Ta se galerija nalazi na idealnoj lokaciji za takav tip mjesta. Na križanju je najpoznatije i najduže ulice u Zagrebu i Hrvatskoj, te jedne od brojnih ulica u zapadnom dijelu grada koje ju presijecaju na vertikalnom potezu sjever-jug. Drugim riječima, frekventna je to zona grada, važan preduvjet kako bi prostor poput umjetničke galerije mogao ostvariti svoju funkciju. Razlog zašto o njoj želim napisati par rečenica nije u domeni njene primarne uloge – prakse prezentacija umjetničkih djela, instalacija i performansa, stvari su koje se podrazumijevaju – već se radi o motivu sekundarne ili tercijarne razine važnosti za takav tip mjesta, a baš mi je to privuklo pažnju.
Riječ je o svakodnevnoj praksi čitanja dnevne štampe koja se tijekom svakog radnog dana odvija u prostoru spomenute galerije, u širokom vremenskom rasponu od jutarnjih i prijepodnevnih, do kasno poslijepodnevnih sati. Čini se da ta galerija njeguje neke stare dobre prakse. Naime, očito se nudi mogućnost svim zainteresiranim da besplatno konzumiraju tisak u toplom i ugodnom prostoru. A zainteresiranih za takvo nešto, sudim prema osobnim impresijama nekog tko svakodnevno prolazi tim raskršćem, izgleda da ima. Populacija je ipak predvidljivog, manje-više homogenog profila. Gotovo se isključivo radi o muškarcima, rijetko kada mlađim od 60 plus. Umirovljenici dakle. Ako nategnem doživljaj do ruba, iz viđenog bih rekao da je u socijalno-klasnom ključu pretežito riječ o društvenoj skupini s margine, možda i sa značajnim udjelom samaca u njoj. No nešto mi dodatno pri svemu tome izaziva interes i usmjerava razmišljanje.
Gledam kroz izlog galerije taj otočić starog analognog svijeta, standardni je to prizor iz vremena dok su priče o internetu još spadale u sferu znanstvene fantastike. Pomalo je fascinantna fokusiranost tih ljudi, čitatelja klasičnog tiska, na sadržaj ispred njih. Može se čuti tišina koja okružuje svakog ponaosob u tom prostoru, poput onog uobičajenog standarda u knjižnicama. Vidim u tom prizoru gotovo pa nekakvu ritualnu posvećenost sakralnog tipa. Naglašena je koncentracija i poza nagnutosti nad razlistanim stranicama novina; dijelom možda i iz praktičnih razloga, dioptrije su visoke, a stare oči umorne. Ima tu i svojevrsne hermeneutičke potopljenosti u nevidljivim, a opipljivim oblačićima koji ih pojedinačno okružuju. Ne bih se složio s eventualnim prigovorima da u tim prizorima nema ničeg posebno drugačijeg u usporedbi s danas tipičnim situacijama naše izolacije putem tzv. pametnih mobilnih telefona, stalnih zurenja u njihove ekrane i skrolanja po njima koje nalikuje milovanju.
Zato prizor iz galerije postaje još izoštreniji i u jačem je kontrastu smjestimo li ga u neposredno okruženje ulice i raskršća, u tipičnu užurbanost suvremenog grada i njegovih stanovnika koji mahom stalno nekud žure.
