U Jugoslaviji je veliki broj ostavljenih majki s nezakonitom djecom. Većina ih nema ni osnovne uvjete za život, pa – nakon izlaska iz rodilišta – s novorođenom djecom u naručju, obilaze razne ustanove koje bi se trebale brinuti o njima i djeci. Novine istovremeno upozoravaju da su "zavodi pretrpani i ne mogu primati djecu preko određenog broja.
Zato je sve češće oglasa u kojima se nude djeca na posvajanje… Majka mora da zaradi za sebe i za dijete i nitko je ne pita je li ona, nakon poroda, dovoljno jaka za naporan rad. Tako one u svom očaju sve poduzimaju – darovale bi dijete, izložile, pa čak i prodale… Kroz sudnice je prošlo mnoštvo majki koje su namjerno krenule stranputicom, samo da bi završile u zatvoru, pa tako i djetetu osigurale hranu i bilo kakav krov nad glavom."
Novine objavljuju pričicu iz prihvatilišta u velikom gradu gdje se našlo i tridesetoro takve djece: "Ugodno se osjeća čovjek kad ga u zavodu okruže razna djeca...Prolazimo mimo šest poredanih kolijevki: jedno dijete spava i smije se u snu. Drugo se probudilo i svojim ručicama trlja nosić. Treće novorođenče pravi komične grimase, pa se i veliki moraju smijati. Paziteljica uzima na ruke novorođenče koje je posljednje došlo u zavod. Tu ga je donijela vrlo slaba i blijeda žena, njegova majka, koja je kod poroda izgubila mnogo krvi i jedva su joj spasili život. A dijete je imalo jedan kilogram ispod normalne težine…
U većem odjelu smješteni su puzavci… Mali znatiželjni svijet odmah opkoli posjetioca čim ga ugledaju, čekajući da ga on pomiluje po kosi… Bespredmetno je vikati protiv vanbračne djece, iako brojke govore da se u rodilištima rodi više nezakonite djece od zakonite. Pa, zar da ta većina rođena u rodilištu onda ostane bez zakonske zaštite?... I upravo zbog toga bi država trebala više uložiti u gradnju zavoda gdje bi takva djeca bila majčinski i ljudski zbrinuta…“
Brojne banijske srpske porodice, osobito one koje vuku porijeklo iz sela Komogovina i grada Kostajnice, s dubokim pijetetom prisjećaju se ovih dana srpskog despota Vuka Brankovića, poznatog i po nadimcima Zmaj-Despot i Zmaj Ognjeni Vuk.
Navršilo se, naime, točno 440 godina od njegove prerane i iznenadne smrti, a prije nego što je umro – u 47. godini života – rukovodio je i prvom poznatom naseljavanju Srba na Baniju, kad je 800 porodica srpskih ratnika naselilo ove krajeve.
Zapisi o njemu govore da je bio sin slijepog Grgura i unuk Đurađa Brankovića, također srpskog despota. Bio je, uz ostalo, i u službi mađarskog kralja Matijaša Korvina i zapovjednik svih srpskih četa u Srijemu i Slavoniji. Ratovao je protiv Poljaka i Austrijanaca, ali najviše protiv Turaka. Kao nepobjedivi junak ušao je u legendu kroz mnoge narodne pjesme.
"Gospođica raspaljena pogleda iz Kazališne kavane. Danas navečer u 6 sati sastanak na poznatom mjestu. Voli te tvoj Slovenac…" kaže se uz ostalo u oglasu broj 36570.
