Prošla geopolitička godina bila je turbulentna i natopljena krvlju. Već je i pretprošla 2023. bila jedna od najnasilnijih još od kraja hladnog rata, s nekoliko stotina tisuća ubijenih u sukobima od Ukrajine, Bliskog istoka i Sudana do Mjanmara i Meksika, a 2024. nije smanjila intenzitet ubijanja. Dogodile su se i dramatične – ili ne tako iznenađujuće, ovisno o perspektivi – promjene nastale kao posljedica izbora u vodećim svjetskim zemljama i zajednicama zemalja: Sjedinjenim Državama, Europskoj uniji, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Najvažnije nezapadne zemlje poput Indije i Japana nastavile su dosadašnjim kursom. Svijet su mijenjali i ekonomski, klimatski te tehnološki procesi koji će to nastaviti činiti i u budućnosti. Donosimo najvažnije konture globalne 2025. godine: skica je nesigurna s obzirom na to da planetarna događanja sve više obilježava već poslovična neizvjesnost.
Europska unija i njene članice
Nestabilnost njenih najvažnijih članica za Uniju ne znači ništa dobro. U Berlinu je pala koalicijska vlada socijaldemokrata, Zelenih i (neo)liberala, pa građani Njemačke izlaze na izbore 23. veljače. U anketama vodi demokršćanski savez CDU-a i CSU-a, dok ekstremno desni AfD osvaja petinu glasova. Vjerojatni novi premijer Friedrich Merz izjasnio se protiv koalicije s ekstremistima, što znači da će CDU/CSU vladu najvjerojatnije sastavljati sa strankama koje su je i dosad činile. Ekonomski najznačajniju državu EU-a lako moguće očekuje nastavak dosadašnjeg kursa: polagano tonjenje u privrednu i društvenu krizu uz jačanje desnice. Bitno bolje zasad nije u Francuskoj, gdje je predsjednik Emmanuel Macron imenovao već drugog premijera nakon što je na ljetnim izvanrednim izborima njegova centrističko-liberalna koalicija izgubila većinu. Upitno je koliko će izdržati nova vlada. U Francuskoj je barem uz plimu tvrdo desnog Nacionalnog okupljanja došlo i do ujedinjavanja ljevice.
Nejasno je i kako će u uvjetima paralize u Berlinu i Parizu funkcionirati Europska komisija Ursule von der Leyen koja je, osim što je i sama orijentirana vrlo desno, oslonjena na potporu tvrde desnice utjelovljene, među ostalima, u talijanskoj premijerki Giorgiji Meloni. Problema ne manjka, dapače. Prije svega tu je postavljanje prema razvoju rusko-ukrajinskog ratu, odnosno mogućnosti da Donald Trump ukine vojnu i financijsku pomoć Ukrajini. Osim što je nepoznato u kojoj mjeri EU može zamijeniti SAD u ulozi glavnog opskrbljivača Kijeva, prema nedavnom istraživanju tvrtke Yougov građani EU zemalja za to imaju sve manje volje. Tu je i problem načelne budućnosti europske sigurnosne arhitekture. Medijski izvještaji upućuju na to da čelnici europskih članica NATO-a razmišljaju o podizanju vojnih troškova na tri posto BDP-a, dok Trump navodno zahtijeva čak pet posto. A iz Washingtona stižu i najave trgovinskog rata. Ukupni odnosi sa SAD-om postaju sve nepredvidljiviji, no nije se uputno kladiti na mogućnost geopolitičkog osamostaljenja Unije pod ovim vodstvom. Naročito istočne članice, predvođene sve važnijom Poljskom, u takvu opciju nemaju mnogo povjerenja. Ekonomske probleme opisao je nedavni izvještaj Marija Draghija o kompetitivnosti: vrlo je upitno hoće li se i gdje naći stotine milijardi eura potrebnih za razvojna ulaganja koja bi spriječila sve veće zaostajanje za Amerikom i Kinom. Na agendi će biti i pitanje reforme unutarnje strukture EU-a, odnosno sukobi oko ukidanja prava veta država-članica u pitanjima vanjske i sigurnosne politike. Prošlu godinu obilježio je pad broja pridošlih migranata, ali i sve oštrija antimigrantska politika. Militarizacija, ekonomska nesigurnost, 14 od 28 nacionalnih vlada koje trenutno uključuju ili ovise o potpori desnice ili tvrde desnice, ljevica u defenzivi: nad Europu se spušta magla, još uvijek ne sasvim gusta.
