U pravu su bivši ministri Goranko Fižulić i Radimir Čačić. Ma koliko je i u njihovim mandatima za one Račanove vlade - kako je to Čačić rukovodeći izgradnjom autoceste Zagreb-Split volio reći – bilo kapilarnih istjecanja novca, plinska afera (zapravo ovdje ide množina, plinske afere - sjetimo se Damira Škugora i Ine prije gotovo godinu dana) može značiti samo jedno: ključni ljudi koji u ime građana upravljaju energetskim sektorom su: ili ozbiljni kriminalci ili potpune neznalice ili i jedno i drugo.

Usprkos svim tehničkim ograničenjima koje plin bez sumnje ima, posebno probleme sa skladištenjem zbog čega je navodno došlo do ovog skandala, nitko sa zrncem odgovornosti pa i razuma, ne bi se usudio pravdati trgovinu u kojoj 1 mWh plina kupuješ po 47 eura da bi ga potom prodao za 1 cent. Ovakav trgovački saldo naprosto može voditi samo spomenutom zaključku i oprati se od njega ne može nitko po cijeloj rukovodećoj vertikali od najnižeg do najvišeg od HEP-a preko HROTE-a, Here i Plinacra do odgovornih u samoj Vladi.

To što se dogodilo je čak i za hrvatske uvjete nadrealno, baš kao i ona lanjska afera u kojoj je, podsjetimo, tvrtka OMS Upravljanje - optužba tvrdi uz pomoć Ininog direktora Škugora - kupovala plin od Ine po fiksnoj cijeni od 20 eura za mWh, dok je tržišna bila gotovo 300 eura, pa uprihodila preko milijardu tadašnjih kuna uz zaradu od 800 milijuna, a da to nitko mjesecima nije primijetio.

Ovdje su iznosi manji, ali je „kokošarsko“ izvlačenje novca iz javnih firmi još jednostavnije zbog čega još uvredljivije zvuče objašnjenja dijela odgovornih koji zadnjih dana prebacuju krivnju jedni na druge, tvrdeći da se drukčije nije moglo jer je Vlada donijela uredbu kakvu je donijela i da je HEP jednostavno morao otkupljivati plin kako mu je naređeno. Kao da ne znamo da se kod nas svi drže uredbi, pravilnika i zakona kao pijani plota i da drugog izbora nije bilo, iako – kako je netko ovih dana zgodno primijetio – od upravne zgrade HEP-a do resornog Ministarstva gospodarstva jedva stignete rastegnuti noge ako krenete u šetnju. Toliko su, naime, udaljeni – jedva 500 metara.

Stoga ne čudi da se politički akteri zadnjih dana prave neupućeni. Kako ministar Filipović koji je promijenio nekoliko priča, tako i potpredsjednik Vlade Butković koji čeka "punu informaciju" pa i premijer Plenković koji također ne raspolaže svim podacima pa prije donošenja daljnje odluke „sve treba temeljito ispitati. Danas su, s tri mjeseca zakašnjenja, donijeli uredbu po kojoj HEP više ne mora otkupljivati plin i to po 47 eura. Jesu li zaboravili to učiniti prije ili se namjerno kasnilo kako bi se nekome pogodovalo: Ininom (su)vlasniku MOL-u, Prvom plinarskom društvu (PPD) Pavla Vujnovca ili nekom trećem tko je napunio džepove na račun poreznih obveznika, pitanje je za institucije pravne države.

Elementarna logika biznisa kaže da kad netko gubi, netko i dobiva. Trag novca uvijek ostaje. Pitanje je, međutim, postoji li politička volja da ga se slijedi i otkrije tko je iskoristio šansu za ekstra zaradu. Prema tvrdnjama N1 televizije, radi se o PPD-u koji je, neslužbeno doznaju, otkupio 63 posti HEP-ovih viškova. Slijede E.ON i MET Croatia (čitaj MOL), koji su također trgovali po znatno nižim cijenama. Iz PPD-a su kazali da su kupili zanemariv udio i da cijena nije bila jedan cent, da bi kasnije pojasnili da su od travna do lipnja 2023. – ne specifirajući lipanj - kupili 11 posto ukupno ponuđenih količina plina na svim raspisanim tenderima.

Opet N1 tvrdi da je PPD u lipnju od ukupno 343 tisuće Mwh plina kupio 63 posto i da je prosječna cijena iznosila 11 eura. Dakle, četiri puta niže. Za usporedbu, nije nevažno znati, Gradska plinara Zagreb istom tom PPD-u plaća 106 eura za MWh. Također nije zgorega spomenuti da je na tržištu cijena iznosila između 26 i 41 euro.

Sve jasno! Ili ipak nije? Plina nema, iscurio je, ispario. Bilo Vujnovcu, već neko vrijeme najmoćnijem hrvatskom tajkunu čije političke veze nisu zanemarive, bilo MOL-u koji ionako vuče dovoljno plina iz Hrvatske za cijenu jedva malo višu od 10 eura da ga čak ni Vladine uredbe o otkupu po 47 eura po 1 mWh za vrijeme divljanja cijena zbog rata u Ukrajini nisu posebno uznemirile. Tzv. slobodno tržište još jednom se pokazalo kao najobičnija prazna priča koju kvazipoduzetnici spominju u pauzama dok na račun građana maste brk.

I za kraj, kako najdomoljubniji među nama, koji svakodnevno daju život za Hrvatsku, gledaju na sve ovo? Domovinski pokret, na primjer, danas je na konferenciji za novinare namjeravao govoriti o 4. Pride Rideu, biciklijadi održanoj prije gotovo mjesec dana, da bi njihov predsjednik Ivan Penava na kraju ipak koju prozborio o Vujnovcu, čovjeku kojeg brani žešće nego što se bori protiv ćirilice u Vukovaru, ali tek toliko da kaže da "nije u redu napadati bilo koga na način kako to rade neki akteri u Saboru i u medijima te neka to njima služi na čast". Domovinski pokret u tom cipelarenju neće sudjelovati, zaključio je.

I domoljublje, izgleda, ima svoju cijenu…