Dragulj u kruni europskih integracija, kako su Schengenu svojevremeno tepali briselski birokrati, dobrano je poljuljan odlukama jedanaest država da zbog rasta broja migranata i navodnih terorističkih prijetnji na svojim granicama privremeno obustave režim slobodnog kretanja. Od centra Unije, Njemačke, Francuske, Danske i Švedske, preko Poljske, Češke, Slovačke, Italije i Austrije, pa sve do periferije, granice Slovenije s Hrvatskom, ponovno su uspostavljene granične kontrole. One koji su se kroz neke od navedenih država proteklih mjeseci provezli autobusom ili vlakom, pogotovo ako se pritom bave temom migracija ili u njima i sami sudjeluju, takva mjera nije iznenadila.
Schengen i migracije već se godinama u Europskoj uniji koriste strateški, kao alatke vanjskopolitičkih odnosa, sredstva polarizacije birača i u konačnici normalizacije stava, koji nema svoje uporište u realnosti, a ni u istraživanjima, prema kojima su migracije problem, tumači Marijana Hameršak, znanstvenica sa zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku te voditeljica projekta "Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji Europske unije" (ERIM).
- Rast brojeva o kojem se govori vezano uz odluku da Slovenija uvede kontrole na granici s Hrvatskom je relativan, dijelom i proizveden primjenom različitih administrativnih režima i taktika. On u svakom slučaju nije recentan, nego se može pratiti unatrag barem od proljeća 2022. godine, kao što ni uvođenje kontrola, ma kako se to krizno predstavljalo, nije iznenadno - govori Hameršak.
Dok neke države članice, poput Austrije, još od migrantskog vala iz 2015. gotovo u kontinuitetu provode kontrole na granicama, druge su, pravdajući se mogućom reprizom krize, a zapravo hraneći populističku paranoju među stanovništvom, posljednjih mjeseci uvele tzv. hodajuće granične patrole. Njihovi pripadnici otad ulaze u veća prijevozna sredstva i dijelu putnika provjeravaju dokumente.
Marijana Hameršak (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)
Prema analizi portala Euractiv objavljenoj u septembru, takve patrole su i prije službene suspenzije zone slobodnog kretanja bile aktivne u četvrtini zemalja Schengena, što je negativno utjecalo na oko polovicu stanovništva zemalja Europske unije i dobar dio izbjeglica i drugih migranata koji njima putuju. Kako je to izgledalo na slovensko-hrvatskoj granici objašnjava nam Uršula Lipovec Čebron, izvanredna profesorica na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani i suradnica na projektu ERIM.
- Slovenska policija je i prije suspenzije Schengena provodila svakodnevne kontrole po vlakovima i autobusima, pri čemu je rasno profilirala, odnosno sistematično zaustavljala migrante, popisivala ih i "skidala" s prijevoza. Često sam takvim praksama svjedočila na Dobovi i drugim graničnim prijelazima kada sam posljednjih mjeseci iz Zagreba u Ljubljanu putovala vlakom - govori Lipovec Čebron, koja smatra da se aktualnom suspenzijom Schengena s jedne strane takva praska legalizirala, a s druge da se radi o spektakularizaciji rada granične policije.
Zbog takvih se praksi i nakon ulaska u Schengen hrvatsko-slovenska granica i dalje prelazila na druge načine; noću, mimo graničnih prijelaza, pa i provlačenjem kroz žilet-žicu, dodaje Marijana Hameršak.
- Sada kada se uvode sistematske kontrole, a prolazi u graničnoj ogradi zatvaraju, ti putevi opet postaju jedina opcija - kaže ona.
Iako su se Andrej Plenković i Davor Božinović trudili objasniti kako je slovenska odluka o suspenziji slobodne zone kretanja povezana isključivo s terorističkim napadima na tlu Europe, slovenski ministar unutarnjih poslova Boštjan Poklukar posljednjih je mjeseci u više navrata kritizirao domaće vlasti zbog povećanog priljeva migranata koji preko Hrvatske dolaze u Sloveniju. Hrvatskoj je u više navrata nuđena i pomoć u vidu mješovitih graničnih patrola, ali ju je odbijala.