Protesti protiv u Njemačkoj sve jačeg AfD-a (FOTO Christopf Schmidt/DPA/PIXSELL)
Rusija, Ukrajina i postsovjetska periferija
Na istoku Europe stabilno rastu hekatombe leševa. Glavni problem rusko-ukrajinskog rata je što još uvijek ne postoji ništa nalik diplomatskom rješenju koje bi makar izdaleka bilo prihvatljivo svim uključenima. Neke stvari su jasnije nego što su bile: potpuni poraz Rusije vrlo vjerojatno nije moguć, a Moskva će na neodređeno vrijeme zadržati agresijom osvojene teritorije. Koliko god nepravedno, bilo što drugo izgleda vrlo nerealno, a čini se da prihvaćanje te činjenice signalizira i Volodimir Zelenski. Ostaju sporna pitanja NATO-a, odnosno međunarodnih garancija sigurnosti ostatka Ukrajine: Vladimir Putin bio je vrlo jasan oko toga da puko "zamrzavanje" pristupanja Kijeva Sjeveroatlantskom paktu nije prihvatljivo, a vrlo vjerojatno mu nije prihvatljiva ni sve češće spominjana ideja da liniju razdvajanja nadziru postrojbe europskih vojski, pri čemu je upitno bi li se Europa na to ikad samostalno odvažila. Kremlj vjeruje da se situacija razvija u njegovu korist: ruska vojska neprestano napreduje, rakete razaraju ključnu ukrajinsku infrastrukturu, zapadna pomoć kopni. Iako su ruski gubici veći, Ukrajini kao naciji prijeti demografska kataklizma.
Istovremeno, Rusija je u 2024. osvojila šest puta više teritorija nego u 2023. godini, no to su još uvijek uglavnom taktički pomaci: ovim tempom do kraja 2025. eventualno će dovršiti osvajanje Donbasa. Unatoč mobilizaciji privrede ruski je medvjed vojno sve iscrpljeniji, iako su se predviđanja o ekonomskom kolapsu pokazala nezahvalnim sportom. Stav SAD-a možda će biti jasniji nakon januarske posjete Trumpovog izaslanika Keitha Kelloga Kijevu. Špekulira se da Washington planira zaprijetiti i Zelenskom i Putinu: prvom ukidanjem vojne pomoći Ukrajini, drugom njenim dramatičnim povećanjem. Nije nebitna ni Kina, kao ključni partner u održavanja ruske privredne i ratne mašinerije. Nagađa se da bi 2025. mogla biti godina raspleta. S obzirom na nepredvidljivu dinamiku ratova, ima prostora samo za mršavi optimizam kako će intenziviranje razgovora barem zaustaviti ubijanje. A tek će poraće biti izazovno. U boljem slučaju Rusija će lizati rane nastojeći stabilizirati gospodarstvo i društvo. U gorem, djelomična će pobjeda, ma koliko bila Pirova, ohrabriti Moskvu da agresivnije ističe pretenzije i u ostatku svijeta. Bina za konfrontaciju ne manjka, od Gruzije do Afrike. Inače, 26. siječnja održavaju se izbori u Bjelorusiji: pobjednik se gotovo sigurno zove Aleksandar Lukašenko. Upitno je ima li bjelorusko društvo suočeno s represijom snage za novu pobunu.
