Hrvatske institucije najprije su Fadilu Seferoviću odbile zahtjev za stjecanjem državljanstva i od njega napravile apatrida. Potom su mu oduzele i status stranca sa stalnim boravkom u Hrvatskoj te izdale odluku o protjerivanje iz zemlje u kojoj je s obitelji živio gotovo 20 godina. Na kraju su ga na šest mjeseci zatvorili u Prihvatni centar za strance Ježevo, gdje je sobu od 25 kvadrata dio vremena morao dijeliti s još jedanaest osoba. I sve to na temelju mišljenja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz studenog 2014. da Seferović, tada 23-godišnji student zagrebačkog sveučilišta, perspektivni sportaš, neosuđivan, predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Mišljenje, kojim ga je SOA de facto proglasila državnim neprijateljem, nikada nije obrazloženo, pa ni danas ne zna što mu je točno stavljeno na teret.
Fadil Seferović zbog svega je tužio Hrvatsku pred Europskim sudom za ljudska prava (ESLJP). Sud u Strasbourgu nedavno je stao na njegovu stranu i presudio da mu je u postupcima pred domaćim pravosuđem povrijeđeno pravo na "postupovne garancije". Zbog toga što njemu ni njegovim odvjetnicima nije bio omogućen ni kratak pregled činjenica na temelju kojih je nastao SOA-in zaključak, Seferović nije mogao ni "primjereno izložiti svoje argumente tijekom sudskog postupka", navodi se u presudi. Pored toga, klasificirane dokumente nisu preispitivali ni zagrebački Upravni sud ni Visoki upravni sud pred kojima je uložio žalbe na odluke o protjerivanju, iako su po zakonu imali tu mogućnost, već su bespogovorno prihvatili SOA-inu procjenu.
- Dodatnu težinu ovakvom zaključku daje i činjenica da države potpisnice Konvencije za zaštitu ljudskih prava inače imaju široko polje diskrecije u pitanjima nacionalne sigurnosti, no u konkretnom slučaju se očito radilo o toliko teškoj povredi ljudskih prava koja je zahtijevala i opravdavala intervenciju ESLJP-a usmjerenu na zaštitu podnositelja, ali i svih ostalih od arbitrarnosti sudova i drugih nadležnih tijela. Kao što smo to opetovano tvrdili, stranac koji zakonito boravi na teritoriju RH i u odnosu na kojeg je donesena odluka o statusu ili protjerivanju temeljena na zaključku SOA-e mora imati učinkovitu mogućnost da iznese razloge protivljenja takvoj odluci - objašnjava za Novosti Seferovićeva odvjetnica Nataša Owens.
- Ova presuda je značajna i zato što podnositelju nakon više od osam godina duge pravosudne bitke omogućava ponavljanje pravomoćno okončanih postupaka, a time da i, za početak, napokon sazna zašto je ostao ne samo bez prava na boravak na području RH, već i na državljanstvo koje mu je već bilo zajamčeno - dodaje ona.
Stranac koji zakonito boravi na teritoriju RH i u odnosu na kojeg je donesena odluka o statusu ili protjerivanju temeljena na zaključku SOA-e mora imati učinkovitu mogućnost da iznese razloge protivljenja takvoj odluci – kaže Seferovićeva odvjetnica Nataša Owens
Kao državljanin Bosne i Hercegovine, koji je u Hrvatskoj živio od ranog djetinjstva, Fadil Seferović je krajem 2011. prvi put zatražio hrvatsko državljanstvo. Ministarstvo unutarnjih poslova tada mu je izdalo jamstvo da će ga dobiti ako se u roku dvije godine odrekne državljanstva BiH. Seferović je to napravio u ožujku 2013. te ponovio zahtjev za stjecanje hrvatskog, a u tom kontekstu, kako je to propisano domaćim zakonom, morao je proći sigurnosnu provjeru. U tužbi ESLJP-u i ranijima koje je podigao pred Ustavnom sudom Seferović navodi da tada nastaju problemi, i to zato što je odbio biti doušnik SOA-a s ciljem odavanja informacija o osobama iz islamske zajednice.
