Slučaj Iračanina Omera Mahdija, koji dokazuje da izbjeglice s Bliskog istoka u Hrvatskoj nisu zaštićene od progona policije i drugih institucija represivnog aparata ni kada tu uspiju ostvariti pravo na međunarodnu zaštitu, dobio je svoj nastavak. Mahdija je, naime, u proljeće 2020. Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) proglasila prijetnjom za nacionalnu sigurnost RH, a Ministarstvo unutarnjih poslova na temelju te procjene, koja mu do danas nije obrazložena, oduzelo ranije dodijeljen azil te mu naredilo da napusti Europski gospodarski prostor. I sve to nakon što je odbio postati doušnik SOA-e sa zadatkom odavanja informacija o drugim izbjeglicama. Strahujući od deportacije u Irak, zemlju u kojoj mu, kako su to upozorile i međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava, prijeti smrt ili mučenje, Omer je u međuvremenu otišao iz Hrvatske. Sada s partnericom Tajanom Tadić živi u Berlinu, gdje čeka na odobrenje tamošnje međunarodne zaštite. Nakon što je odbijena njihova žalba na raniju presudu zagrebačkog Upravnog suda, kao i zbog svega što su preživjeli, Tajana i Omer su nedavno podigli zajedničku tužbu Ustavnom sudu RH.
Kako su Novosti već pisale, mladiću sunitskog porijekla azil u Hrvatskoj odobren je u rujnu 2018., tri godine nakon što je napustio rodnu Faluđu jer mu je tamo prijetila dvostruka opasnost: sektaško nasilje, popraćeno ubojstvima sunitskih muškaraca i dječaka, koje su provodili pripadnici lokalnih šijitskih paravojski, i mobilizacija u snage Islamske države. U Zagrebu, gdje je prvo učio jezik i volontirao, a zatim se zaposlio i zasnovao obiteljsku zajednicu, živio je najnormalnije sve do problema s kojima se susrela njegova partnerica Tajana Tadić. Kao tadašnja zaposlenica udruge Are You Syrious? (AYS), Tadić je javno govorila o nasilnom i nezakonitom policijskom protjerivanju migranata s hrvatskih granica, zbog čega se zajedno s drugim aktivistima angažiranima na zaštiti izbjeglica suočila s ozbiljnim pritiscima Božinovićevog MUP-a. Policijska ispitivanja, prijetnje uhićenjem, tužbe i prozivanja aktivista za poticanje ilegalnih migracija posebno su se intenzivirali nakon njihovog angažmana na slučaju Madine Hussiny, šestogodišnje Afganistanke koja je krajem 2018. poginula pod naletom vlaka nakon što je nju i njezinu obitelj hrvatska policija protjerala natrag prema Srbiji.
Iz presude se jasno može iščitati utjecaj politike i očito je da u RH ne možemo govoriti o nezavisnosti i nepristranosti pravosuđa. Protiv Omera su iskorišteni izlizani stereotipi koje nam je u naslijeđe ostavio globalni rat protiv terorizma – kaže Tajana Tadić
Nekoliko mjeseci kasnije Omer je primio poziv s nepoznatog broja od muškarca koji se predstavio kao policajac i pozvao ga na razgovor u Policijsku postaju u Petrinjskoj. Budući da joj se to činilo čudnim, Tajana je odlučila poći s njim. Na trećem katu Petrinjske, ispred sobe 314 sa zakašnjenjem im je prišao "mlađi čovjek, star između 30 i 40 godina, koji se nekako nije uklapao u cijelu priču". Bio je odjeven u civilnu odjeću i pritom im se, tvrde, nije predstavio niti je pokazao isprave. Tajani Tadić je poručio da ne može prisustvovati razgovoru, pa je pričekala na hodniku.
- Iza zatvorenih vrata počeo me, bez prisustva prevoditelja, ispitivati detalje o mom životu, oduzeo mi je mobitel i zatražio da ga otključam... Tražio je od mene informacije o drugim izbjeglicama, od kojih su neki tada još uvijek bili tražitelji azila. Ispitivao me i tko od njih ide u džamiju... Bio je uporan i tvrdio da imam neke informacije o ljudima koje znam samo iz viđenja. Počeo mi je prijetiti da moram surađivati s njima ili će mi oduzeti azil i deportirati me u Irak. Rekao mi je da se ne pravim glup. I to sve u zgradi policije. U jednom trenu mi je rekao da smo gotovi i potjerao me van, ali je zadržao moje dokumente - posvjedočio je lani Mahdi u razgovoru za Novosti.
