Usred šume, nedaleko od bugarskog grada Burgasa, krajem prošlog mjeseca pronađena su tijela trojice maloljetnika porijeklom iz Egipta. Stradali su nakon prelaska bugarsko-turske granice, a unatoč opetovanim pozivima, tvrde aktivisti okupljeni oko kolektiva No Name Kitchen i Rotte Balcaniche, bugarska policija nije im pružila pomoć i ostavila je 15-godišnjeg Alija, 16-godišnjeg Samira i 17-godišnjeg Yassera da se na snijegu smrznu do smrti.
Četiri dana kasnije, 1. januara 2025. točno u ponoć, tamošnji državni vrh nazdravio je ulasku Bugarske u Schengen, dok je u susjednoj Rumunjskoj isti proces obilježen na nešto drugačiji način. Nakon podizanja rampe na granici s Mađarskom, prvi je u friško prošireni schengenski prostor ušetao pas. Rumunjski granični policajci, kojima je krzneni lutalica poremetio sve planove, na kraju su ga pozdravili aplauzom. Snimka bezimenog psa u narednim je danima postala viralna, a vijest o smrti trojice arapskih tinejdžera nije dogurala ni do mainstream medija.
Prava je to slika današnje Europe, na čijim rubovima umire sve veći broj izbjeglica i drugih migranata. Direktan je to rezultat procesa ubrzane militarizacije granica, koji posljednjih godina teče paralelno s procesom sveopćeg naoružanja i služi kao poligon za testiranje novih tehnologija. U pokušaju da zaobiđu sofisticirane kamere, uređaje koji prikupljaju njihove podatke kao i postojeće žilet-žice i druge pregrade, sve veći broj ljudi se u bijegu od bijede i ratova odlučuje na po život opasne izbjegličke rute. Za to vrijeme tehnološki divovi, koji diktiraju proces opremanja EU-granica, a time i europski režim migracija, na tome poslu zarađuju milijune.
Velikim kompanijama je u interesu da EK sigurnost granica nastavi tretirati kao prioritet. Članovi njihovih uprava kroz lobističke grupe kakva je Europska organizacija za sigurnost opetovano zastupaju stav da su migracije prije svega sigurnosna prijetnja i da je militarizacija europskih granica u takvom kontekstu jedini logičan korak
Kako pokazuje analiza Novosti temeljena na podacima objavljenim u novom izvještaju Border Violence Monitoring Networka (BVMN), međunarodne mreže udruga i inicijativa koje bilježe slučajeve policijskog nasilja na europskim granicama, neki od tih divova obreli su se i u Hrvatskoj. Kratkih rukava nisu ostale ni domaće tehnološke firme, među kojima je King ICT, ranije u vlasništvu bivšeg Plenkovićevog ministra obrane Damira Krstičevića, kao i tvrtke kojima danas rukovode osobe spominjane u aferama "Patria" i "Kamioni".
Od pada Berlinskog zida 1989. godine pa do danas, vlade europskih zemalja na svojim su granicama podigle barijere čija dužina šest puta premašuje građevinu koja je nekad razdvajala zapadni od istočnog dijela glavnog njemačkog grada. Radi se o oko hiljadu kilometara zidova i ograda, a većina ih je podignuta u posljednjem desetljeću, odnosno nakon izbijanja rata u Siriji i posljedičnog migrantskog vala iz 2015.
Prema izračunima istraživača okupljenih oko Transnacionalnog instituta (TNI) sa sjedištem u Amsterdamu, europske zemlje u tu su svrhu, zaključno s 2019. godinom, potrošile između 900 milijuna i jedne milijarde eura. Pritom je dio EU-proračuna namijenjen graničnoj sigurnosti nastavio rasti, pa je važeći, koji se odnosi na razdoblje od 2021. do 2027. godine, s planiranih 22,7 milijardi lani porastao na postojeće 24,7 milijarde eura. Radi se o porastu od 131 posto u odnosnu na prethodno razdoblje, a preko 70 posto sredstava sada je rezervirano za graničnu infrastrukturu, tehnologije i drugu opremu, nasuprot 0,04 posto namijenjenih stavci "pomoć i zaštita".
Izvještaj TNI-ja, koji potpisuje istraživač Mark Akkerman, otkriva da je relativno mala skupina europskih proizvođača oružja i opreme za nadzor značajno profitirala iz tih sredstava. Prema Akkermanu, u poslovima opremanja granica najviše su zaradile kompanije Thales, Leonardo, Airbus i European Security Fencing. Za njih je spomenuta izbjeglička kriza iz 2015. predstavljala vrhunsku tržišnu priliku, a te kompanije u istom su biznisu ostale i narednih godina, pa se tako Thales, francuska multinacionalka specijalizirana za proizvodnju radarske i senzorske opreme, bacila na razvijanje infrastrukture za nadzor granica poznatije kao EUROSUR.