"Prema navodima podnositelja, 16. listopada 2014. pozvan je u Policijsku upravu zagrebačku, gdje ga je dočekao B. koji je rekao da je agent koji radi za nacionalnu obavještajnu agenciju. B. ga je zamolio da surađuje s Agencijom tako što će dostaviti podatke o osobama koje poznaje iz svoje muslimanske zajednice. Tvrdio je da mu je B. prijetio da će mu, ako odbije suradnju, dati negativno mišljenje u vezi s njegovim zahtjevom za državljanstvo, prekinuti mu boravak u Hrvatskoj i da će u konačnici biti protjeran iz zemlje", stoji u presudi Europskog suda za ljudska prava.
"Podnositelj zahtjeva je isprva pristao na prijedlog i sljedeći se dan sastao s B. izvan policijskih prostorija. B. je tada navodno počeo ispitivati podnositelja zahtjeva o njegovim stavovima o islamu, Islamskoj državi (ISIL) i određenim pojedincima te je tražio presliku svih kontakata s njegovog mobitela. Podnositelj je tada rekao B. da je suradnja koja je od njega zatražena bila u suprotnosti s njegovim vjerskim i moralnim uvjerenjima i da odbija sudjelovati u njoj. B. se naljutio i otišao", navodi se dalje.
Dva tjedna kasnije SOA je obavijestila policiju da postoje sigurnosne prepreke za Seferovićev prijem u hrvatsko državljanstvo, ne navodeći daljnje obrazloženje. Na temelju tog mišljenja MUP mu je odbio zahtjev, tvrdeći pritom da ima sve uvjete za stjecanje državljanstva, ali da bi to bilo "protivno interesima RH". Zahtjev za preispitivanjem odluke MUP-a potom su odbili nadležni sudovi, ponavljajući da je "sigurnosna provjera provedena u skladu sa zakonom". U prvim danima 2015. godine SOA je MUP-u dostavila novi kvalificirani dokument u kojem je navedeno da su ispunjeni svi uvjeti za protjerivanje Seferovića iz Hrvatske jer predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost, na temelju kojeg mu je policija naredila da napusti zemlju sa zabranom ponovnog ulaska u trajanju od godine dana. Uskoro mu je ukinut i stalni boravak te mu je bilo naređeno da u roku od 30 dana napusti RH. Njegove naknadne žalbe na obje odluke također su odbijene, a pošto je u međuvremenu postao apatrid, osoba bez državljanstva i valjanih dokumenta, u listopadu iste godine uhvaćen je u iregularnom prelasku hrvatsko-slovenske granice i usred najvećeg migrantskog vala pritvoren u Prihvatnom centru za strance Ježevo. Fadil Seferović u srpnju naredne godine dobrovoljno je napustio Hrvatsku, a kako je u međuvremenu uspio ponovno dobiti državljanstvo BiH, danas živi na teritoriju te države.
U postupcima pred domaćim pravosuđem Fadilu Seferoviću povrijeđeno je pravo na "postupovne garancije" – presuda ESLJP-a
"Prema domaćem pravu, klasificirano mišljenje SOA-e dano u postupku za stjecanje državljanstva i tajni dokument koji je naknadno dostavljen policiji i koji je poslužio kao osnova za prestanak boravka podnositelja u Hrvatskoj te za protjerivanje, nisu morali sadržavati razloge. Niti jedan od tih dokumenata nije bio dostupan podnositelju zahtjeva u niti jednoj fazi postupka, jer se radilo o klasificiranim dokumentima koje je mogao deklasificirati samo njihov vlasnik. Stoga je pravo podnositelja zahtjeva da bude obaviješten o činjenicama na kojima su se temeljile odluke domaćih vlasti bilo značajno ograničeno", ističe se u presudi Europskog suda, koji je Seferoviću dosudio pet hiljada eura na ime nematerijalne štete i još toliko za troškove postupka.
