Njemačka se sprema na izbore u razdoblju krize i rata NATO-a i Rusije u Ukrajini koji traje već tri godine. Na njima će prvi put sudjelovati najbrže rastuća stranka u zemlji, Savez Sare Vagenkneht (BSV). Vagenkneht je istupila iz stranke Ljevice (Di Linke) i oko sebe okupila istomišljenike. BSV popularnost gradi na antiratnom stavu i zalaganju za prekid neprijateljstva s Rusijom. Jedan od čelnih ljudi BSV-a je poslanik u Bundestagu Andrej Hunko, Nijemac ukrajinskog podrijetla čiji se djed kao banderovac s nacistima borio protiv Sovjeta. Izreku "krv nije voda" osporava unuk na drugoj strani povijesti. Hunko je ljevičar koji se zalaže za prekid rata u Ukrajini i isporuke oružja Izraelu. Bio je angažiran u uspješnoj inicijativi za oslobađanje Džulijana Asanža. S Hunkom smo razgovarali uoči izbora.

Kako ide kampanja? Koje teme su fokus?

Tema je imigracija. U zadnje vrijeme bilo je više terorističkih napada. Atmosfera je napeta. Vođa CDU-a Fridrih Merc je iznio prijedloge koji se tiču ovlasti policije, većina prijedloga je simbolička i populistička. Nije realno da će postati zakoni. Merc se ovime predstavlja kao zaštitnik javnog reda i uspio je privući dio glasača AfD-a. Liberali kažu da je ovo kao 1933., što je smiješno i služi da bi se stranke koje podržavaju rat prikazale kao brana pred "novim fašizmom". Vladajući su sretni jer se ne govori o krizi, o pitanju rata i mira. U raspravama o imigraciji profitira ekstremna desnica.

Druga tema je Ukrajina. Mislite da su naši političari sretni što Tramp i Putin počinju pregovore? Što bi rat mogao završiti? Ne. Oni se ljute na Trampa, spominju izdaju i žele rat s Rusima. Mnogi liberali su huškači, zalažu se za još naoružanja. Vojni budžet je oko dva posto BDP-a, preko 80 milijardi eura. Prije tri godine bio je 35 milijardi, a sada žele da bude iznad 150 milijardi. Kažu da se ne možemo osloniti na Amerikance, da moramo biti sposobni samostalno ratovati. Malo ljudi shvaća da to znači stezanje remena drugdje. Imamo rastuću vojnu mašineriju i ekonomsku krizu, na rubu smo deindustrijalizacije i o tome se ne priča.

 

Huškačke politike

Vratimo se na temu imigracije. Koji je vaš stav? Više medija kažu da ste rasisti.

Jedini povezujemo ratove s imigracijom. Pogledajte odakle su izbjeglice. Preko milijun iz Sirije, stotine tisuća iz Afganistana i dva milijuna iz Ukrajine. To su zemlje u kojima je Zapad potaknuo izbijanje ratova koji proizvode izbjeglice. Ratovi traumatiziraju društva i stvaraju ljude koji će se prije okrenuti nekontroliranom nasilju. Ne opravdavam napade, ali moramo vidjeti korijen problema. Ne mislimo da treba skroz otvoriti granice i da neće biti problema, ali nismo protiv migranata, mi smo protiv ratova koji ih stvaraju. Moramo riješiti ishodište ovih problema, a to je rat. Najviše što netko u Njemačkoj može učiniti za migrante je da bude protiv ratova.

Što se tiče optužbi za rasizam, 70 posto zastupnika BSV-a je migrantskog podrijetla, ali mi smo rasisti... Podržava nas puno ljudi stranog podrijetla, a velik broj njih podržava i AfD koji koketira s antiratnom retorikom. Ljudi migrantskog podrijetla često imaju realniju perspektivu svijeta, manje moralističku od tzv. pravih Nijemaca, imaju pragmatičan pristup. Naravno, problem je kad ih zavede AfD koji je neoliberalna stranka, u ekonomskom smislu su kao Tramp. Od njihove politike će profitirati bogati.

Recite nam više o deindustrijalizaciji. Vrijednost dionica Rajnmetala, proizvođača oružja, porasla je od početka rata u Ukrajini za preko 500 posto.

Narasle su i preko 800 posto. Vrijednost nije skočila na dan ruske invazije, već tri dana kasnije nakon Šolcovog militarističkog govora u Bundestagu. Nakon što su Tramp i Putin razgovarali telefonom, izgubili su deset posto – postoje ljudi za koje je mir gubitak. Imamo recesiju. Glavni razlog je taj što smo odsjekli ruski plin i naftu. Uveli smo im sankcije, a sankcionirali sebe. Kupujemo skuplji američki plin. Cijene energenata rastu. Stopa ulaganja u obrazovanje pada. Vlada se raspala zbog pitanja ulaganja. Izbio je sukob između SPD-a i Zelenih protiv liberala iz FDP-a. SPD i Zeleni htjeli su se zadužiti kako bi ulagali u neke sektore, ali i dodatno naoružali Ukrajinu. FDP je bio protiv ulaganja, oni su željeli samo rezove i oružje. Mi podržavamo ideju da se stopa duga podigne kako bi se ulagalo u industriju. SPD i Zeleni to žele kako bi napuhali vojni budžet. Žele ga dići na 3,5 posto BDP-a, a AfD na čak pet posto. AfD nije antiratna stranka. Podržavaju Izrael i žele još militarizacije.

