“Za Jugoslavije pola mog razreda išlo je u crkvu. Iša san i ja. Nikad nisam ima doživljaj da se tu nekoga proganja. Mi nismo imali iskustvo mraka”, kazao je tekstopisac jednog od najpopularnijih hrvatskih hip hop bendova The Beat Fleet (TBF) Saša Antić u emisiji Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić.
Antić, rođen 1973., dodao je kako je Split njegovog djetinstva bio “futuristički grad”, ali je “devedesetih zaustavljen u razvoju”. “Dandanas su ti kvartovi, sagrađeni u socijalizmu – Split 3, Mertojak – ne samo po mjeri čovjeka, nego prava umjetnička djela. Nitko tako danas više ne bi gradio”, kazao je.
Antić, koji nastupa i pod umjetničkim alter-egom Alejuandro Buendija, u razgovoru je sažeo povijest hip-hopa u Splitu i Hrvatskoj te opisao kako je i sam, preko Ramba Amadeusa, MC Hammera i MTV-a, upoznao taj žanr. Tekstove je počeo pisati u osmom osnovne. “MTV me odgojija, kao i cilu moju generaciju”, kazao je. Premda su “Filigranski pločnici” Azre prva kazeta koju mu je kupila majka kada je imao deset godina, klasični rock počeo je slušati tek u tridesetima. “Kasnije sam sve to diplomira, i Dylana, i Stonese...”
Govorio je o “sempliranju”, korištenju poznatih pjesama u vlastitim hip-hop obradama, i problemima koji nastaju s autorskim pravima. “Na 'sempliranje' gledam kao na umjetnost i novu vrijednost. Nije problem s autorima, jer oni vole da se njihova stvar prepozna i od nje napravi nešto novo, nego s izdavačima, vlasnicima snimaka”, objasnio je.
Problemi te vrste ipak nisu spriječili TBF da “sempliraju Splitski festival”. “Nikad nismo negirali stari, tradicionalni Split. Uostalom, već smo rano 2001., nastupili na Splitskom festivalu. Napravili smo simbiozu hip-hopa i nostalgičnog zvuka sedamdesetih”, kazao je autor “Nostalgične” i drugih velikih hitova, koji je objasnio i zašto su svoju muziku zvali “ping-pong”, a ne hip-hop.
Odgovorio je i na pitanje voditelja o istjerivanju iz stanova devedesetih u Splitu. “To se dogodilo u mojoj zgradi, u mom kvartu. Znam puno takvih priča. Najgrublje rečeno, provala ludila”, kazao je. Na pitanje “je li devedesetih bilo teško nositi ime Aleksandar”, odgovorio je kako je bio okružen neopterećenim ljudima koje je zanimala muzika. “Biža san od takvih situacija, da bi me nek'o zbog imena svrstava'. Izignorira san, nisan dozvoljava da me to ikad uzme”, kazao je Antić tipičnim splitskim urbanim slengom.
Govorio je i o dugogodišnjem radu za kazalište, gdje mu je posljednji angažman bila aktualna predstava “Crvenkapa je mrtva” srpskog redatelja Kokana Mladenovića po liku Robija K. Viktora Ivančića u splitskom HNK, koju naziva “antologijskom, magnetičnom i pametnom predstavom koja Split predstavlja kakvim jest”.
Odluka da živi od umjetnosti, kaže, nije bila laka. “Bila je egzistencijalna kriza, nekoliko godina. Krenilo je kad sam se oslobodija strahova. Ali prvo san osigura' da mi ne treba puno – da mogu spavat' ispod mosta. A onda sve drugo”, kazao je Saša Antić Ladislavu Tomičiću.
