Novosti

Kratko & jasno

Milena Ostojić: Stil Annie Ernaux otklanja "jezik neprijatelja"

Svakim svojim tekstom Ernaux razvija elaboriran školovani diskurs koji produbljuje jaz s klasom iz koje je "prebjegla", sa svijetom svojih roditelja, ali i kako bi izbjegla, prema vlastitim riječima, zamke mizerabilizma i populizma, kaže prevoditeljica romana "Događaj" Annie Ernaux o njezinom opusu i angažmanu

Large mini kultura milena ostojic

(foto Teodor Korodi)

Prošloga tjedna Annie Ernaux postala je prva Francuskinja koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost. Kakva je njezina pozicija na francuskoj književnoj i društvenoj sceni?

Već dovoljno dugo na književnoj sceni Annie Ernaux priznata je jednako kao i osporavana, ali i nesporno društveno angažirana. Dok se Macron hvali još jednim uspjehom velike francuske kulture, nobelovka ustrajno govori o produbljivanju društvenih nejednakosti i jačanju ekstremne desnice pod makronizmom, potpisuje poziv na prosvjed protiv njegove politike. Javno progovara o ženskim i manjinskim pravima, podupire i pokret BDS (Boycot Divest Sanctions) koji prokazuje aparthejd u Izraelu i ne ustručava se pozvati na glasanje za ljevicu. Ernaux nije tek pomodno politična, u tom pogledu baštini ono najbolje od društvenog i javnog angažmana intelektualaca druge polovine 20. stoljeća kojoj je posvećen njen veliki roman "Godine" (koji je za OceanMore prevela Vlatka Valentić), jer čuva pamćenje baby boomerske generacije u Francuskoj na radničke, sindikalne i ženske borbe i teške poraze, kolektivnu povijest kroz emancipacijsku optiku. Jedan od radnih naslova tog romana bio je "Generacija".

Njezin roman "Događaj" koji ste preveli govori o iskustvu pobačaja 1963/64. – više od desetljeća prije nego što je on u Francuskoj 1975. dekriminaliziran. U kakvom su odnosu u tom djelu autobiografsko i feministički imaginarij?

Kod Ernaux je to uvijek autosociobiografsko jer teži neosobnoj autobiografiji, već i time što eksplicitno ispituje društvene mehanizme koji nas presudno određuju. Orodnjeno je nasilje artikulirano s klasnim. Kada je "Događaj" 2001. objavljen u Francuskoj prošao je, kako tvrdi autorica, gotovo neopaženo: tema ilegalnog abortusa bila je naizgled povijesno prevladana, ali i dovoljno zazorna pa ju je bilo jednostavnije zaobići ili prešutjeti. U tom pogledu, njegova je novostečena i često naglašavana aktualnost društveno porazna.

Kritičari često posežu za terminom antistil kada opisuju pismo Annie Ernaux. Slažete li se s tim određenjem? Kako biste opisali njezin stil?

Taj izvještajni stil ili distanciran, etnografski pogled inaugurira u knjizi "Mjesto" koju su kod nas u prijevodu Damjana Lalovića objavili Disput i HFD, a nastao je, kako kaže, iz boli, iz potrebe da proizvede istinu o društvenom nasilju koje je oblikovalo egzistenciju njenog oca i svijeta iz kojeg je potekao. Sama ga u svojstvenim joj metakomentarima u kojima reflektira čin pisanja naziva plosnatim ili plošnim pisanjem koje je iznašla kako bi otklonila, Genetovim riječima, "jezik neprijatelja", elaboriran školovani diskurs koji produbljuje jaz s klasom iz koje je "prebjegla", sa svijetom svojih roditelja, ali i izbjegla, kako kaže, zamke mizerabilizma i populizma. Ne znam možemo li ga otpisati ili slaviti kao antistil, no zasigurno ne možemo cijeli njezin rad u književnosti svesti na tu invenciju. Njeni djelomično objavljeni dnevnici pisanja, ili predpisanja, daju uvid u "mračnu radionicu" u kojoj istražuje formu i sredstva za svaku priču.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više