Jugoslavija je u stanogradnji kroz samokritiku i permanentno eksperimentiranje generirala veliko znanje promatrajući nasljeđe i paralelne prakse i na Istoku i na Zapadu te pokušavajući graditi drukčiji, samoupravni, a na sovjetski socijalizam, izjavila je znanstvenica s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu Tamara Bjažić Klarin u emisiji Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić, koju možete gledati na ovoj poveznici.
Bjažić Klarin kod Tomičića je gostovala u povodu 2,3 milijuna eura vrijednog petogodišnjeg projekta "Pravo na stan: proizvodnja prostora svakodnevnog življenja u Jugoslaviji od 1945. do 1991. godine" koji je početkom prosinca odobrilo Europsko istraživačko vijeće, a u sklopu kojega će Bjažić Klarin predvoditi znanstvenu skupinu u istraživanju politike i prakse jugoslavenske stanogradnje.
Sugovornica je voditelju objasnila da tako veliki projekt, koji je intenzivno pripreman dvije godine, ne može financirati Nacionalna zaklada za znanost, jer je financijski deset puta skuplji od svote koja Zaklada izdvaja za pojedine projekte. Europskom istraživačkom vijeću projekt je bio važan “s obzirom na negativni odnos prema tom nasljeđu te na nepostojanje nacionalnih zaklada u nekim državama bivše Jugoslavije”, objasnila je Bjažić Klarin dodajući kako je zapošljavanje mladih stručnjaka jedna od ključnih osobina njihova projekta. “Europi je to zanimljivo zato što se ne bavimo jednom, nego sa šest država od kojih je svaka imala modifikacije stanogradnje jer su postojale federalne i republičke politike”, kazala je Bjažić Klarin.
Istraživanje ima potencijal, ustvrdila je. Proveden je, primjerice, slovensko-hrvatski bilateralni projekt o zadovoljstvu stanara u socijalizmu, koji je pokazao da su ljudi bili zadovoljni stambenim standardom, jer je postojala infrastruktura koja danas kronično nedostaje. “Naselja su planirana prema pravilima – broju stanovnika, parkirnih mjesta, škola, vrtića, servisa, zelenilo se određivalo proporcionalno broju stanovnika...”, navela je primjer.
S druge strane, kada se prije dvije godine vozila od Splita do Makarske, “ostala je zapanjena kako je taj prostor devastiran i na što sliči”. Također, između Šibenika i Primoštena, na mjestu nekadašnjih borovih šuma sve je izgrađeno. U Zagrebu, “živimo sustavno brisanje povijesnih slojeva grada i ne štite se ambijetalne vrijednosti, nego samo pojedini spomenici kulture, ali poanta je u cijelim gradskim predjelima koji predstavljaju nas i našu povijest”, kazala je Bjažić Klarin. No kako nije svugdje tako, dodala je: u Francuskoj, Austriji, Švicarskoj ili Engleskoj prostori se cijene, pa nekom selu u Velikoj Britaniji ne možete graditi ako ne dobijete suglasnost cijele zajednice. “Prostor, koji je danas roba, samo tako može opstati. Jer, ako netko može, srušit će dvokatnicu i izgraditi peterokatnicu”, ustvrdila je.
Bjažić Klarin govorila je o fazama stanogradnje u socijalističkoj Jugoslaviji te o današnjim pokušajima njezina oporavka, poput zadrugarstva i POS modela. “Danas je problem financiranje: koliko se bankama isplati financirati gradnju stanova”, kazala je, dodajući kako će u sklopu projekta koji vodi biti istraženo je li točno da je profit od stanogradnje u socijalizmu iznosio samo jedan posto, kao što će se detaljno usporediti odnos današnjih poreza s iznosom doprinosa za stanogradnju u jugoslavenskom socijalizmu.
