Ovih je dana portal Besplatne elektroničke knjige (BEK) objavio blok od sedam zbirki naših pjesnikinja. O kojim se zbirkama radi i zbog čega su značajne?
Ovogodišnji "ženski pjesnički blok" stavlja naglasak na najmlađu generaciju hrvatskih pjesnikinja, onih rođenih krajem prošlog (Marija Dejanović, Lara Mitraković) i početkom ovog (Vida Sever, Marija Skočibušić) tisućljeća, omogućujući čitateljima da upoznaju njihove odreda hvaljene i nagrađivane prvijence.
Konkretno, riječ je o zbirkama "Središnji god" Marije Dejanović (nagrada "Zdravko Pucak" za mlade pjesnike), "Brojanje grešaka" Lare Mitraković (nagrada "Zdravko Pucak" za mlade pjesnike), "Suho mjesto" Vide Sever (Goran za mlade pjesnike) te "Kraćenje razlomaka" Marije Skočibušić (nagrada "Na vrh jezika"). Osim ta četiri, objavljena su i tri naslova pripadnica srednje generacije: "Može i kaktus, samo neka bode" Asje Bakić, "Autobus za Trnavu" Sanje Baković te "Sutra ćemo praviti anđele u padu" Maje Ručević.
BEK je u prethodnoj godini zabilježio porast čitanosti od 43 posto. Čemu pripisujete takav rast?
Veliki rast čitanosti uvijek znači da se poklopilo barem nekoliko važnih čimbenika. Prije svega, prethodnih smo godina imali stagnaciju, odnosno gotovo zanemarivi rast čitanosti od 3 posto u 2023. godini. Kao drugo, izdašnije financiranje od strane Ministarstva kulture i medija, Grada Zagreba i Zaklade "Kultura nova", a posebice nova institucionalna potpora zagrebačkim neprofitnim organizacijama od strane gradskog Ureda za kulturu i civilno društvo, omogućili su da se više vremena, energije i novca usmjeri na povećanje vidljivosti projekta.
Kao treće, i izbor naslova je očigledno nešto bolje pogodio interese čitatelja, kao i nastojanje da se poveća broj autor(ic)a koje sudjeluju u projektu, pa je tako prošle godine od 31 objavljenog bilo čak 12 novih. Stoga smo i ove godine u izdavački program uvrstili čak 15 dosad neobjavljenih autor(ic)a.
Poticanje čitanja stalna je tema kulturne politike i javnih razgovora o stanju književnosti. Koje lekcije u tom smislu možemo izvući iz sada već skoro pa četvrtine stoljeća postojanja BEK-a?
Najvažnija lekcija, kako vezana uz projekt i poticanje čitanja, tako i općenito, jest da nema koristi od kukanja i žalopojki, već da treba djelovati. I to djelovanje financirati iz javnih izvora, ako je već usmjereno na opću dobrobit, naravno. Ne kažem da će svi pokušaji poticanja čitanja dati rezultate, ali bolje je pokušati i pogriješiti, nego tražiti izlike, čekati bolja vremena i uvjete te beskonačno nešto odgađati.
U nešto užem smislu, najvažnija lekcija je da čitanje počinje s dostupnošću čitateljskih materijala. Nema smisla poticati čitanje ako taj preduvjet nije zadovoljen. Osim toga, mislim da je jako važno je li fokus neke kulturne politike na poticanju čitanja ili poticanju kupovanja knjiga. Naravno da je to dvoje povezano, ali nikako ne nerazdvojivo. Ne razlikovati ova dva cilja znači odmoći onima koji se bave i jednim i drugim.
