Vaš se magazin javlja u trenutku generalno nenaklonjenom printu, ali ipak prijemčivom za pokušaje da se nadoknade oni formati i tipovi pažnje koje prelazak na digitalno potiskuje. Kako se tu Kàko pozicionira?
Mi na Kàko gledamo više kao na knjigu, odnosno zbirku radova koji su okupljeni pod jednom krovnom temom i pozivaju čitatelja na razmišljanje o njoj. On je poziv da u moru sadržaja kojim smo konstantno bombardirani malo zastanemo i posvetimo se čitanju. Maksimalno smo ga podredili iskustvu čitanja kroz odabir tema, dizajn, vrstu papira, ali ono po čemu se najviše razlikuje od ostalih magazina dostupnih na našem tržištu je činjenica da nema oglase. Financiramo se isključivo od prodaje i zbog takvog pristupa osjećamo još veću dužnost prema čitatelju i potrebu da sadržaj bude što kvalitetniji.
Pred nama je drugi broj posvećen temi ulice. Kako je u njemu pročitan taj mitski kronotop?
U ovom broju smo se ulicom bavili kroz nostalgične priče Željke Klemenčić i Ivana Blagajića, inače i osnivača magazina, o odrastanju na seoskim, odnosno gradskim ulicama. Emil Čančar napravio je reportažu o suživotu ulice i dostavljača hrane, Petra Slobodnjak fotografsku priču o životu jednog kvarta, Duje Kovačević analizirao je što ulica (ne) daje LGBT zajednici. Dotaknuli smo se i Toše Dapca, hip-hopa, pitali se zašto sjedimo na ulici, što ona znači za žene koje u Vijetnamu prodaju voće i kako je odredila život jednog sakupljača autograma iz Oroslavja koji je prije sto godina dvaput obišao svijet pješice. I naslovnica je posveta ulici. Dolazi u tri verzije, od kojih su dvije ručno oslikali umjetnici Slaven Kosanović (Lunar) i Mislav Lešić-Đurakov (Lord Čardak) – koji se, između ostalog, bave i umjetničkim radom na ulici. Svaka naslovnica od svega 166 koje su oslikali bila je jedinstvena i sve su rasprodane. Treću verziju kreirao je naš grafički urednik Alen Marić tako što je uz pomoć šablone i spreja na ulici iscrtao "naslovnicu", a potom je fotografirao i tako dobio digitalnu verziju. Ta verzija magazina još je uvijek dostupna u našoj online trgovini i specijaliziranim trgovinama s kojima surađujemo.
Materijalnost produkcije i oblikovanja kao da postaje sve važnija u kontekstu prevlasti digitalnog. Što vam je u tom smislu bilo važno kada ste koncipirali Kàko i kako se on proizvodi?
S obzirom na to da je sve podređeno iskustvu čitanja, ideja kod dizajniranja fizičkog proizvoda bila je da odmah osjetite da ovo nije još jedan magazin kada ga uzmete u ruke. Koristimo reciklirani 120-gramski Nautilus papir, genijalan Greta font Nikole Đureka i Petera Bil'aka (čiji nam je magazin Works That Work ujedno i jedan od uzora), a na dizajnu prijeloma predano radi Alen Marić. Osim toga, uvijek se trudimo napraviti neki iskorak, testirati granice i isprobati nešto što nitko do sada nije, kao što je bio slučaj s ručno oslikanim naslovnicama za Ulicu koje su zadale glavobolju našoj tiskari. Imamo još pregršt takvih ideja i veselimo se testirati ih u nadolazećim brojevima.