U međuvremenu je Leonardo, talijanska tvrtka za proizvodnju oružja, letjelica i drugih sigurnosnih uređaja, 2017. s Europskom agencijom za pomorsku sigurnost (EMSA) potpisala ugovor vrijedan 67,1 milijun eura, koji je podrazumijevao isporuku dronova za agencije obalne straže diljem EU-a. Paneuropski gigant u industriji oružja Airbus ključni je pak dobavljač helikoptera koji se koriste za patroliranje pomorskim i kopnenim granicama, a španjolska firma European Security Fencing zadužena je za dobavljanje žice kakvom su opasane granice između Mađarske i Srbije, Bugarske i Turske te Austrije i Slovenije.
Hrvatska je u opremu za zaštitu granice u proteklih devet godina potrošila najmanje 233.051.896,67 eura. Ericsson Nikola Tesla sudjelovao je u poslovima vrijednim više od 108 milijuna eura, a King ICT više od osam milijuna
Izraelske tvrtke za proizvodnju oružja također su ostvarile značajne dobitke u poslovima s EU-om, pa je tako 2018. godine vodstvo Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu Frontex odabralo dronove tvrtke Israel Aerospace Industries za nadzor Sredozemnog mora, a tvrtka Elbit Systems nešto ranije prodala je svojih šest bespilotnih letjelica, vrijednih 230 milijuna eura, švicarskoj graničnoj straži. U narednim godinama slične su poslove sklopili i s EMSA-om.
Kako bi nastavile gomilati zaradu, navedenim kompanijama je u interesu da vodstvo Europske komisije sigurnost granica nastavi tretirati kao prioritet. Pritom članovi njihovih upravnih odbora, upozoravaju iz TNI-ja, kroz lobističke grupe kakva je Europska organizacija za sigurnost opetovano zastupaju stav da su migracije prije svega sigurnosna prijetnja i da je militarizacija europskih granica u takvom kontekstu jedini logičan korak. Otud i puste milijarde s početka priče, koje se, kako pokazuje serija najnovijih izvještaja Border Violence Monitoring Networka, dobrano troše i uzduž tzv. balkanske rute, posebno u kontekstu procesa pristupanja EU-u ili Schengenu, što se često koristi kao oblik političkog pritiska ili ucjene na postojeće, odnosno buduće države-članice.
Studija BVMN-a također otkriva kako golemi ljudski, tehnički i financijski resursi uloženi u izgradnju "pametnih granica" često omogućuju daljnja kršenja ljudskih prava i nasilje na granicama. Pozivajući se na preko 1.850 svjedočanstava o protjerivanjima i drugim vidovima nasilja prikupljenima od 2017. naovamo, a kojima je obuhvaćeno više od 30.000 žrtava, iz BVMN-a poručuju da najmanje 20 posto takvih svjedočanstava podrazumijeva upotrebu jedne ili više tehnologija nadzora, poput dronova i termovizijskih kamera. U 44 posto slučajeva od žrtava policijskog nasilja prikupljeni su biometrijski podaci, poput otisaka prstiju i snimki lica, i to bez njihovog pristanka.
Lena Karamanidou, koordinatorica istraživačkog tima BVMN-a, izjavila je i kako njihovi novi specijalizirani izvještaji, pri čemu su onaj posvećen Hrvatskoj ustupili Novostima prije javne objave, "otkrivaju da sustavi nadzora granica, financirani neograničenim sredstvima EU-a, u mnogim slučajevima podržavaju fikciju učinkovitije kontrole granica, ali zapravo samo služe kao paravan za produbljivanje nepravdi unutar sustava azila". Istraživanjem je potvrđeno i postojanje politika tajnosti tijela javne vlasti u procesu donošenja odluka o korištenju potencijalno štetnih tehnologija. Zahtjevi za pristup informacijama, osobito oni povezani s projektima financiranim iz EU-fondova, istraživačima su često odbijani pod izgovorom sigurnosnih ili komercijalnih interesa, unatoč činjenici da se radi o zahvatima financiranima javnim sredstvima.