Kako izgleda život radnika?

Moguće je da će se njemačka vanjska politika pogoršati. Ako na vlast dođe CDU, oni će biti gori od Šolca. Merc je agresivniji. Zalaže se za još militarizacije, želi Ukrajini dati Taurus rakete, što je linija koju Šolc nije prelazio. Bit će još gore

Težak je. Cijene hrane rastu, kao i stanova. Plaće rastu sporije nego troškovi. Veliki problem je što desnica privlači frustrirane uspješnije od ljevice.

Što je s ideološkom slikom društva?

Užasna je. Da ste mi rekli da ću doživjeti to u Njemačkoj, ne bih vjerovao. Govore da moramo biti spremni za rat, Merc kaže da mira može biti "i na grobljima". Propagandom je usađeno vjerovanje da će Putinovi tenkovi doći u Berlin ako ne ratujemo s njim u Ukrajini, što je besmislica. Nažalost, oko 60 posto društva prihvaća huškačke politike.

Što da mi s poluperiferije i periferije očekujemo od ishoda izbora?

Moguće je da će se njemačka vanjska politika pogoršati. Ako na vlast dođe CDU, oni će biti gori od Šolca. Merc je agresivniji. Zalaže se za još militarizacije, želi Ukrajini dati Taurus rakete, što je linija koju Šolc nije prelazio. Bit će još gore.

Lani smo vidjeli prizor kao iz nacističke prošlosti, njemačke generale koji pred kartom komentiraju zauzimanje Kurska. Kako ste se osjećali kada ste to gledali?

Kao da smo vraćeni 80 godina unazad. Opet imamo njemačke tenkove na Istoku, sa sličnim imenima kao tada, Leopardi, Pume... Na njima se vijore nacističke Banderine zastave, ukrajinski bataljoni nose te simbole. Ali ako to kažete u Njemačkoj, postajete meta. Putin je ustvari Hitler, mi smo dobri dečki, mi smo "antifašisti".

Možemo li reći da Njemačka nije potpuno denacificirana?

Možemo. Dobro je što se sjećamo Holokausta. Njemačka duguje odgovornost Židovima. Imali smo i programe francusko-njemačkog pomirenja, ali ovaj odnos nismo imali prema Rusima, a Njemačka je pobila 27 milijuna sovjetskih građana. Ne postoje spomenici njima, nema spomenika genocidu u Lenjingradu, gdje je od namjerno izazvane gladi umrlo milijun ljudi. Prisutnost ovog sjećanja je bila slaba, sada je skoro nema. Sve što ima veze s ratom na Istočnom frontu se prešućuje. Aušvic je oslobođen, to govorimo, ali tko ga je oslobodio, to preskačemo, Crvena armija se ne spominje. Kultura sjećanja je selektivna. Rezultat je iskrivljena slika antifašizma, lažni antifašizam koji služi novim ratovima. Moramo podržavati Ukrajinu jer je Putin Hitler, napast ćemo Irak jer je Sadam Hitler, Milošević je Hitler pa moramo bombardirati Srbiju. Tko je za mir, on ustvari voli Hitlera.

 

Pokret za Asanža

Spomenuli ste kako ekonomija propada zbog ovisnosti o američkim energentima. Što mislite o sabotaži Sjevernog toka?

Jedini tražimo prekid isporuke oružja Izraelu. Propaganda u Njemačkoj je jaka i sloboda govora o Gazi je ograničena. Zabranjuju se skupovi i protesti. Represija jača. Unutar EU-a Austrija, Njemačka, Mađarska i Hrvatska najviše podržavaju Netanjahuovu vlast

Razaranje Sjevernog toka je najveći teroristički napad na europsku infrastrukturu ikada, a o njemu nitko ne priča. Sada se ruski brodovi u Baltičkom moru bez dokaza dovode u vezu s oštećenjima na telekomunikacijskim kablovima. Priprema se teren za zabranu plovidbe Rusiji, što je čista ratna politika i eskalacija. Europa je zadnjih godina izgubila suverenost u ratu za američki interes.

Zašto ste napustili Di Linke?

