Kako se danas živi u Majuru?
Moram reći da na području općine živi mahom starije stanovništvo, prosjek godina je između 65 i 70. Ljudi se uglavnom bave poljoprivredom, žive od penzija zarađenih prije rata ili socijalnih primanja. Ima i nekoliko aktivnih OPG-ova. Po popisu iz 2011., imali smo 1.185 stanovnika, od čega je 323 bilo srpske nacionalnosti; prije toga bilo nas je i petstotinjak, ali sada je zajednica još malobrojnija. Umire se ili se ovdje boravi tek ljeti, a zimi se odlazi djeci, pa nam policija nerijetko 'briše' prebivalište, pogotovu pred izbore. Nasreću, nema nacionalnih trvenja, jer nas sve muče slični problemi, neovisni o takvim određenjima.
Koji su to?
Sada se, primjerice, suočavamo s najezdom zvijeri – divljih svinja, čagljeva i vukova. U mom selu, Svinici, dabrovi su poharali drveće koje je raslo uz riječni tok, pa se sad voda razlijeva po livadama i njivama koje se radi toga ne mogu obrađivati. Odšteta za ono što učini divljač nema, a nedavno je petnaestak domaćinstava prijavilo da su im veprovi ušli u bašte, potrgali ograde i poždrali sve što su našli. Nedavno je 15-ak staračkih domaćinstava prijavilo da su im divlje svinje ušle u bašte, potrgale ograde i pojele sve što su zatekle, pa sada i sami muku muče s hranom. S lovcima naprosto nemamo nikakav odnos, jer su to uglavnom ljudi iz Zagreba koje mi ovdje ne zanimamo previše. S tim u vezi, tražili smo od dožupanice Mirjane Olujić da o tome obavijesti župana Ivana Celjaka, a sa svime je upoznat i potpredsjednik Vlade Boris Milošević. Naime, nas nekolicina iz sela položili smo lovački ispit, mogli bismo držati i oružje, ali nas nitko ne prima u lovačko udruženje, pa sami ne smijemo loviti. Stoga zvjerad nesmetano hara ovuda. Tu je i problem neodržavanih, u korov i raslinje obraslih putova, oko kojih se eventualno kosi jednom na godinu. Asfalt postavljen prije 35 ili 40 godina sada je u derutnom stanju, baš kao i do iste razine uleknuti odvodni jarci i šanci. Ti su putovi svrstani među županijske ceste, koje bi trebalo održavati sisačko cestarsko poduzeće. Sa strujom za sada dobro stojimo, krči se prilaz za novi dalekovod i postavlja novi kabel, a stiže i ulična LED rasvjeta. No telekomunikacijskih signala nema ili su jako slabi, a kad tražimo da se dostupnost pojača, uvijek nam bude odgovoreno kako se u to ne isplati ulagati jer nema naroda. I to unatoč tome što ovamo uz stalne stanovnike dolaze i turisti, vikendaši. Doduše, signal je sad nešto jači u samom Majuru te uz magistralu prema Hrvatskoj Kostajnici, no kad se skrene s puta, uopće ga nema. Tako da se i mene na mobitel može dobiti samo ako sam na svom radnom mjestu u Općini ili ako nađem neku zonu dostupnosti po okolnim selima. Jednom je prilikom čovjeku ovdje pozlilo, pa nam je trebalo desetak minuta da nađemo točku s koje smo mogli nazvati Hitnu koja je, nasreću, stigla svega tri minute nakon poziva.
Koliku vam je štetu nanio decembarski potres?
Jako veliku za ovdašnje prilike: ukupno je prijavljeno 818 oštećenih objekata, od čega su čak 123 dobila crvenu, a njih 149 narančastu naljepnicu. U toj je katastrofi stradala ovdašnja crkva, a oštećen je i društveni dom u kojem smo se okupljali. Obnova nije počela, jer imamo problema s 'papirologijom'. Kako rekoh, stanovnici su pretežito starije životne dobi, a procedura prijave štete i prikupljanje dokumentacije su vrlo komplicirani, nerijetko i nelogični. Tako da kad netko riješi obnovu dimnjaka, mora tražiti papire i certifikate za obnovu krova na koji je dimnjak pao. Stoga ljudi samoinicijativno obnavljaju svoje objekte, a to je pak otežano jer nema dovoljno građevinskog materijala. Nekoliko mladih familija još treba jednokratna pomoć u materijalu, ali se i za to traže papiri. Pomoć uglavnom ide u Glinu i Petrinju, nama su je do sada pružile samo općinske vlasti, pa nam se čini da smo od svih zaboravljeni, i od Boga i od naroda. Spašavaju nas općinske vlasti koje su svakom tko je tražio pomoć, izlazile u susret koliko su mogle.
Što mislite, kakvu će sliku pokazati jesenski popis stanovništva?
To je neizvjesno, jer se traži da se ljudi prijavljuju putem mobitela i aplikacija, a signala nema. Prijava poštom nije moguća, a problem je i u tome što su se mnogi izjasnili kao pripadnici većinskog naroda, iako i dalje praznuju pravoslavne blagdane.