Potom je njegova partnerica inzistirala da se zajedno vrate unutra. Muškarca je pitala zbog čega mu je oduzeo dokumente i mogu li dobiti ikakvu službenu zabilješku.
- Počeo me ispitivati tko sam. Kada sam mu rekla da radim u AYS-u, cinično mi je odgovorio "a baš lijepo". Nakon što je Omeru vratio dokumente, pitao me da li živimo zajedno. Kada sam odgovorila da ne živimo, zanimalo ga je zašto se moje prezime nalazi na vratima stana u kojem Omer živi, a to je bio stan moga oca, što je sve bilo uredno regulirano preko Državnog ureda za stambeno zbrinjavanje. To je dokaz da su nas pratili - rekla nam je Tadić, nakon čije intervencije je njen partner nastavio razgovor s muškarcem.
- Tada mi je ponudio da se nastavimo neformalno sastajati u kafiću. Rekao mi je da ima još puno pitanja za mene, da im moram pomoći da pronađu ljude o kojima me ispitivao. Zbog toga sam posumnjao da je riječ o pripadniku SOA-e jer sam ranije čuo da su tako prilazili i drugim izbjeglicama. Rekao sam mu da me takva ponuda ne zanima, da imam svoj posao, svoj život - kazao je Mahdi.
Omer Mahdi
Nakon još jednog razgovora, ovog puta sa članovima MUP-ovog Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, 11. svibnja 2020. stiglo mu je rješenje o poništenju azila i prava na boravka u RH, uz tvrdnju da je prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu "lažno prezentirao svoje sunitsko podrijetlo i ugrozu na području Iraka". U istom dokumentu kopirano je mišljenje SOA-e, čiju je provjeru ranije uspješno prošao, a prema kojem Omer najednom "predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak RH". SOA je također navela, tvrde iz MUP-a, da raspolaže i drugim podacima "koji upućuju na navedeni zaključak, ali bi njihovo otkrivanje moglo naštetiti interesima nacionalne sigurnosti RH", odnosno dokazima kojima Omer i njegova odvjetnica do danas nemaju pristup.
Pošto mu na rješenje nije bila dopuštena žalba, Mahdi je pred zagrebačkim Upravnim sudom podigao tužbu protiv MUP-a. Nakon dvije održane rasprave na kojima je, između ostalog, upitan koji je njegov stav o prisutnosti Amerikanaca u Iraku, 12. studenoga 2020. sud je donio presudu kojom je njegova tužba odbijena. U njoj se ističe da su SOA-ini klasificirani podaci, u koje je sud izvršio uvid, opravdani razlog da se "radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka RH poništi rješenje o priznanju azila". "Uzimajući u obzir da su navedeni dokumenti označeni stupnjem tajnosti i podliježu zaštiti propisanoj Zakonom o tajnosti podataka i Zakonom o informacijskoj sigurnosti, nije bilo osnova da se tužitelj upozna s njihovim sadržajem", stoji u nepravomoćnoj presudi sutkinje Kristine Senjak Krunić, koja je odbila saslušati predložene svjedoke. Nijednom riječju nije se dotakla ni dostavljenih dokaza, koje posjeduju i Novosti, a koji potvrđuju Omerovo sunitsko porijeklo.
Na gotovo identičnom principu donesena je i drugostupanjska presuda Visokog upravnog suda, koja je Omeru i Tajani dostavljena u rujnu. Uz korištenje copy paste pristupa, sudsko vijeće pod predsjedanjem Gordane Marušić-Babić tek je ovlaš otklonilo pitanje nezakonitosti prvostupanjske presude. "I ovaj sud je dana 7. lipnja 2022. izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e označene stupnjem 'povjerljivo' i 'ograničeno'... Iz tih podataka proizlazi da postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da postoje razlozi za primjenu čl. 50. st. 1. i čl. 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u konkretnom predmetu (poništenje međunarodne zaštite, op. a.)", navodi se u presudi i potom zaključuje kako "obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja".
Prilagođavamo se na život u Berlinu, ali nedostaju nam obitelj i prijatelji. Žalim za starim poslom i sjajnim kolegama, i nadam se da ću uskoro moći zaista početi raditi na izgradnji novog života – govori Omer Mahdi
U istom navratu odbijen je Omerov prijedlog za izdavanje privremene mjere, odnosno da se MUP-ova naredba o napuštanju Europskog gospodarskog prostora obustavi sve do donošenja konačne odluke o žalbi. S obzirom na to da je o mjeri odlučeno godinu i pol nakon nastupanja štetnih okolnosti, Omerova odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić tumači da se radi o povredi prava na suđenje, tj. donošenja odluke u razumnom roku.
