Poziv na bojkot trgovačkih centara i ostalih trgovina u Hrvatskoj u petak 24. siječnja zbog visokih cijena hrane potaknut je na mrežnoj stranici potrošačke platforme "Halo inspektore", netom nakon sastanka premijera Andreja Plenkovića s predstavnicima trgovaca i dobavljača koji su prije toga najavili nova poskupljenja pretežno prehrambenih proizvoda, odnosno robe široke potrošnje od tri i više posto.
Plenković je najavio novo proširenje liste proizvoda s ograničenim cijenama, prethodno je uvedeno u rujnu 2023. Spominju se polubijeli kruh, instant palenta, smrznuti oslić i drugi proizvodi, a sve bi trebali kontrolirati Državni inspektorat i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Građani s prosječnim i ispodprosječnim primanjima s pravom se bune na skupoću osnovnih proizvoda premda nisu jasno vidljivi generatori, primjerice, latentnog poskupljenja određenih vrsta kruha ili pak telećeg vrata, čiju su kupnju građani pokusno već bojkotirali, a koji je, prema riječima Josipa Kelemena iz spomenute platforme, u zadnja tri mjeseca poskupio za više od 43 posto. Građani nemaju odgovor ni na pitanje kako to da su pojedini proizvodi u našim trgovinama opipljivo skuplji od istih takvih u bogatijim zemljama eurozone, što se može lako provjeriti.
U prilog nam ne ide inflacija, koja je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, minulog prosinca iznosila na godišnjoj razini 3,4 posto, što je još jedan od razloga za ograničavanje cijena određenih proizvoda i kupovinu socijalnog mira.
Osim jednodnevnog bojkota, planiraju se i političke akcije. Saborski klub Mosta najavio je predavanje zahtjeva za interpelacijom o odgovornosti Vlade i Hrvatske narodne banke (HNB) za inflaciju. Platforma Možemo! podržala je pak inicijativu Mosta i bojkot "kao vrstu pritiska i poruke da se građani mogu organizirati oko stvari koja im je važna". Bojkot je podržao i koalicijski HDZ-ov partner Domovinski pokret, čiji je član i ministar gospodarstva Ante Šušnjar pozvao građane da kazne, kako smatra, neopravdano dizanje cijena. Mihael Zmajlović iz SDP-a kazao je pak da se "Hrvatska suočava s jednom od najviših stopa inflacije u regiji" i da su "građani ogorčeni neprekidnim rastom cijena osnovnih namirnica i potpunim izostankom konkretnih vladinih mjera".
Član nadzornog odbora udruge Glas poduzetnika Dražen Oreščanin poručio je da mu "ne pada na pamet podržavati ovaj suludi bojkot", kojeg naziva "bijednim i sramotnim potezom raznih uhljeba", što je i očekivan stav te grupe mešetara zaslijepljenih tržištem.
Kako bismo pokušali razumjeti jasnije ovu problematiku u trokutu: poskupljenja – inflacija – bojkot, razgovarali smo sa Željkom Garačom, profesorom splitskog Ekonomskog fakulteta, koji nam je na pitanje zašto u jeku inflacije najviše poskupljuje roba široke potrošnje, kazao da je dobar dio poskupljenja takve robe uvjetovan općim stanjem u svjetskom, a onda i europskom gospodarstvu gdje je također inflacija prisutna. No, zašto je ona u Hrvatskoj veća od prosjeka eurozone, pitali smo profesora.
- Pogledate li inflaciju u Hrvatskoj u odnosu na zemlje koje nisu u eurozoni kao što je Mađarska, Poljska, Rumunjska, razvidno je da one imaju veću inflaciju od Hrvatske. Protiv sam teze da je euro doveo do inflacije. Jedan od mojih stavova je taj da je naše tržište maloprodaje prije svega jedna vrsta prešutnog oligopola. Tržište je jako malo, a ne njemu je nekoliko izrazito velikih igrača, prije svega stranih trgovačkih lanaca. Oni naprosto imaju priliku povećavati cijene, a onda se između sebe prate s tim cijenama i ne stvaraju nikakvu cjenovnu konkurenciju jer im ona neće povećati profitabilnost - kaže Garača za Novosti.
Željko Garača (Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL)
Profesor skreće pažnju da treba razlikovati visoke cijene određenih proizvoda koje su više nego u Europi i inflaciju. Visoke cijene, domeće Garača, mogu se dakle objasniti monopolnim, odnosno oligopolnim ponašanjem trgovaca, ali ne samo njih, nego kompletnog lanca nabave gdje prema njegovim spoznajama neki proizvodi od proizvođača do trgovačkog lanca, poskupe čak 300 posto.
