Štrajk pravosudnih službenika i namještenika u svom šestom tjednu postao je jedan od najdužih štrajkova u Hrvatskoj, a jedini zabilježeni "rezultat" je to što je dužinom nadmašen štrajk prosvjednih radnika iz 2019. koji je trajao 26 dana. Kada je Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN) pokrenuo štrajk nitko nije naslućivao njegovo dugo trajanje, ali ni da će nadležni ministar pravosuđa Ivan Malenica i premijer Andrej Plenković ignorirati njihove zahtjeve za izjednačavanje položaja s ostalim službenicima i namještenicima u javnoj upravi, kao i potrebe rasterećenja pravosudnog sustava.
Ono što štrajkaši iz sudova i državnih odvjetništava nisu očekivali je i izostanak svake podrške i solidarnosti drugih sindikata kao i javnosti koji su ih čak proglasili "uhljebima". U anale sindikalnog djelovanja sasvim sigurno će ući osuda štrajka, što je učinio Sindikat policije u čiju su se masu po Zakonu o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata pravosudni službenici i namještenici utopili, a ministar Malenica proglasio je štrajk nezakonitim jer ga vodi nereprezentativni sindikat.
I sudbene vlasti su propitivale zakonitost štrajka. Županijski sud u Zagrebu zaista je presudio da je štrajk nezakonit, ali je Vrhovni sud tu presudu ukinuo i konačno presudio da pravosudni službenici i namještenici imaju ustavno pravo na štrajk kao sredstvo borbe za svoja prava.
Štrajkaši prijete da će zbog ignoriranja njihovih zahtjeva prestati obavljati poslove u hitnim sudskim predmetima, što bi dovelo do potpune blokade pravosuđa. Sve se to dešava u vrijeme kada premijer Plenković vuče nekoliko velikih afera, a prije ljetne stanke žuri se u Saboru donijeti novi Zakon o plaćama u državnoj i javnoj službi koji se odnosi i na štrajkaše u pravosuđu. Nakon nekoliko tjedana šutnje iz Ministarstva pravosuđa 38. dana štrajka uputili su poziv vodstvu SDLSN-a na sastanak. U Sindikatu kažu da su od samog početka štrajka otvoreni za razgovor, ali da ne odustaju od svojih zahtjeva čak i po cijenu konačne obustave rada sudova i državnih odvjetništava.
- Situacija je eskalirala. S obzirom da nas se šest tjedana ignorira, naši članovi su spremni na drastične poteze. Naš poziv za razgovor je uvijek bio na stolu. Jako dobro znamo koliko ovaj zastoj košta državu. Ukoliko nadležni žele, možemo danas početi rješavati naš položaj. Pokrenuli smo štrajk zbog malih plaća, nedostatka službenika i preopterećenosti sustava. Ne tražimo veću plaću, tražimo ravnopravan položaj s onima koji su do danas ostvarili sve dodatke i dobili veće plaće u odnosu na nas u štrajku.
To je naše ustavno pravo pa neka se onda i poštuje. Javnost nas je početkom štrajka identificirala kao krivce za to što je pravosuđe sporo. Čitali smo o sebi da imamo visoke plaće s obzirom na obrađene predmete, ali mi smo samo službenici i namještenici, samo jedna od karika sudstva i državnog odvjetništva.
Zakoni su tako složeni da nas se u javnosti tretira kao dio pravosuđa čiji zakonodavno nismo dio. U pitanju je specifičan sektor koji bi trebalo izmjestiti iz korpusa državnih službenika i namještenika i preseliti u sudstvo koje ima svoje zakone kojima određuje materijalna prava - objašnjava predsjednica Sindikata Iva Šušković.
- Novonastala situacija dosad nikada nije postojala u praksi jer je izostao dogovor oko poslova koji se ne smiju prekidati u postupku mirenja. Na djelu su pritisci građana, tvrtki, trgovačkih društava, poduzetnika, obrtnika na službenike i namještenike u štrajku. Reagirala je i Hrvatska odvjetnička komora jer odvjetnici moraju ostvariti prihode, a ovise o procesima koji se odvijaju na sudovima. Tu je građansko, obiteljsko i kazneno pravo koje se bezrezervno provodi jer se ne smije dogoditi da dođe do ugroza života, zdravlja i sigurnosti kućanstva - navodi Šušković i dodaje da svjedočimo nesvakidašnjem nesindikalnom djelovanju, bez podrške drugih sindikalnih vođa i sindikata.
