Nedavno je predstavljena monografija "Medika: 2008.-2013." kojoj ste urednik. Kako ste je koncipirali? Ima li u njezinim vizualnim transformacijama i tragova transformacija političke i aktivističke borbe za slobodnije društvo koja je u biti Medike?
Monografija je koncipirana tako da bilježi grafite nastale u periodu od 2008. do 2013. godine. Svi radovi u knjizi oslikani su unutar prostora AKC-a Medika, a autor fotografija je Goran Kerić, koji je i sam crtač grafita. Prvi radovi na prostoru Medike nastali su 2008. usputno, a 2010. kolektiv grafitera dobio je svoj prostor u Mediki i od te se godine počinje aktivnije crtati u dvorištu AKC-a.
Iako je većina fotografija usmjerena arhivskom bilježenju određenih grafita odlučili smo da su nam potrebne i atmosferske fotografije koje osim grafita prikazuju i šire kadrove pa tako i Mediku kako je prije izgledala, što dodatno pridonosi arhivskoj i kronološkoj vrijednosti publikacije.
Što monografija otkriva o vizualnim i aktivističkim transformacijama Medike?
Medika se vizualno transformirala sa svakim novim radom. Dobra stvar je što je zapravo koncept oslikavanja Medike da se radovi konstantno mijenjaju te tako i transformiraju sam prostor, čineći ga zanimljivijim, pogotovo ljudima koji su ljubitelji grafiti umjetnosti kao takve. Iako je Medika sama po sebi mjesto koje se zauzima za slobodnije društvo i toleranciju, njeni grafiti nisu toliko vezani uz političke i aktivističke radove. Premda je bilo i nekoliko takvih u dvorištu, većina radova ipak je bazirana na samoj grafiti supkulturi koja ima svoje principe i načine izražavanja te funkcioniranja.
Naslovnica prve Medikine monografije
S obzirom na to da ovo izdanje pokriva tek prvu petoljetku AKC-a Medika, kakav je plan za dalje?
Prva ideja je bila da monografiju radimo posebno za svakih pet godina, ali pri pregledavanja arhive fotografija skužili smo da je vrlo moguće, s obzirom na to da je u određenom periodu broj grafita u dvorištu rastao, da ćemo možda ipak ići na verziju kraću od pet godina. To će definirati količina radova i njihova selekcija za idućih nekoliko godina. Jedino što znamo je da bismo htjeli ostati u istom formatu i broju stranica, neovisno o tome koliko će godina iduća monografija pokrivati.
Kako gledate na odnos Grada Zagreba prema grafiterima?
Iako se iz Grada često čuje da su grafiti velik problem pa se otprilike svakih pet godina pokreće neka nova antigrafiti kampanja, čini mi se da su grafiti kao oblik umjetnosti ipak puno prihvaćeniji nego što su bili prije. Naravno tu ne spadaju potpisi i grafiti na svježe obnovljenim fasadama, koji su sami po sebi čin vandalizma i nisu dragi ni samim pripadnicima supkulture kao takve. Ali, nažalost, takve stvari su neizbježne i koliko god da se povećaju kazne, policijske patrole ili što god drugo, uvijek će se naći pojedinci koji će što svjesno što nesvjesno samo željeti napraviti štetu, težeći samo trenutačnom vlastitom zadovoljenju nepromišljenih potreba.
Što Medika znači za vas? Vi ste jedan od umjetnika koji imaju atelijer u Medici...
Po meni je Medika bogom dano mjesto. Smješteno u samom centru grada, a opet totalno drugačije od svega što sam centar nudi i pruža. Osim noćnim programima, ona je i dom mnogim drugim kulturnim događanjima, festivalima, radionicama, izložbama te prostorima (ateljeima), koji omogućuju umjetnicima da stvaraju koliko žele i umiju. A gradu baš takvih prostora kronično fali i potreba za njima je ogromna.
Medika kao autonomni kulturni centar sama po sebi ukazuje na mogućnost postojanja jednog drugačijeg svijeta, svijeta koji se ne bazira na eksploataciji, kapitalizmu, sivilu i neprestanim pokušajima da se nekome nešto proda. Smatram da je izuzetno bitno da postoji jedan takav prostor u gradu koji se opire društvenim normama te funkcionira po nekim vlastitim principima koji nisu uvjetovani tržištem, kapitalom i drugim inim nametnutim stavkama. Naravno nije ni Medika neka idealna zajednica koja besprijekorno funkcionira, ali radimo na tome i konstantno se trudimo poboljšati situaciju u kojoj se nalazimo. Kakva god ona bila.
