Hrvatski prijevodi "Tužnog tigra" Neige Sinno (Petrine knjige) i "Poput zraka" Ade d'Adamo (Naklada Ljevak) objavljeni su u veljači 2025., unutar mjesec dana razmaka. Obje knjige napisale su spisateljice. Obje knjige objavljene su 2023. godine. Obje su dobitnice glavnih francuskih i talijanskih nacionalnih nagrada, obje su dobitnice Strege: "Tužni tigar" za evropsku knjigu 2024. godine, "Poput zraka" za talijansku knjigu 2023. Dvije knjige ne mogu se dijeliti na bolju i lošiju; obje su jednako fascinantne.
Obje dolaze u prijevodu prevoditeljica: "Tužnog tigra" s francuskog je prevela Ivana Šojat, "Poput zraka" s talijanskog Antonija Radić. Oba romana ženske su ispovijedi. Oba tematiziraju odnos roditelja i djece. Oba su autobiografski. Oba u dodatku imaju popis citata i literature i oba se pozivaju na autofikcijsko iskustvo Annie Ernaux. Oba govore o ekstremnom ženskom iskustvu: "Tužni tigar" o ekstremnom djetinjstvu, "Poput zraka" o ekstremnom majčinstvu. Neige Sinno govori o seksualnom nasilju u obitelji, Ada d'Adamo o životu s djetetom s invaliditetom.
Ada d'Adamo svoje je majčinstvo, život s Darijom i suprugom, ostavila u svojoj knjizi. Neige Sinno svojom je knjigom svoje djetinjstvo ostavila iza sebe
Ada d'Adamo preminula je nekoliko dana nakon što je njezina knjiga odabrana kao jedan od dvanaest kandidata za nagradu Strega. Rođena je u Ortoni 1967. godine, plesačica, s diplomom izvedbenih umjetnosti, autorica eseja o plesu i kazalištu. U ranim dvadesetima ostaje bez prvog dečka: "Paolo (je) odletio držeći se za jedro svoje daske za surfanje jednog sivog jutra krajem listopada." Nesreća iz mladosti ju obilježava. "Paolo mi je bio prvi: prva ljubav, prva bol, a u oba je slučaja posrijedi razdiranje. Nešto se raspuklo, prvi rez. Jesam li znala da će ih biti još? Da, znala sam." Budućnost donosi nove rezove.
Petnaest godina kasnije Ada odlazi na abortus. Kada sjedne u ginekološki stolac, počinje plakati, koprcati se, vikati "ne, ne"; godinu dana kasnije ne želi ponovo pobaciti. Trudnoća dobro prolazi, na pretragama se ne primjećuje ništa neobično, Ada rađa djevojčicu s teškim invaliditetom i dijagnozom holoprozencefalije. Rodbina i prijateljice dolaze u posjetu. "Podižem te iz kolijevke i pokazujem te kroz staklo, bez trunke majčinskog ponosa."
No unatoč svemu, Daria je lijepa djevojčica: da ima strašnu deformaciju lica, ultrazvuk bi je na vrijeme otkrio. "Moglo bi se reći da si zahvaljujući svojoj ljepoti došla na svijet: postojiš jer si lijepa", piše mama Dariji. Kraj biografije. Plesačica je majka djevojčice koja ne može samostalno stajati.
Život je stao. Mlada mama u čekaonici promatra djecu i roditelje. "Roditeljski par, njoj je oko pedeset, on je stariji. Kći tinejdžerica poluispružena u kolicima s golemim podbradnikom i termosicom punom kašice. Majka – na nogama, u visokim potpeticama – naizmjence je hrani na žličicu i briše joj usta. Otac – duge, potpuno bijele kose – nježno je gladi poslije ručka... Naš trojac naspram starijeg trojca. Vidim nas troje kao u zrcalu, u bliskoj budućnosti u kojoj će naši pogledi biti tek malo prazniji nego danas. Baš kao pogledi potpetica, bijele kose i kašice."
Život tako ide. Daria kreće u školu, Ada je izbezumljena od panike, čeka da se Daria i dadilja vrate s jutarnje terapije. "Spremala sam se sići da te otpratim kad se dogodilo. Trenutak nesklada između mozga i mišića, i tijelo je otkazalo poslušnost. Zabezeknuta, unezvijerena, našla sam se prljavih gaća: posrala sam se."
Dolazi nova dijagnoza. Darijina treća operacija želuca, jedan Adin preskočeni rutinski ultrazvuk dojke, i stigao je karcinom. Opet čekaonice, sada bez Darije; simptomi koji ovoga puta nisu Darijini već Adini. "Smanjenje vida, pokretnosti, lumbalna punkcija zbog koje po nekoliko dana moram ležati... Tvoja njegovateljica postaje i moja. Nedjeljom nas tata obje podiže iz kreveta." Još jednom kraj biografije: Ada d'Adamo, Darijina majka, preminut će u travnju 2023. u svom domu u Rimu.