- Sve su to otegotne okolnosti i za nas dodatni iscrpljivači. Za razliku od drugih resora državne i javne uprave, mi svih ovih godina nismo uspijevali ispregovarati otvorena pitanja sa svojim nadležnim ministarstvom. Priča se o nekim povećanjima koja u neto plaćama naših članova nisu vidljiva. Tri godine smo nadležnom ministarstvu ukazivali na naše probleme.
Apsurd je da naš nadležni ministar rješava sve resore osim svog. Po zadnjem prebrojavanju brojimo 5.500 državnih službenika i namještenika. Nismo reprezentativni sindikat, nego nas se želi izgurati i onemogućiti sindikalno djelovanje od strane Sindikata policije koji je na naš štrajk čak intervenirao dopisom da se našim sindikalnim povjerenicima onemogući prostor za sastanke i rad. To je direktno zadiranje u sindikalno djelovanje protivno i Ustavu i međunarodnim konvencijama - upozorava Šušković.
Saborska zastupnica Radničke fronte Katarina Peović jedna je od rijetkih koja je za saborskom govornicom branila ustavno pravo pravosudnih službenika i namještenika na štrajk.
- Štrajk službenika i namještenika u pravosuđu s plaćom od 500 do 600 eura sasvim je pravedan. Svjedočimo štrajku ljudi koji imaju najniže plaće, nikoga nije briga, što je prije 15-20 godina bilo nezamislivo. Hrvatska javnost je eutanazirana po pitanju radničkih prava. Niz loših strukturalnih zakonskih rješenja i narativa liberalnih medija da su u javnom sektoru svi uhljebi, doveli su do ove situacije. Ta se priča do te mjere gradila da uopće nije jasno tko je zapravo uhljeb. Da li je uhljeb onaj koga je HDZ zaposlio na dobro plaćeno radno mjesto ili je uhljeb svatko tko radi u javnom sektoru - kaže Peović osvrćući se na optužbe javnosti da su službenici i namještenici u štrajku "uhljebi koji ionako ništa ne rade".
- Službenici i namještenici nisu odgovorni za tromost hrvatskog pravosuđa. Kao što su im plaće male, tako su nisko i na pravosudnoj ljestvici i njihova se riječ ne čuje. Ono što je dobro iz ovog štrajka jeste da je javnost konačno uvidjela koliku plaću imaju ti "uhljebi". Plaće sudaca, službenika i namještenika u pravosuđu nisu definirani istim zakonima, a suci su samo nakon prvih dana bijelog štrajka dobili veću povišicu nego što ovi ljudi imaju ukupnu neto plaću.
Kako je moguće da se daje onima koji ne umiru od gladi i koji nisu socijalni slučajevi, a ne daje se radnicima koji su zbog svog slabije plaćenog posla praktički socijalni slučajevi - navodi Peović. Upozorava da je štrajk otkrio sindikalnu situaciju o kojoj se malo govori, a koja je možda izvor većine problema – po zakonu o reprezentativnosti službenike i namještenike predstavlja Sindikat policije koji ih je osudio.
- Sličan problem je bio i s liječnicima koji su malobrojni u odnosu na sestre i tehničko osoblje i nisu mogli imati svoj sindikat, ali za njih se iznašlo rješenje pa im se preko zdravstvenog zakona osigurao reprezentativni sindikat. HDZ je interesna skupina koja je na vlasti da štiti interese elita, a službenici i namještenici nisu elite, kao ni radnice u tržnim centrima, kao ni strani radnici koji žive u suvremenom robovlasništvu - ističe Peović i napominje da se borba za prava pravosudnih službenika i namještenika događa u vrijeme izrade novog Zakona o plaćama službenika i namještenika koji bi trebao biti izglasan u petak.
