Prvi jednodnevni bojkot u Bosni i Hercegovini organizovan 31. januara rezultirao je prijedlogom vlasti da uvede nultu maržu na robu široke potrošnje u periodu od marta do juna (Republika Srpska), te odlukom vlasti da pripremi nacrt zakona o kontroli cijena u istom periodu (Federacija BiH).
Grupa građana okupljena oko inicijative “Bojkot” poručila je da ti prijedlozi nisu prihvatljivi. Ne traže “zaključavanje cijena” koje bi dovelo do uštede od nekoliko desetina maraka, nego drastično smanjenje cijena čija se visina ne može tolerisati. Svoje zahtjeve ponovili su novim bojkotom, ovog puta dvodnevnim, na što je vlast odgovorila tek na nivou izjava u medijima.
“Vidimo da zemlje u okruženju uvode administrativne mjere poput ograničavanja marži. I dalje mislim da se dogovorom može pronaći najbolje rješenje i da se mogu osigurati povoljnije cijene osnovnih prehrambenih i higijenskih proizvoda”, rekao je Amir Hasičević, federalni ministar trgovine.
Da su trgovci već pokazali dobru volju i društvenu odgovornost smatra Nihad Imširović, direktor Konzuma u BiH.
“Na fonu prošlogodišnjeg projekta ‘zaključavamo cijene’ i ovaj put smo spremni da izađemo u susret našim kupcima, te da pokažemo društvenu odgovornost. Pridružili su nam se pojedini proizvođači, a još uvijek očekujemo da će se pridružiti i dobavljači kako bismo u toj sinergiji napravili najbolji rezultat”, rekao je Imširović.
Sudeći prema podacima poreskih uprava u oba entiteta, prethodni bojkot je uspio. Ukupan promet na području FBiH u prošli petak bio je 61,3 miliona manji nego u pretprošli petak, a u RS je manji za 19,7 miliona.
Budući da na posljednji bojkot vlasti u oba entiteta još uvijek nisu odgovorile preduzimanjem mjera i programa, te da je prethodni odgovor stigao s planom koji će prolongirati promjene do početka ili sredine marta, grupa građana najavila je novi bojkot zakazan za 14. februar.
“Kao što svi znamo, trenutno imamo previše trgovinskih lanaca koji nemaju odgovornost prema građanima. Politika kojom se rukovode je loša, a nedostatak hrabrosti u pregovorima sa stranim investitorima dovodi do uništavanja naših resursa. Sve to rezultira bojkotom građana, jer na kraju, mi smo ti koji trpimo. Pitanje je kako obična porodica može da se mjeri s potrošačkom korpom kad su cijene osnovnih životnih namirnica i dalje na neodrživom nivou? Ovaj sistem ne pokazuje interes za poboljšanje situacije – samo nastavak politike koja nije u interesu nas, običnih ljudi. Ovaj bojkot je naša jedina opcija kako bismo poslali jasnu poruku da se mora nešto promijeniti“, kaže Adis Ćeskinović, jedan od ljudi koji bojkotuje.
U Federaciji BiH marža je slična kao u drugim tržištima, ali specifičnost leži u različitim zakonima i regulacijama koji se mogu odnositi na poslovanje u različitim sektorima, pojašnjava Ćeskinović.
“Zakonodavstvo može postaviti određene okvire za maržu u specifičnim industrijama, kao što su trgovina na malo, farmaceutski proizvodi ili energija, kako bi se spriječila nepoštena poslovna praksa i prekomjerna profitna postignuća koja mogu štetiti potrošačima. Takođe, marža može biti pod utjecajem drugih faktora poput poreza, administrativnih naknada ili državnih subvencija, koje se primjenjuju na raznim razinama vlasti. Na primjer, u nekim industrijama mogu postojati minimalne ili maksimalne marže koje određuje država kako bi se očuvala ravnoteža tržišta i zaštitili potrošači. No, profitna stopa u FBiH, kao i u ostatku zemlje, nije direktno regulisana zakonom, nego je povezana s poslovnim praksama, tržišnim uvjetima i konkurencijom. Poslovni subjekti određuju svoju profitnu stopu”, napominje Ćeskinović.
Problem previsokih cijena vuče za sobom još jedan, a to su dogovori vlasti i velikih trgovinskih lanaca čime se ostvaruje protekcionizam, tvrdi ekonomista Igor Gavran.
“Vlast na raznim nivoima pravi dilove sa trgovinskim lancima koje bi u stvari trebalo sankcionisati, a ne pogodovati im. Plasiranjem jeftinije robe iz robnih rezervi vlasti bi mogle pomoći s jedne strane samim građanima da imaju dostupnost jeftinije robe, ali pomoći i malim poduzetnicima, malim trgovcima tako što bi tu robu plasirali putem manjih trgovina, a ne samo trgovačkih lanaca. Tako bi malim poduzetnicima obezbijedili kupce i potakli na neki način njihov razvoj, a ne one velike kojima pomoć nije potrebna i kojima treba uvesti dodatne poreze”, kaže Gavran.
Pritisak na trgovce koji će morati obarati cijene treba ići uporedo s razmišljanjem o ljudima koji rade u trgovinama, podsjeća Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine RS.
“Dođe li do smanjenja prometa i pada profita, u što ne sumnjamo, to će se odraziti na broj zaposlenih. Mi podržavamo snižavanje cijena i bojkot visokih cijena, ali moramo zaštititi radnice i radnike. O tome svemu će morati da vode računa i vlasnici velikih trgovinskih lanaca. Mi moramo voditi računa da u trgovinama rade naši radnici i naše radnice, a to znači voditi računa da bojkot ne bude izuzetno štetan po njih”, rekao je Savanović, podržavajući drastično smanjenje cijena.