- Kada su u pitanju izbjeglice kojima prijeti opasnost u zemlji podrijetla, tada nerazumno vrijeme odlučivanja o hitnim mjerama ujedno predstavlja i potencijalnu povredu prava na život ili potencijalno nečovječno postupanje - kaže Bezbradica Jelavić.
Budući da Upravni sud Omeru nije omogućio da se nakon uvida u spis SOA-e očituje na podatke koji su mu do danas nepoznati, odvjetnicu, čiji je ured zastupao i obitelj Hussiny i zbog čega se i sama našla pod pritiskom policije, pitamo je li mu u tom dijelu onemogućeno pravo na pošteno suđenje. Zanima nas i je li to inače uobičajena praksa u predmetima koji podrazumijevaju klasificirane podatke sigurnosnih agencija.
- Ustavni sud RH i Europski sud za ljudska prava su u više svojih odluka dali jasne odgovore na ova pitanja. Kada imamo takve autoritete kao izvore prava, tada su se i policija i suci dužni pridržavati postavljenih standarda i sudskih stavova. Svako drugačije postupanje vodi u arbitrarnost i u disbalans u ravnoteži trodiobe vlasti, što u konačnici potencijalno ugrožava sve građane - dodaje Bezbradica Jelavić.
Za Omera i Tajanu je presuda Visokog upravnog suda bila očekivana. Posebno, kažu, kada u obzir uzmu cijeli kafkijanski proces koji ih je do nje i doveo.
- Iz presude se jasno može iščitati utjecaj politike i očito je da u RH ne možemo govoriti o nezavisnosti i nepristranosti pravosuđa. Protiv Omera su iskorišteni izlizani stereotipi koje nam je u naslijeđe ostavio globalni rat protiv terorizma. U ovom slučaju je njegov identitet iskorišten protiv njega – koga je lakše optužiti za prijetnju nacionalnoj sigurnosti nego mladog muškarca, Arapina i k tome muslimana? Nabrojite te tri stvari, a ako se uz to usudi odbiti SOA-u, imate pobjedničku kombinaciju - kaže za Novosti Tajana Tadić.
Sanja Bezbradica Jelavić (Foto: Marko Prpić/PIXSELL)
Tajana je, zbog svega što se dogodilo njenom partneru, u Zagrebu napustila posao i nedavno se preselila u Berlin, gdje Omer živi od proljeća 2021. Po dolasku u Njemačku, pet godina nakon što je izbjegao u Europu, ponovno je morao zatražiti međunarodnu zaštitu. Poštujući Dublinski ugovor, koji predviđa da izbjeglice pristigle na teritorij Europske unije moraju biti vraćene u prvu zemlju ulaska, Njemačka je u međuvremenu, u dva navrata, zatražila od hrvatskih institucija da ga prime natrag. Hrvatska je to u listopadu 2021. prvo odbila, uz obrazloženje da mu je azil oduzet jer predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Nakon što je Njemačka uskoro ponovila zahtjev, RH je na samom kraju iste godine – i to nedugo poslije donošenja presude u kojoj je Europski sud za ljudska prava utvrdio da je Hrvatska prekršila niz prava obitelji Hussiny te vršila pritisak na odvjetnicu obitelji i aktiviste koji su pomagali izbjeglicama – pristala primiti Omera. Naš sugovornik se na tu odluku žalio berlinskom Upravnom sudu, koji je naposljetku donio privremenu mjeru zabrane povrata u Hrvatsku.
- Prenerazila me činjenica da je Hrvatska pristala da me vrate. Nakon što su mi oduzeli azil na temelju nekakvih navodnih dokaza koje nikada nisam vidio i na koje se nisam mogao očitovati, i povrh toga me označili kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti, zašto su me željeli natrag? Zar samo zato da mi se osvete i pošalju me u Irak u smrt? - pita se 28-godišnji Omer Mahdi, kojem su po dolasku u Njemačku dijagnosticirani simptomi PTSP-a i teške depresijske epizode.
Dodaje da mu je odlazak iz Hrvatske bio nezamislivo težak, a prilagodba na život bez Tajane još gora.
- Razdvojenost nam je teško pala. Nisam mogao a da se ne pitam što je sljedeće. Brinuo sam se i zbog Tajane koja je nastavila glasno kritizirati hrvatsku policiju. Teško mi je ponovno prolaziti kroz cijeli proces, posebno jer sam već jednom mislio da sam siguran i to mi je oduzeto na najokrutniji način. Prilagođavamo se na život u Berlinu, ali nedostaju nam obitelj i prijatelji. Žalim za starim poslom i sjajnim kolegama, i nadam se da ću uskoro moći zaista početi raditi na izgradnji novog života - govori on.