Iz Centra za mirovne studije, gdje su od ranije upoznati s ovim slučajem, poručuju kako je presuda pokazala da je pravda spora, ali dostižna.
- Ova je odluka iznimno bitna u kontekstu zaštite prava tražitelja azila, osoba pod međunarodnom zaštitom i drugih stranaca. Njihova temeljna prava se redovito krše na temelju diskrecijskih odluka SOA-e protiv koji se osobe nemaju čime braniti niti znaju što trebaju osporavati, što upravo problematizira presuda Europskog suda za ljudska prava - govori Sara Kekuš iz CMS-a.
Kako smo ranije pisali, ovo nije jedini slučaj u kojem stranci s boravkom u Hrvatskoj tvrde da su se našli u problemima nakon što su odbili ponudu agenata SOA-e da postanu doušnici. Sarajevski mediji tokom 2019. objavili su seriju svjedočanstava desetak državljana BiH s dozvolom boravka u RH koji također tvrde da ih je SOA vrbovala da postanu njeni suradnici. Novosti su krajem 2021. objavile priču o Iračaninu sunitskog porijekla Omeru Mahdiju kojemu je nakon odbijanja takve suradnje oduzet ranije dodijeljen azil i naređeno da napusti Europski gospodarski prostor.
Pritom im je svima zajedničko to što muslimani. Ako su živjeli na širem zagrebačkom području, uvijek su bili pozivani na razgovor u Policijsku postaju u Petrinjskoj, gdje bi ih, prema njihovim iskazima, dočekali jedan do dva muškarca odjeveni u civilnu odjeću, predstavili im se lažnim identitetom i za početak ispitivali tko se sve okuplja u zagrebačkoj džamiji. Dio ih je tvrdio da su agenti SOA-e od njih tražili da otvore račune na društvenim mrežama s kojih će veličati Islamsku državu, druge su navodno tražili da im sastave spiskove pripadnika Armije BiH, a od jednog selfije iz Zenice da podmeće oružje. Nakon odbijanja ili prekida suradnje, svi su proglašeni opasnošću za nacionalnu sigurnost Hrvatske, potencijalnim teroristima, te im je oduzeta dozvola za boravak i rad.
"Prema navodima podnositelja, 16. listopada 2014. pozvan je u Policijsku upravu zagrebačku, gdje ga je dočekao B. koji je rekao da je agent koji radi za nacionalnu obavještajnu agenciju. B. ga je zamolio da surađuje s Agencijom tako što će dostaviti podatke o osobama koje poznaje iz svoje muslimanske zajednice", stoji u presudi ESLJP-a
Dragan Mektić, bivši ministar sigurnosti BiH, izjavio je 2019. godine da je čitava operacija poduzeta kako bi se opravdale ranije tvrdnje tadašnje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da u BiH boravi na tisuće islamističkih ekstremista koji predstavljaju prijetnju sigurnosti u regiji. SOA je odbacila takve navode, ocijenivši ih neistinitima i zlonamjernima, a premijer Andrej Plenković svojevremeno je poručio da se radi o "kompletnim besmislicama".
Prema informacijama kojima raspolažu Novosti, Seferović i Mahdi jedini su koji su pravdu odlučili do kraja istjerati sudskim putem, pri čemu je slučaj 29-godišnjeg Mahdija još pred Ustavnim sudom. Obojica su se obratila i Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, čiji su članovi zaključili da "provedenim nadzorom nisu utvrđene nezakonitosti prilikom sigurnosnih provjera". Zbog Mahdija se u ožujku 2021. Plenkovićevoj vladi obratila grupa zastupnika Europskog parlamenta. "Osjećamo se dužnima potaknuti Vas da istražite događaje koji su doveli do oduzimanja statusa azila Omeru Mahdiju jer se bojimo da je taj postupak povezan s njegovim odbijanjem da postane doušnik SOA-e. Zabrinuti smo jer se ta odluka isključivo temelji na klasificiranim podacima kojima njegovi odvjetnici ne mogu pristupiti", piše u pismu koje je potpisalo 37 EU-zastupnika.