Paralelno je od spomenutog proljeća 2022. na terenu došlo do promjene postupanja. Hrvatska policija tada je migrantima počela izdavati rješenja o povratku prema kojima su morali napustiti Europski gospodarski prostor u roku od sedam dana, a onda je, otprilike od marta ove godine, osobe zatečene u iregularnom prelasku ili boravku počela masovno registrirati kao tražitelje azila i usmjeravati dalje prema zapadu. U praksi su ti dokumenti značili privremenu regularizaciju statusa, odnosno dekriminalizaciju osoba u tranzitu, u potrazi za međunarodnom zaštitom, objašnjava Hameršak.
Uršula Lipovec Čebron (Foto: Screenshot/ZRC SAZU)
- Još uvijek ne znamo koje su posljedice te prakse, hoće li i kako osobe koje su njome zahvaćene biti izloženije zatvaranjima i deportacijama u zemljama članicama EU-a, ali znamo da su rješenja koja teže prema dekriminalizaciji tranzita i migracija, kao i uvažavanju potreba pojedinaca ona za koja bi trebalo naći političku snagu. Takva rješenja očito nisu nemoguća, a i povijesno su poznata. Tzv. Nansenove putovnice, nazvane prema prvom povjereniku za izbjeglice Lige naroda, omogućile su između dva svjetska rata stotinama tisuća raseljenih osoba da dođu do destinacija na kojima su zbog ekonomskih čimbenika, obiteljski veza ili nekih drugih faktora imali povoljne uvjete za gradnju svoje budućnost - govori ona.
Službene statistike za prvu polovicu 2023. pokazuju da je preko 24.000 osoba zatražilo azil u Hrvatskoj, što je više nego prijašnjih godina. Međutim, nasilna protjerivanja i dalje su prisutna, a u prvih devet mjeseci ove godine zabilježeno ih je oko 2.000. Recentniji slučaj – koji uključuje zastrašivanje pucnjavom, pendrečenje i druge oblike fizičkog zlostavljanja, razbijanje mobitela i krađu novca, pa uz sve to još i bacanje u hladnu vodu deset državljana Afganistana i dva iz Indije – nedavno je na svojim stranicama objavila inicijativa No Name Kitchen. Prema iskazima žrtava, sve se u prvim danima oktobra dogodilo u režiji hrvatske policije na granici s BiH nedaleko Bihaća.
Za to vrijeme europski čelnici i njihova oporba, ususret novoj turi nacionalnih i EU-izbora, inzistiraju na stvaranju stanja krize i govorima o urušavanju Schengena, pri čemu se kao rješenje uporno gura Pakt o migracijama i azilu. Njegova radna verzija, a koja bi zbog postojeće situacije mogla stupiti na snagu prije nego što je planirano, predstavlja, kako smo već pisali, velik korak unatrag u području zaštite migrantskih i izbjegličkih prava: pristup azilu se uvelike otežava, migrante se nastoji držati što dalje od EU-a, dok se one koji već jesu u Uniji planira deportirati u što većem broju. Dugoročno, Hrvatskoj, Srbiji i BiH pritom će najvjerojatnije pripasti uloga tzv. tampon zone, teritorija za registraciju osoba u pokretu i po potrebi privremenog dumping grounda, odnosno "odlagališta" onih koji su neželjeni na zapadu Unije. Otud i ubrzanje izgradnje centra za registraciju u Dugom Dolu kraj Krnjaka.
Suspenzija Schengena i prilijepljeni joj narativi, dodaje Hameršak, utjecat će i na nastavak stigmatizacije migracija i migranata, daljnju normalizaciju rasnog profiliranja i društvene polarizacije, koja je u posljednjem periodu vidljiva s hrvatske i slovenske strane granice. Dok u Hrvatskoj desna oporba zaziva dovođenje vojske na granične prijelaze, uspostavu seoskih straža i referendum o migracijama, u Sloveniji traže obustavu odluke o uklanjanju žilet-žice na granici, što je u predizbornoj kampanji aktualni premijer Robert Golob isticao kao jedan od prioriteta.
- U slovenskom društvu migracije se već dugo politički instrumentalizira s ciljem polarizacije stanovništva koje obično ima premalo kontakta s izbjeglicama da bi kroz vlastito iskustvo uspjelo steći dovoljno znanja o realnoj situaciji na području migracija. Zbog toga ga je lako zastrašiti netočnim informacijama, pa dio ljudi ogradu na granici i dalje ne vidi kao problem. No postoje i oni koji javno prosvjeduju protiv zatvaranja prolaza i drugih mjera kojima se otežava i ugrožava život migranata, a koje ih istodobno nikad ne mogu sasvim spriječiti da pronađu nove putove do zemalja Europske unije - ističe Uršula Lipovec Čebron.