Tajana nam kaže da su zadovoljni nekim aspektima života u Berlinu, ali da se još uvijek suočavaju s faktorima koji pridonose nastavku tjeskobe: Omerovim neriješenim statusom i čekanjem koje im se čini beskonačnim.
- Najviše mi nedostaju roditelji, prijatelji i neke sitnice iz života u Zagrebu. Trenutno radim u organizaciji Sea-Watch, gdje su nam u fokus akcije potrage i spašavanja migranata na centralnom Mediteranu. Imajući na umu traumatičnu prirodu toga posla i nesretan razvoj političke situacije u Italiji, vidjet ćemo koliko ću još imati snage za ostanak u tom sektoru - veli Tajana Tadić, koja je s Omerom početkom listopada, nakon negativne presude Visokog upravnog suda, podigla ustavnu tužbu.
"Uznemirujući razgovori s pripadnicima SOA-e u listopadu 2019. u prostorijama MUP-a Petrinjska, koji su uslijedili nakon pritisaka tijela državne vlasti na Tajanu Tadić, prijetnje deportacijom u slučaju odbijanja suradnje, oduzimanje dokumenata, praćenje, neugodnosti za Tadić zbog njezinog rada u udruzi AYS, te ukupnost pritisaka koje su trpjela oba tužitelja svakako predstavljaju nečovječno i ponižavajuće postupanje i kažnjavanje. Intenzitet pritisaka i arbitrarnosti koje su u konačnici dovele do neželjene i nepovoljne promjene života za oba podnositelja tužbe, a osobito razvoj zdravstvenih problema koji je uslijedio Mahdiju kao kumulacija posljedica straha i proganjanja, spada u doseg zaštite koji daje članak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (zabrana mučenja, op. a.), a koji je ovdje povrijeđen", navodi se, među ostalim, u ustavnoj tužbi koju su Omer i Tajana ustupili Novostima.
Antonia Pindulić (Foto: Marko Lukunić/PIXSELL)
Paru, koji najavljuje da je spreman ići i do Europskog suda za ljudska prava, podršku je u međuvremenu pružio i Centar za mirovne studije (CMS). Antonia Pindulić, pravnica iz te udruge, ističe da se iz detalja Omerovog slučaja može zaključiti da je odluka da ga se ocijeni kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti bila proizvoljna i da je ona pritom korištena kao metoda prisile. Podsjeća da sve osobe prije dobivanja međunarodne zaštite prolaze obaveznu sigurnosnu provjeru.
- Naknadne provjere također su moguće ako za njima postoji potreba, no takva postupanja trebaju biti utemeljena, a ne arbitrarna i korištena u svrhu zastrašivanja, jer označavanje izbjeglice prijetnjom u konačnici znači oduzimanje azila i stavljanje u izravan rizik od mučenja i smrti - objašnjava Pindulić.
Pravnica CMS-a ističe kako činjenica da Mahdiju i njegovoj odvjetnici nije omogućen pristup dijelu spisa koji je označen tajnim, Omera stavlja u posebno ranjivu poziciju u kojoj ne zna od čega se točno brani, a da mu o tome doslovno ovisi goli život.
- Oduzimanje međunarodne zaštite svakako bi moralo biti krajnja mjera, a za osiguranje pravne sigurnosti izbjeglica razlozi zbog kojih je takva odluka donesena trebali bi biti potkrijepljeni dokazima i dostupni osobi na koju se odnose, kao što i pravni lijekovi za pobijanje takve ocjene moraju biti dostupni i učinkoviti - dodaje ona.
CMS i AYS su ranijih godina objavljivali izvještaje u kojima su upozorili na nezakonita postupanja MUP-a i SOA-e u postupcima (ne)odobravanja međunarodne zaštite ili statusa stranca u Hrvatskoj. No Antonia Pindulić nam kaže kako nemaju saznanja o recentnim, sličnim postupcima.
- Nadamo se da će Omerov slučaj zaustaviti takve moguće nove slučajeve, a ako se netko nalazi u sličnoj situaciji, može nam se javiti za pravnu pomoć. Također je nužno utvrditi jasne kriterije za procjenu "prijetnje", a odluke sudova u ovim postupcima moraju, i to prema presudama Ustavnog suda, biti detaljno obrazložene jer se time učvršćuje načelo zakonitosti te djeluje protiv moguće samovolje ili proizvoljnosti - zaključuje pravnica CMS-a.