Iračanin Omer Mahdi, o kojem su Novosti već pisale, našao se u sličnoj situaciji kao i Seferović
Slučaj Omera Mahdija razlikuje se od drugih jer je prije stjecanja azila u rujnu 2018. uspješno prošao SOA-inu provjeru, temeljem čijeg je inače neobavezujućeg mišljenja MUP u tom periodu često odbijao zahtjeve za međunarodnu zaštitu. Poziv s nepoznatog broja na razgovor u Petrinjskoj dobio je 9. listopada 2019., nedugo nakon što je njegova partnerica Tajana Tadić, tada kao zaposlenica udruge Are You Syrious?, javno govorila o odgovornosti hrvatskog MUP-a za smrt šestogodišnje afganistanske djevojčice Madine Hussiny.
- Iza zatvorenih vrata počeo me, bez prisustva prevoditelja, ispitivati detalje o mom životu, oduzeo mi je mobitel i zatražio da ga otključam. Surađivao sam jer sam mislio da su to njegove ovlasti. Potom je skoro pola sata pregledavao moje poruke i popis poziva. Tražio je od mene informacije o drugim izbjeglicama, od kojih su neki tada još uvijek bili tražitelji azila. Ispitivao me i tko od njih ide u džamiju... Počeo mi je prijetiti da moram surađivati s njima ili će mi oduzeti azil i deportirati me u Irak. Rekao mi je da se ne pravim glup. I to sve u zgradi policije - ispričao je Novostima Mahdi.
- Na kraju mi je ponudio da se nastavimo neformalno sastajati u kafiću. Rekao mi je da ima još puno pitanja za mene, da im moram pomoći da pronađu ljude o kojima me ispitivao. Rekao sam mu da me takva ponuda ne zanima, da imam svoj posao, svoj život - kazao je Omer Mahdi, kojemu je nedugo nakon toga oduzet azil pod obrazloženjem da predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost i javni poredak RH.
SOA se ranije odbila očitovati na te tvrdnje. U pisanom odgovoru kratko su nas obavijestili da neće odgovoriti na naša pitanja, pod obrazloženjem da "SOA ne komentira pojedinačne slučajeve u postupku rješavanja statusnih pitanja stranaca u RH".
Vezano uz slučaj Fadila Seferovića odgovorili su nam kako "članak 29. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske zabranjuje prisiljavanje bilo koga da bude suradnik sigurnosno-obavještajnih agencija". Podsjetili su da je "na tužiteljev zahtjev iz 2015. godine Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija provelo izravni nadzor nad postupanjem SOA-e u predmetu tužitelja, uključujući i razgovor s djelatnicima koji su radili na predmetu" te da njime "nisu utvrđene zlouporabe". Na naše dodatno pitanje jesu li od 2014. naovamo zabilježeni slučajevi kršenja spomenutog članka Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu, odgovorili su da "ni jedno nadzorno tijelo, uključujući i sudove, nije utvrdilo nezakonita postupanja djelatnika SOA-e" u tom smislu.
S obzirom na to da je većina spomenutih muškaraca tvrdila da su ih agenti SOA-e ispitivali o pojedinostima iz života islamske zajednice i zagrebačke džamije, obratili smo se i Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj, koju je SOA u svojim ranijim godišnjim izvještajima spominjala u pozitivnom kontekstu. "Jedan od glavnih razloga nepostojanja značajnog islamističkog radikalizma u RH su dobar položaj, ugled i integriranost islamske zajednice u hrvatskom društvu", rečenica je koja se redovito pojavljivala u tim izvještajima. Međutim, do zaključenja ovog broja Novosti iz Mešihata nisu odgovorili na naša pitanja.
