Premijer Andrej Plenković već tjednima koristi svaku priliku da kaže javnosti da hrvatska ispostava Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) izlazi iz okvira svojih nadležnosti kad istražuje i onaj krak financijskih malverzacija bivšeg vodstva zagrebačkog Geodetskog fakulteta koji vodi u Ministarstvo kulture i medija, odnosno u najbliže suradničko okruženje ministrice Nine Obuljen Koržinek: riječ je o poslijepotresnom 3D snimanju oštećenja na zgradama u Zagrebu, poslu koji je, prema otkrićima portala Telegram i drugih medija, ili višestruko preplaćivan ili su djelomično naplaćivane fiktivne usluge. Plenković uporno tvrdi da taj posao nije plaćen europskim nego novcem iz hrvatskog proračuna, a EPPO je ovlašten da se bavi slučajevima u kojima je oštećen budžet Europske unije.
Tamara Laptoš, hrvatska tužiteljica u sjedištu EPPO-a u Luksemburgu, odgovorila mu je u subotu u intervjuu Jutarnjem listu: „O činjenicama iz konkretnog predmeta uistinu ne mogu i ne želim govoriti. Ono što mogu reći da je EPPO apsolutno nadležan za postupanje u tom predmetu. (…) EPPO je nadležan za sva kaznena djela koja utječu na financijske interese EU, dakle kada je šteta za interese Unije nastupila ili je mogla nastupiti, ali i za neodvojivo povezana kaznena djela s tim kaznenim djelima. Dakle, ako se radi o istovjetnim činjeničnim stanjima ili onima koja su u bitnome jednaka kaznenom djelu na štetu financijskih interesa EU, jer su povezana, vremenski, prostorno, dokazima ili nekim drugim okolnostima. Osim toga, Uredba određuje da kada EPPO pokrene istragu i o tome izvijesti nadležno nacionalno tijelo, to tijelo, kako to određuje Uredba, neće izvršavati svoju nadležnost u pogledu istog kažnjivog postupanja. U konkretnom slučaju izvijestili smo DORH.“
Plenković, dakle, već tjednima obmanjuje javnost u vezi s nadležnošću EPPO-a, i nikom ništa. I ne samo da obmanjuje nego i aktivno ometa izvidne radnje europskih tužitelja i istražitelja u Ministarstvu kulture i medija, em govoreći da se bave nečim čime se ne bi smjeli baviti, što implicira da su se politički urotili protiv aktualne vlasti, em podsjećajući hrvatske tužitelje zaposlene u EPPO-u da svoje europske plaće mogu zahvaliti njemu, Plenkoviću, jer je on dao suglasnost za uvođenje EPPO-a u domaći pravosudni sistem, a zahvalnost se ne pokazuje čačkanjem po rabotama premijerovih najpouzdanijih suradnica i suradnika. To što mu je toliko stalo da se nasilu ospori nadležnost EPPO-a, odnosno da se nadležnim proglasi Državno odvjetništvo, govori dovoljno o političkoj neovisnosti DORH-a i o Plenkovićevom poimanju vladavine prava.
Umjesto da mu jedino važno bude razotkrivanje korupcije i lopovluka te procesuiranje odgovornih, hrvatski premijer tjednima, bez ikakvih argumenata, zastrašuje europske tužitelje i ozloglašava EPPO kao neprijateljsku organizaciju, a donekle i tretira europske tužitelje kao uljeze. Laptoš je, naime, u intervju kazala da Porezna uprava protuzakonito uskraćuje EPPO-u izravni pristup svojim bazama podataka i da za to ne daje nikakvo objašnjenje, što ne bi bilo moguće mimo premijerovog naloga. Plenković se svjesno izlaže riziku da ga se u Bruxellesu i formalno proglasi zaštitnikom korupcije i zatirateljem pravne države, ali ne čini to iz obijesti nego zbog toga što zna da može izgubiti puno više od europske pozlate.