- Imate nekoga tko eksplozivno uvozi tjesteninu iz Italije. Procjenjuje po kojoj je maksimalnoj cijeni može prodati u Hrvatskoj koristeći svoju monopolnu poziciju jer nitko drugi ne može uvesti taj proizvod koji je tražen na tržištu. Puno je igrača koji žele što više zaraditi, dok s druge strane postoji porast potražnje - ističe Garača.
Domeće da bez obzira na rast cijena realna potrošnja u Hrvatskoj raste, jer se pojavljuje određeni višak novca u Hrvatskoj koji pristiže prije svega iz zapadne Europe.
- Novac pristiže iz europskih fondova, turizma, od doznaka hrvatskih iseljenika. Radi se o enormnim svotama, pri čemu su te doznake veće nego što je kod nas stvarna zarada od turizma. I ono što se rijetko spominje, a to je priljev kapitala iz zapadne Europe u građevinski sektor. Kako je recimo u Njemačkoj postalo potpuno neisplativo investirati u građevinu taj kapital traži prostora pri čemu se Hrvatska pokazuje kao vrlo interesantno područje. Sve to skupa traži i uvoz radne snage, uz rast plaća stvara i dodatnu potražnju koja nema protutežu u realnim proizvodima u proizvodnji i da bi se ta ravnoteža uspostavila, ako nema povećanja količine mora doći do povećanja cijena - sumira Garača.
Na pitanje o istraživanju HNB-a iz 2023. prema kojem čak 80 posto inflacije čine trgovačke marže i da je guverner Boris Vujčić porast cijena hrane još prošloga mjeseca ocijenio neočekivanim i neobičnim, naš sugovornik odgovara da bi volio znati kojom metodologijom su u HNB-u došli do spomenutog podatka. Prema njegovim saznanjima neki trgovački lanci maržu drže relativno konstantom, u visini 30 do 35 posto, ovisno o vrsti proizvoda. Garača ističe da marža nije njihova zarada, već iz nje plaćaju radnike, energiju, amortizaciju. Upozorava na fenomen stranih trgovačkih lanaca koji u Hrvatskoj ostvaruju posebno velike marže, za koje kaže da se vjerojatno radi o pitanju takozvanih transfernih cijena.
- Dakle, onih kod kojih strani lanac ne kupuje robu od dobavljača, nego od svoje matične kuće u stranoj zemlji. Da bi profit ostao u matičnoj zemlji, oni njima plaćaju veću nabavnu cijenu, a prenosi se toliko prostora za maržu da pokrije troškove poslovanja u Hrvatskoj. Tako najveći dio marže ostaje ili u matičnoj zemlji, kod uvoznika ili distributera. Po mom direktnom uvidu u poslovanje jednog trgovačkog lanca, cijene podižu tek kada im poraste ulazna cijena, a marža je praktički uvijek u istom postotku - kaže profesor.
Profesor Garača osvrnuo se i na vladine mjere u ograničavanju cijena proizvoda za koje kaže da ne vidi niti jednu ozbiljnu mogućnost da Vlada na njih može utjecati.
- Ograničavanje cijena određenih proizvoda neće utjecati na inflaciju. Vjerojatno će pomoći donekle najugroženijoj skupni građana, pri čemu će inflacija ostati i dalje visoka, jer će proizvođači kojima je cijena jednog proizvoda ograničena povećanjem cijena na drugim proizvodima kompenzirati ono što im je uskraćeno - upozorava profesor.
Naš sugovornik je optimističan zbog toga što je potencijalna snaga potrošača da utječu na tržište enormna. Ipak smatra da će bojkot više štetiti potrošačima nego trgovcima i da bi mogao dovesti samo do kratkotrajnog nereda na tržištu koji će građani kompenzirati povećanom kupovinom dan ranije ili dan kasnije, pri čemu će se i trgovci pripremiti za dan bojkota. Mogli bi, kako kaže taj dan jednostavno naručiti manje količine kruha, a ako odaziv građana na bojkot ne bude dovoljno velik mnogi bi tog dana mogli i ostati bez njega.
Dobrodošlo je da građani pokažu nezadovoljstvo i na taj način. Garača predlaže da se bojkotom cilja konkretne proizvode konkretnog proizvođača i to dugotrajno, mjesec-dva. Problem može biti, ističe i to što smo uglavnom mali u ukupnom tržištu (dotičnih) proizvoda pa je moguće da proizvođač u pravilu ima dovoljno snage da zanemari jednu takvu akciju.
