O prijedlogu izmjene Zakona o sudovima koji je podnio Ivan Pernar (Živi zid), po kojem bi umjesto države sudac odgovarao za štetu koju u postupku nanese nepravilnim radom, raspravljao je u ime SDSS-a Boris Milošević te se prisjetio slučaja građanina pretučenog 1998. godine na pravoslavni Božić, a čija je porodica tek sada, 20 godina kasnije, dočekala pravomoćnu presudu.
- Ovaj prijedlog zakona ide za tim da se direktno prozove suce, da im se kaže da su najodgovorniji i da moraju platiti za svoje greške. No treba postojati uređeni sistem odgovornosti. Ne može stranka u nekom postupku, koliko god možda bila u pravu, procjenjivati je li sudac počinio nešto nezakonito ili nepravilno, jer svaka stranka zapravo kad spor izgubi, ona je nezadovoljna i smatra da ju je upravo sudac oštetio svojim postupanjem. Za takve situacije uvijek postoji viši sud, dakle imamo uspostavljenu kontrolu donošenja odluka, kao što imamo Ustavom zajamčeno pravo žalbe. Zato mislim da bi ovakvim zakonskih prijedlogom izazvali kontraefekt, odnosno situaciju da bi suci počeli izbjegavati teške predmete i da bi rješavali samo one laganije koji nisu složeni ili pak situaciju da viši sudovi štite niže sudove te da ne posežu za pravnim alatima koji im sad stoje na raspolaganju - naveo je Milošević.
Jedan od uzroka lošeg stanja u pravosuđu jest čistka koja je napravljena u pravosudnim kadrovima 90-ih, jer kad je donesen božićni Ustav tad je uspostavljen novi mehanizam imenovanja sudaca. Uspostavljeno je Državno sudbeno vijeće koje je imenovalo suce, čime su oni postali trajno zvanje te je nastao jedan pravni limb.
- Politika je napravila situaciju da se pravosuđe tada našlo u vakuumu i da su se rješenja donosila ne po stručnim kriterijima, nego po političkom i etničkom. Plaće sudaca tih godina bile su sramotno niske, a izbor sudaca je bio složen i netransparentan, što je rezultirao da je 35 posto sudačkih mjesta bilo nepopunjeno te je stvorena gomila predmeta i problema, a koji do danas nisu na adekvatan način riješeni - rekao je Milošević.
Od tada se pokušava pravosuđe podići na noge, ali to teško ide jer je za to propuštena prilika 90-ih kad se uspostavljao novi pravosudni sustav. Kako je Milošević naveo, iduća prilika bila je kod procesa pristupanja EU, kad je politika uvjetovanja EU-a bila da jačamo sustav pravosuđa i njegovu neovisnost, te iako je tada napravljen određeni iskorak, on još uvijek nije dovoljan.
- Teško je izgraditi stabilno sudstvo u koje bi građani imali povjerenje, jer za to je potreban duži vremenski period. Za to je potrebno ulaganje države u bolje zakonodavstvo, obrazovanje i usavršavanje sudaca, dakle u zaokruživanje sudstva na jednu djelotvornu cjelinu koja će na odgovarajući način moći apsorbirati veliki priljev predmeta - zaključio je Milošević.
Kibernetička sigurnost
Na saborskoj raspravi o prijedlogu Zakona o kibernetičkoj sigurnosti operatora ključnih usluga i davatelja digitalnih usluga, u ime Kluba zastupnika SDSS-a, Milorad Pupovac je ustanovio da se radi o izuzetno važnoj zakonodavnoj inicijativi zbog stvaranja jedinstvenog, tržišnog i gospodarskog prostora unutar EU-a te zbog nacionalne sigurnosti povezane s mrežnim i informacijskim sustavima.
- Ovdje je riječ o vertikalnoj kontroli i komunikaciji koja ovisi o operaterima koji omogućavaju funkcioniranje komunikacije neophodne za poslovanje korisnika. Osam područja je obuhvaćeno ovim vertikalnim sistemom; energetika, prijevoz, bankarstvo, infrastruktura, financijsko tržište, zdravstveni sektor, opskrba vodom za piće i digitalne infrastrukture, a koja su veoma značajna za kvalitetu usluga i opću sigurnost, ali i za konkurentnost. No ovdje ostaje ključno pitanje - koliko smo osposobljeni za ovu novu vrstu kulture rada te profesionalnost i etičnost koju to zahtijeva? Zato je bitno da znamo na koji način će se ti ljudi birati i profesionalno pripremati za obavljanje tih poslova - rekao je Pupovac. Zapitao se ‘što je sve potrebno da se uradi da se kao zemlja pripremimo za ovaj posao da bismo u globalnom svijetu, u kojem dominiraju pojedini operateri, zauzeli poziciju koja će nam jamčiti kakvu takvu sigurnost?’.