Točka razlaza bio je rat. Onima koji su bili protiv slanja oružja i za neutralnost bilo je sve teže opstati u stranci. Drugi problem bile su kovid-mjere. Ukazivali smo na to da se krše osnovna prava građana u pandemiji. Necijepljeni su postali građani drugog reda. Sad je jasno da nije postojalo znanstveno utemeljenje za to. Nisam antivakser, ali sam tako označen u stranci. Pandemijska komunikacija s građanima je bila komunikacija zastrašivanja. Nije se govorilo o rizicima i znanstvenim argumentima. Pandemiju su koristili da vide koliko daleko mogu ići u oduzimanju prava. Ovo su bili moji temeljni problemi s Di Linkeom, pandemija i rat. Podsjećam da je odmah po izbijanju rata pandemija završila, više nije bila tema. Zašto smo mogli kupiti samo cjepiva NATO država? Pandemija je imala geopolitičku dimenziju, ali rasprave o tome su proglašene teorijom zavjere. Bio si teoretičar zavjere ako si govorio da je virus mogao doći iz laboratorija, a sada američki izvještaji to podupiru. Također, Di Linke je gubio podršku. Sve više je postajao stranka urbanih aktivista, gubio se dodir s općom populacijom. Sada se to malo mijenja, imaju podršku medija. Poželjnija su opozicija od nas.

Odakle motiv ljevičarima koji podupiru imperijalističke ratove? Imaju li neki materijalne koristi?

To dolazi iz moralističkog pogleda na svijet prema kojem postoje dobri i loši. Tako je bilo i u pandemiji, cijepljeni su dobri, necijepljeni su loši. Kod nekih je vjerojatno bilo i materijalnih interesa, tako je to u ratovima. Mladi ljevičari prihvaćaju ove moralističke poglede: mi smo dobri, desničari su zli. Mi smo solidarni, oni su egoisti. Tako se danas postaje "ljevičar", kroz identitetski moralizam. Kod Marksa nema moralnih kategorija, samo kritika. Kritika političke ekonomije, kritika njemačke ideologije, kritika svega. To je temelj moje pozicije, da kritički preispitujem, da se pitam koji motivi stoje iza ratova. Doživljaj stvarnosti većine ljevičara je "mi smo dobri, mi smo za manjine i okoliš". Ja sam isto za zaštitu okoliša i manjina, ali ovo su politička, a ne identitetska pitanja.

Spomenuli ste okoliš. Mnogi Zeleni nikada ne govore da je najveći proizvođač ugljikovog dioksida američka vojska. Je li i u Njemačkoj pitanje okoliša odvojeno od antiimperijalizma?

Potpuno odvojeno. Po pitanju klime važna su istraživanja Arktika, kako se permafrost grije i mijenja. Ova istraživanja nemoguća su bez Rusa. Uvijek je postojala znanstvena suradnja Njemačke i Rusije na Arktiku. Svi ovi programi su prekinuti, njihovo financiranje otkazala je vlada u kojoj su sjedili Zeleni.

Kakav je situacija u Njemačkoj po pitanju Izraela i Palestine?

Jedini tražimo prekid isporuke oružja Izraelu. To je u Njemačkoj tabu, pravo Izraela na "samoobranu" je prihvaćeno. Mi smo najveća stranka koju se može zvati propalestinskom. Propaganda u Njemačkoj je jaka i sloboda govora o Gazi je ograničena. Zabranjuju se skupovi i protesti. Represija jača. Unutar EU-a Austrija, Njemačka, Mađarska i Hrvatska najviše podržavaju Netanjahuovu vlast.

Mnogi deklarativno propalestinski aktivisti okrivljuju samo Netanjahua, ne povezuju Izrael s NATO-om i institucijama EU-a koje ga podržavaju, ne propitkuju članstvo svoje države u NATO-u. Što mislite o pristupu koji izuzima Izrael iz vojno-industrijskog kompleksa Zapada i uz navodnu podršku Palestini prešućuje i podržava politiku NATO-a u Ukrajini?

Pristup im je naivan i pogrešan. Nikada se nisam pridruživao tim propalestinskim aktivistima upravo iz ovih razloga. Njihove površne pozicije su dominantne. U svakom slučaju, mi smo protiv pozicije vlade po pitanju Izraela.

Kako gledate na svoje učešće u Asanžovom slučaju?

To je najbitnija stvar u mom parlamentarnom radu. Morao je prihvatiti prljavu nagodbu. Prljava je jer je priznao špijunažu i nagodio se na kaznu u trajanju vremena provedenog u pritvoru. Ovo je bila pobjeda za njega, ali veoma loše za novinarstvo. Zato smo u Savjetu Europe htjeli donijeti rezoluciju da je bio politički zatvorenik. Steli Asanž sam rekao da ćemo pobijediti i uspjeli smo. Da nije bilo međunarodnog pokreta za Asanža, danas bi sigurno bio zatvorenik SAD-a. Rezolucija je važna jer s Asanžovog slučaja skida ljagu prljave nagodbe. Ponosan sam što sam u ovom slučaju uspješno iskoristio svoj status parlamentarca. Naglašavali smo da presuda Asanžu može imati katastrofalne posljedice. Naš pokret je srećom pobijedio. Sljedećem Asanžu će možda biti malo lakše. Novinari moraju objavljivati informacije koje su tajne, a većini je interes da budu javne, bilo da se radi o ratnim zločinima ili metodama nadzora. Ovo nije bilo pitanje slobode jedne osobe, nego našeg prava na istinu. Često sam citirao Asanža koji je rekao: Ako ratovi mogu započeti lažima, onda mir može započeti istinom.