U Hrvatskoj je čak 76 posto građana primijetilo značajan pad kvalitete hrane i higijenskih proizvoda za jednaku ili višu cijenu?
U situaciji velike inflacije koja se pojavila zbog pandemije i poremećaja na tržištu zbog rata u Ukrajini, proizvođači su pronašli nove načine kako trošak krize prebaciti na građane. Prvo se pojavila tzv. shrinkflacija, odnosno smanjivanje neto količine proizvoda. Boce omekšivača su odjednom sa litre smanjene na 900ml, kašice za bebe s 250g na 220g, čokolade sa 100 g na 80g. To se radi na način da ambalaža ostane što sličnija prethodnoj da bi se potrošača dovelo u zabludu kako se ništa nije promijenilo.
Drugi problem je tzv. skimpflacija tj. pad kvalitete proizvoda. Primjerice, kada je počeo rat u Ukrajini došlo je do nestašice suncokretovog ulja i ono je u nekim proizvodima zamijenjeno s palminim uljem. Međutim, kada se opskrba suncokretovim uljem vratila u normalu, palmino ulje je i dalje zadržano u recepturi proizvoda. Takve promjena sastojaka, koje čine proizvod manje kvalitetnim i zdravim, često nisu označene na ambalaži. To je protuzakonito, ali, nažalost, prosječnom potrošaču teško dokazivo. Zato tražim akciju s EU razine. Vidim da su kolege iz drugih država isto jako osjetljive na ovaj problem pa vjerujem da ćemo zajedno doći i do konkretnih rezultata.
O kojim je proizvodima riječ i kolike su razlike u cijenama?
Zadnje istraživanje koje sam vidjela je ono Nizozemske udruge za zaštitu potrošača. Studijom je pokazano kako je postotak ribe u ribljim štapićima Albert Heijn pao za 20 posto, dok je cijena povećana za 40 posto, u ulju za kuhanje Bertolli je udio maslinovog ulja smanjen s 20 na sedam posto, a u juhi iz vrećice Jumbo Chicken udio piletine s 8,6 na 5,8 posto. Ističem kako kvaliteta nije problem samo u smislu okusa, već je to i zdravstveni problem jer su jeftiniji sastojci često manje zdravi.
Što se čini po tom pitanju?
Neke države članice su već krenule u izmjene nacionalnog zakonodavstva kao bi zauzdale prevare građana. U Francuskoj je jedan trgovački lanac sam pokrenuo označavanje narančastom bojom onih proizvoda koji su smanjeni dok je cijena ostala ista. Na nacionalnoj razini je rasprava da se na razini cijele države stave naljepnice na takve proizvode. U Njemačkoj i Rumunjskoj se isto razmatraju zakonodavna rješenja. Što se tiče skimpflacije, tu je puno teže uvesti reda jer prevara nije oku vidljiva. U SAD-u su predlagana rješenja da se kroz politiku tržišnog natjecanja proba odvojiti faze proizvodnje kako ne bi isti veliki igrači bili u mogućnosti određivati sastav i plasirati proizvod. U svakom slučaju trebamo bolje zakone i smjernice za primjenu kako bi zaustavili da se teret krize uvijek lomi preko leđa građana.
Kako u konačnici zaustaviti divljanje cijena?
Mislim da mlake mjere kojima barata naša Vlada sigurno neće dovesti do rješenja. Najveći propust se dogodio kod uvođenje eura, kada Vlada nije propisala kazne za one koji su taj proces iskoristili za poskupljenja. Neki su samo promijenili ime valute na proizvodima i nisu doživjeli nikakve posljedice. Na razini EU-a inflacija je najviša u istočnim zemljama, koje imaju najnižu prosječnu plaću i najvišu stopu siromaštva. Već sam niz puta razgovarala s Europskom komisijom o razlozima. Oni vole isticati valutu kao uzrok, ali tolike razlike ne mogu proizlaziti samo iz toga, a i dio država ima euro. Trebaju nam poštenije tržište, veći tržišni nadzor i osviještenost potrošača kako bismo se borili protiv povećanja nejednakosti u EU-u.