Granična policija, snimljena kod Cetingrada, koristi dronove u nadzoru (Foto: Robert Anić/PIXSELL)
Usprkos preprekama, BVMN-ov tim prikupio je značajan broj podataka koji, među ostalim, otkrivaju da hrvatska policija trenutno posjeduje širok, stotine milijuna eura težak arsenal tehnologije za sprječavanje iregularnih migracija, što se posljedično očituje i u ponovnom povećanju broja nasilnih protjerivanja s ovdašnjih granica od oktobra 2023. naovamo. Europskim sredstvima hrvatski MUP tako je još od kraja 2000-tih opremljen TETRA sustavom, koji omogućava izravnu razmjenu informacija između patrolnih vozila na kopnu i na moru, a termovizijske kamere i kamere za noćno promatranje postale su dio standardne opreme domaće granične policije barem od 2013. godine, kada je Hrvatska svjesno unaprijedila svoje sustave kontrole granica prije pridruživanja EU-u.
U narednim godinama, prvenstveno zbog želje da RH što prije uđe u Schengen, MUP se nastavio opskrbljivati i drugom opremom: novim patrolnim vozilima i plovilima, prikolicama s termovizijskim kamerama, dronovima, IT sustavima na graničnim prijelazima, alatima za biometrijsku identifikaciju i praćenje, uključujući IMSI catcher uređaje za presretanje mobilnih komunikacija i softver za prepoznavanje lica, detektore koji na daljinu mogu otkriti otkucaje srca, 28 stacionarnih i 27 mobilnih radara te više od 2.000 kamera za noćno promatranje. Značajna sredstva uložena su i u obuku za rukovanje navedenim tehnološkim inovacijama MUP-ovog kadra.
Prema našem izračunu, Hrvatska je u sve navedeno kroz proteklih devet godina potrošila najmanje 233.051.896,67 eura, a dominantno se radi o sredstvima osiguranim iz EU-fondova. U istom periodu posao s MUP-om sklopili su deseci različitih firmi, među kojima i spomenuti talijanski Leonardo, koji je 2016. Hrvatskoj prodao dva helikoptera za nadzor granice tipa AW139, opremljena HD video-link sistemom u ukupnom iznosu od 31.399.790 eura.
Poslovi su dogovoreni i sa slovenskim Dat Conom, švedskim Trakka Systemsom, Securitasom Hrvatske, koji je dio kompanije Securitas AB također sa sjedištem u Švedskoj, kao i većim brojem domaćih firmi. Samo je kompanija Ericsson Nikola Tesla, i to najčešće u partnerstvu s drugim firmama, bila angažirana na poslovima opremanja i nadogradnje sustava zaštite državne granice čija cijena premašuje 108 milijuna eura.
Visoko kotira i domaći King ICT, koji je MUP kroz godine najčešće opskrbljivao bespilotnim letjelicama i pratećom opremom. Prema dostupnim podacima, ta je firma surađivala s državom na poslovima teškima preko osam milijuna eura od 2016. do 2024. godine, odnosno i u periodu kada se na čelu ministarstva obrane nalazio Damir Krstičević, inače član nadzornog odbora King ICT-ja do konca 2015.
U tri navrata među dobitašima se pojavljuje tvrtka Hidraulika promet čiji je direktor, prema podacima baze Fine, Sebastijan Mojsović, ranije spominjan u aferi "Kamioni". Kao nekadašnji predstavnik tvrtke Iveco, Mojsović je, naime, radio na podršci zastupnicima te tvrtke u Hrvatskoj, među kojima je bio i Eurokamion, od kojeg je MORH pod vodstvom HDZ-ovog Berislava Rončevića 2004. kupio vozila, a za koje se sumnjalo da ne odgovaraju potrebnim tehničkim uvjetima.
U sklopu te afere Mojsović se pojavio u ulozi svjedoka, a njegova Hidraulika je 2021., 2023. i 2024. godine u suradnji s Ericsson Nikolom Teslom i Securitas Hrvatskom s MUP-om sklopila poslove nabave vozila i prikolica s termovizijskim kamerama ukupne vrijednosti nešto manje od 80 milijuna eura. Po cijeni od 476.332 eura, MUP je u ljeto 2022. godine kupio uređaj za noćno promatranje od firme MA-RA d. o. o., čiji je direktor Radomir Panjević, ranije spominjan u sklopu afere "Patria" kao glavni tehnički savjetnik istoimene kompanije na poslu s oklopnjacima u Hrvatskoj.
Kako poručuju iz BVMN-a, takvim akterima, pogotovo većim kompanijama, nije važno hoće li tehnologije koje prodaju na tržištu naposljetku zaista i spriječiti iregularizirana migracijska kretanja. Ironično, dodaju dalje, granično-industrijski kompleks u svojoj srži zapravo ovisi o takvim pojavama, jer na njima temelji svoje zahtjeve za dodatnim ulaganjima u opremanje granica. Posljedično, s takvom računicom zadovoljni su i krijumčari ljudima kojima se zbog otežanog kretanje kroz granične prijelaze obraća sve veći broj migranata. Pa i pod cijenu da stradaju negdje duboko u šumi.