"Poput zraka" knjiga je radikalnog majčinstva i goleme ljepote. Njome je trebalo završiti ovaj dvostruki prikaz. "Poput zraka" govori o najboljem u odnosu s djecom, "Tužni tigar" o onom najgorem. "Poput zraka" knjiga je spajanja, "Tužni tigar" knjiga razdiranja. Oba romana slamaju srce, ali na dramatično drugačiji način.
Neige Sinno rođena je 1977. u hipijevskoj obitelji, visoko u Alpama, u departmanu Hautes-Alpes. U ranom djetinjstvu roditelji joj se rastaju, a majka se preudaje za gorskog vodiča i alpinistu. Očuh je siluje od sedme godine pa sve do kraja puberteta. S devetnaest godina podnosi tužbu republičkom tužitelju zbog zlostavljanja i silovanja tokom djetinjstva. Očuh priznaje krivnju i dobiva devet godina zatvora; Neige Sinno, prevoditeljica i spisateljica, profesorica književnosti i engleskog, autorica nekoliko knjiga, napušta Evropu i odlazi u Meksiko.
Kako govoriti o djetinjstvu? Kroz nekoliko nasmiješenih obiteljskih fotografija, s planinarenja, sa skijanja, svih jednako banalnih i jednako nevjerojatnih? "Nekoliko sati nakon nastanka tih fotografija, ili prije, odvukao me u neku zabačenu prostoriju gdje sam mu popušila. Nisam se morala saginjati, on bi samo stao ispred mene, jer jedva sam mu dosezala do pojasa", govori Neige. Kako govoriti o čudovištu? Silovati godinama, a onda govoriti da je nepravedno kažnjen, zahtijevati pravo na oprost, govoriti da je čovjek, a ne čudovište. "Čak ni meni koja sam to izbliza doživjela, neposredno iskusila, meni koja sam godinama istraživala tu temu i dalje ništa nije jasno."
Neige pošteđuje čitatelja opisa silovanja, koliko je to moguće, tamo gdje je moguće. Koncentrira se na detalje, na pojačan zvuk radija, očuhovo pjevanje s Johnnyjem Hallydayom: Obećavam ti sol poljupcem svojih usana, Obećavam ti med svojom rukom koja te dodiruje… "Jadni Johnny koji se sigurno u svom kič grobu pita kako je završio u ovoj knjizi. Neka me ne smatra odgovornom, jer ja nisam birala pozadinsku glazbu." Nije sigurna može li knjiga "išta korisno učiniti žrtvama, njihovim bližnjima, silovateljima, pa čak ni onima koji žele bolje shvatiti temu": temu koju nije "izabrala, ni htjela, ni stvorila". Ne vjeruje u pisanje kao terapiju. "A ako takvo što i postoji, gadi mi se pomisao da me knjiga liječi. Ako ne koristi ni drugima, ni meni, čemu onda?"
S posljednjom, upitnom rečenicom, nestaje upitnik nad knjigom. "Tužni tigar" postoji u književnosti i jeziku, kao krošnja u plamenu, kao "crno sunčano jutro". Što je tigar, tko je tigar? Tigar je očuh. Tko je tužni tigar, nježni tigar? Nježni tigar je ratnica koja ne ustaje protiv nasilnika da i sama postane nasilnik, već žrtva koja pobjeđuje nasilje. "Je li bilo i radosnih trenutaka?" – naravno da ih je bilo, odgovara samoj sebi Neige. Nije sve bilo tama. Evo jedne sličice: "Imala sam polja obrasla visokom travom u kojoj sam se skrivala dok bi me drugi dozivali kroza smijeh", prisjeća se nježni tigar.
Dvije knjige, spojene hrvatskim izdanjima, ovdje se razdvajaju. Ada d'Adamo svoje je majčinstvo, život s Darijom i suprugom, ostavila u svojoj knjizi. Neige Sinno svojom je knjigom svoje djetinjstvo ostavila iza sebe. Dvadeset godina nakon suđenja Neige se vraća u Francusku. Posjećuje sestru koja živi pored kuće u kojoj je odrasla, ispijaju kavu u komadiću vrta u kojem je majušan stol i stolice. Muškarce drži na oku.
"Špijuniram tate u kabinama za presvlačenje na javnim bazenima, gimnazijske profesore koji učenike primaju u svojim kabinetima. Špijuniram ljude koje susrećem na ulici, svoje prijatelje, susjede. Špijuniram svog partnera. Zna da ga volim, da imam povjerenje u njega. Mislim da zna da ga špijuniram i da ne mogu drugačije. Mislim da mi oprašta."
"Tužni tigar" je knjiga o žrtvi koja je prevladala nasilje, nježnom tigru koji je nadvladao okrutnog tigra. Završimo s Adom. "Poput zraka" knjiga je o trojcu koji se krije u akronimu imena Ada: s Darijom u sredini i roditeljima Alfredom i Adom sa strane. Ada odlazi stapajući se sa "zračnim" imenom svoje kćeri: d'Adamo postaje d'aria.
