Little Simz: Sometimes I Might Be Introvert (Age 101/AWAL, 2021.)
Premda je objavljen netom nakon što su hip-hop superzvijezde Drake i Kanye West objavili svoja dugoočekivana i pompozno najavljivana nova ostvarenja, četvrti album mlade britanske reperice Little Simz s lakoćom je ušao u borbu za titulu hip-hop albuma godine. Simz je na sebe skrenula pozornost već sjajnim prethodnikom "Grey Area", no "Sometimes I Might Be Introvert" podigao je ionako već visoku letvicu kvalitete. Ponovno nastao u suradnji s producentom Infloom, poznatom i po suradnjama sa soul kolektivom Sault te kantautorom Michaelom Kiwanukom, album predstavlja majstorski amalgam soula, hip-hopa i afrobeata naglašenog raskošnim orkestracijama i besprijekornim spajanjem organskog i elektronskog. Baš kao i aktualni albumi spomenutih superzvijezda, "Sometimes I Might Be Introvert" nije kratak, no za razliku od njihovih dekoncentriranih egotripova njegovih više od sat vremena trajanja nije naporno ni nepotrebno. Svaka sekunda se čini iznimno promišljenom, pjesme variraju i strukturom i tonom, no uvijek djeluju koherentno. Simz s lakoćom spaja opće i osobno, probleme vlastitog odrastanja prepliće s problemima šire zajednice, a da ne djeluje mesijanski ili moralizatorski. Svojom instrumentalnom i poetskom širinom "Sometimes I Might Be Introvert" spada u često problematičnu kategoriju "hip-hopa za one koji ne vole hip-hop", no njegov crossover potencijal automatski ne znači da Little Simz nije i jedan od najpotpunijih reperskih glasova današnjice.
Boldy James / The Alchemist: Bo Jackson (ALC, 2021.)
Tijekom ustoličenja trapa kao glavnog zvuka u hip-hopu proteklog desetljeća dogodilo se i nekoliko očekivanih i dobrodošlih kontrareakcija. Detroitski veteranski MC Boldy James čest je suradnik kolektiva Griselda, a njihov psihodelični pristup klasičnom gangsta rapu osjeća se i na njegovoj trećoj suradnji s legendarnim producentom The Alchemistom. Soul samplovi, slojeviti beatovi i hipnotičke bas linije stvaraju savršenu podlogu za Jamesovu karizmatičnu vokalnu izvedbu unutar koje se miješaju ulična kronologija i tekstualna apstrakcija. Takva domišljata vrsta hip-hopa posljednjih godina sve se više nameće ako ne kao konkurencija, onda svakako kao alternativa trapu, kao svojevrsni dokaz da današnji hip-hop ne definiraju samo autotune, onelineri i hladna, digitalna produkcija. Većina ostvarenja koja dolazi iz tog kruga je istovremeno previše pomaknuta da bi spadala u retro zvuk njujorškog boom bapa iz devedesetih na koji se otvoreno naslanja. Velika prednost albuma poput "Bo Jackson" jest da se ne koncentrira na singlove, nego savršeno funkcionira kao dinamična, ali ujednačena cjelina, gangsta rap prikazan kroz grozničavi san.
Ka: A Martyr's Reward (Iron Works, 2021.)
Njujorški MC Ka već godinama predstavlja još naglašeniju opoziciju prevladavajućim hip-hop trendovima. Otkad se vratio repanju nakon više od desetljeća pauze, ovaj njujorški vatrogasac radi tvrdoglavo hermetični i osobni hip-hop koji unatoč izrazitoj nekomercijalnosti sustavno privlači pohvale kritike. Njegova produkcija lišena je naglašenih bubnjeva i temeljena uglavnom na manipulaciji melankoličnih samplova koji sjajno pašu uz njegov nokturalni, gotovo spoken word pristup hip-hopu. Premda formulu iz albuma u album gotovo i ne mijenja, svaki njegov novi album predstavlja iznenađenje jer i dalje zvuči jednako unikatno kao i prije desetak godina, iako se u međuvremenu pojavilo i mlađih repera koji njeguju sličan melankoličan pristup. Jedan od njih, Navy Blue, čak i gostuje na sjajnoj "We Living / Martyr". Premda čvrsto ukorijenjen u hip-hopu, Ka također predstavlja potencijal svojevrsnog crossovera, ali ne nužno prema široj publici. Njegova pažljivo osmišljena estetika čini se pogodnom za ljubitelje Jima Jarmuscha, Davida Lyncha, ali i Leonarda Cohena.
