Tvrdnja da će Rusija napasti i druge zemlje Europe ide iz narativa Poljske i baltičkih zemalja koje s Rusijom imaju posebnu povijest i čiji su strahovi razumljivi, izjavio je stručnjak za međunarodne odnose Branimir Vidmarović u emisiji Vide TV Zavidavanje by Lado Tomičić, koju možete gledati na ovoj poveznici.
Vidmarović je i doktorirao na Moskovskom institutu za međunarodne odnose s temom o vanjskoj politici Kine. Suradnik je Odsjeka za azijske studije Filozofskog fakulteta u Puli, gdje povremeno predaje povijest, ekonomiju i politiku zemalja istočne Azije. On ne vjeruje da Vladimir Putin namjerava napasti europske članice NATO-a. “Rusija se nije bunila kad su Baltik, Češka i Mađarska ulazile u NATO. U Rusiji te zemlje instinktivno smatraju dalekima, Ukrajinu smatraju bliskom”, ustvrdio je, dodajući kako Putin članice NATO-a smatra američkim teritorijem, a Ukrajinu svojim. “Zato je Ukrajinu napao, a ove zemlje neće”, ustvrdio je dodajući kako bi se po istoj logici moglo pitati zašto Rusija nije okupirala suverene države Azije i bivše članice Sovjetskog Saveza, poput Armenije, Tadžikistana, Uzbekistana ili Kazahstana.
Vidmarović smatra kako Europa može izgladiti odnose s Rusijom, “ali to neće biti lako”. “Sadašnje su europske elite, poput povjerenice za vanjsku politiku EU Kaje Kallas, u hipermoraliziranom stanju. Dođu li na vlast ultradesni populisti, taj će proces ići daleko brže. Zato se europske elite toliko boje svakoga tko je desno ili lijevo, pa ga proglašavaju ekstremistom. Sadašnje elite nastojat će produžiti sadašnji status quo”, kazao je Vidmarović, procjenjujući mogući ritam normalizacije odnosa Rusije i Europe na razdoblje od najmanje šest ili sedam do “25, 30 ili čak pedeset godina”.
Govoreći o reakciji u Rusiji na naglo zatopljavanje odnosa sa SAD-om Donalda Trumpa, kazao je kako je sloj “lojalista”, državnih činovnika bliskih vladi i predsjedniku Putinu, tu vijest dočekao “s velikim olakšanjem, jer njima je bitno da rade kreditne kartice, 'swift' i da se može letjeti.” Postoji, međutim, i “stranka rata”, krug ljudi koji misli da Zapadu, a Americi naročito, nikako ne treba vjerovati, da Putin ovim dogovorom radi protiv interesa Rusije, koja bi trebala “gaziti sve pred sobom, i do Velike Britanije ako treba”. “U njihovoj interpretaciji ovo je loša vijest”, kazao je Vidmarović. Ispitivanja javnog mnijenja, pak, pokazuju da “građani nisu za nastavak rata”, dodao je.
Vidmarović je naglasio i kako će se Rusija nakon rata dugoročno suočiti s nizom poslijeratnih teškoća, poput “poslijeratne depresije i problema s veteranima punim oružja koji će formirati kriminalne grupacije”. Postavit će se i pitanje zašto je trebalo osvajati Ukrajinu kad njezine opustošene regije postanu potpuno ovisne o Moskvi, kao što su Čečenija i Dagestan, kaže Vidmarović, koji misli kako je pretjerana tvrdnja da Rusija Ukrajinu osvaja samo zbog materijalnih resursa. “Rusija nije siromašna. Resursi Ukrajine za nju su kap u moru”, kazao je.
Opisao je zanimljiv psihološki profil Vladimira Putina i govorio o odgovornosti Zapada za početak rata u Ukrajini. Analizirao je i odnose Kine i Rusije te Kine i Sjeverne Koreje, rekavši, uz ostalo, kako ne vjeruje da je Sjeverna Koreja na ukrajinsko bojište poslala tisuće vojnika, kako se u medijima tvrdi.
