Kendrick Lamar: GNX (pgLang/ Interscope)
Objavljen bez prethodne najave, šesti studijski album Kendricka Lamara dolazi na samom kraju turbulentne i iznimno uspješne godine u kojoj je dvaput završio na prvom mjestu Billboardove liste singlova zahvaljujući medijski iznimno popraćenoj svađi s Drakeom. Umjesto nastavka sukoba koji se u ovim pjesmama nikad izričito ne spominje, album funkcionira kao posveta Los Angelesu i njegovom G-Funk nasljeđu. No niz gostovanja lokalnih repera pokazuje da "GNX" nije samo vježba iz nostalgije i elastičnih bas linija, već dosljedni nastavak gradnje osobne i kolektivne mitologije.
Naizgled manje konceptualno usmjeren od svojih prethodnika, album je i dalje ispresijecan i povezan ponavljajućim motivima i referencama. Uz "Damn", u pitanju je vjerojatno najpitkiji i najplesniji Lamarov album, no pjesme poput narativno iznimno bogate "Reincarnated" potvrđuju da ni pripovjedački senzibilitet nije zanemaren. Objavljen nekoliko mjeseci prije najavljenog nastupa na Super Bowlu, "GNX" je daljnji prilog tezi da danas ne postoji reper koji bolje miri svoju kreativnu i komercijalnu stranu, čak i onda kad jedna očigledno preteže kao što je to ovdje slučaj.
Tyler, The Creator: Chromakopia (Columbia)
Osmi album Tyler, The Creatora još je jedna potvrda nesvakidašnjeg autorskog senzibiliteta. Poznat kao neslužbeni vođa rap kolektiva Odd Future, krajem nultih i početkom dvijetisućitih ostvario je zapaženu solo karijeru koja je u neprekidnom dosluhu, a istovremeno i u opoziciji s trendovima suvremenog hip-hopa. Elementi hip-hopa, neo soula, R&B-ja i psihodeličnog rocka još jednom su utkani u kaotični, organski stil produkcije.
Ipak, osim šarenih, često namjerno anarhičnih aranžmana, album donosi pomalo neočekivanu tekstualnu kompleksnost kojom se tretiraju teme poput neplanirane trudnoće u "Hey Jane". Većina kritika "Chromakopiju" je označila kao ostvarenje kojim je autor zakoračio u veteransku fazu svoje karijere, što naoko možda i nije fer za nekoga tko se nalazi u tridesettrećoj godini života. S druge je strane sasvim razumljivo s obzirom na količinu glazbe i raznolikih, često dijametralno suprotnih faza koje je prošao otkad se prije petnaestak godina predstavio kao daroviti adolescent, možda i pretjerano sklon šok taktikama ranog Eminema.
Doechii: Alligator Bites Never Heal (Top Dawg Entertainment/Capitol)
Nastupni mixtape floridske reperice/pjevačice Doechii nadovezuje se na nekoliko zapaženih singlova i EP-jeva objavljenih od 2022. godine i potpisivanja za Top Dawg Entertainment, losanđelesku izdavačku kuću koju je proslavio upravo Kendrick Lamar. Objavljen krajem ljeta, "Alligator Bites Never Heal" pobrao je mahom dobre kritike i zaradio tri nominacije za nagradu Grammy, što je sasvim solidan uspjeh za ostvarenje koje i ne pretendira biti išta više od demonstracije talenta.
Pjesme su mahom fragmentirane, nedovršene prirode, građene oko elastičnih, neprekidno fluktuirajućih vokala koji se ne libe zagaziti u teatralni teritorij. Glavna vrlina mixtapea i pokazatelj potencijala je sposobnost Doechii da očite utjecaje poput Lamara, Missy Elliott ili Lauryn Hill pretvori u vrlo osobnu, često svjesno kontradiktornu perspektivu poput one u impresivnoj "Denial Is a River". Budućim ostvarenjima bi zasigurno pomoglo malo više strukture, no slično eklektični i hektični SZA-in blockbuster "SOS" postigao je ogroman kritički i komercijalni uspjeh baš zahvaljujući svojoj neurednoj prirodi.