Memorijalni zid poginulim ukrajinskim vojnicima u Kijevu (FOTO Matthew Rodier/SIPA/USA/PIXSELL
Amerika, Sjeverna i Južna
Još i prije Trumpove inauguracije zakazane za 20. siječnja započeli su obračuni na dvoru. Elon Musk sukobio se s okorjelim pristalicama Trumpovog pokreta MAGA oko imigracije: digitalni oligarh smatra da SAD treba i dalje usisavati najtalentiranije stanovnike planeta, bez obzira na to kojoj rasi pripadali. Inače Trump zastupa masovne deportacije milijuna imigranata te je najavio hitno poduzimanje niza zakonskih mjera. Prvi mjeseci mandata mogli bi pojasniti u kojoj će mjeri njegova administracija slijediti ekstremni Projekt 2025. – riječ je o planu desne Zaklade Heritage, koji predviđa državnu politiku sustavno usmjerenu protiv imigranata, prava LGBTQ+ zajednice, pobačaja i regulacije zaštite okoliša, promovira poreznu i socijalnu reformu u korist bogataša i agresivan nastup prema Kini. U kampanji se Trump od Projekta 2025. donekle nastojao distancirati, ali s njim su povezani važni članovi Trumpovog tima, od potpredsjednika J. D. Vancea nadalje. Iako se američkoj ekonomiji predviđa povećanje rasta i to od 2,5 posto BDP-a, društveni sukobi mogli bi se intenzivirati.
Vanjskopolitičke Trumpove izjave o potrebi kupovine Grenlanda i preuzimanja Panamskog kanala, zajedno sa skepsom prema mreži savezništava kao tradicionalnih instrumenata američke hegemonije, potvrđuju opis Branka Milanovića o Trumpovoj ideologiji kao "nacionalističkom antiimperijalizmu". Što se Rusije tiče, tema je i eventualni dogovor o produženju posljednjeg zajedničkog sporazuma o kontroli nuklearnog oružja: Novi START ističe 2026., što će svijet učiniti još nesigurnijim. I pobornici i protivnici dosadašnjeg takozvanog liberalnog međunarodnog poretka, kao i zemlje koje su ga nastojale pragmatično koristiti, užurbano pripremaju repozicioniranje iščekujući Trumpove korake po pitanjima trgovine, savezništva, multilateralizma i deklarativnog poštivanja ljudskih prava. Iako su potonje u stvarnosti odavno potkopale i američke demokratske administracije, promjene na horizontu vjerojatno znače i gori svijet.
U Kanadi se do kraja listopada trebaju održati izbori. Ankete kažu da dosadašnji premijer gubi vlast: još od 2015. zemlju vodi liberal Justin Trudeau. Iako je suočen sa žestokim napadima po pitanju imigracije, većinu Kanađana zapravo brinu troškovi života. Glasat će se i u Hondurasu, Boliviji, Ekvadoru, kao i u Argentini, gdje će birači na parlamentarnim izborima ocijeniti politiku Javiera Mileija. Fanatični ultraliberal je u prvoj godini mandata uspio ekonomske varijable preokrenuti u pozitivnom smjeru te paralelno milijune Argentinaca baciti u duboko siromaštvo. Toliko o varijablama. Latinska Amerika i dalje se suočava s masovnom izbjegličkom krizom, uzrokovanom i nastavkom egzodusa iz Venezeuele, u kojoj se situacija dodatno zaoštrila nakon spornih predsjedničkih izbora.
Bliski istok
Rješenje središnjeg bliskoistočnog pitanja, palestinske države, dalje je nego ikad. Ohrabrena Trumpovim imenovanjima proizraleskih tvrdolinijaša na diplomatske pozicije, ekstremistička izraelska vlada nema namjeru okončati genocid u Gazi i koketira s aneksijom Zapadne obale. Nagađa se kako bi premijer Benjamin Netanjahu, za kojim je izdana potjernica zbog ratnih zločina, mogao napasti Iran da bi demolirao tamošnji nuklearni program. Teheran pak nakon svih nedavnih poraza i tekućih ekonomskih nedaća ima razloga za sporazum sa zapadom – ali i solidnih razloga da konačno napravi bombu. Rasplet se iščekuje u Siriji, gdje još nije jasno namjeravaju li nove islamističke vlasti pod vodstvom Ahmeda al-Šare multikulturnom zemljom vladati uz dozu tolerancije, niti hoće li postići sporazum s ljevičarskom kurdskom paravojskom koja kontrolira četvrtinu države. O posljednjem se mnogo pita i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Nakon što je u rušenje arapsko-nacionalističkih režima u regiji uložio mnogo oružja i novca, Washington bi se rado povukao iz regije, no "normalizacija" Izraela dalje je nego ikada, uključujući priželjkivani sporazum sa Saudijskom Arabijom.
Gaza, stanje krajem 2024. (FOTO IMAGO/apaimages/ImagoStock&People/PIXSELL)
Afrika
Europsku susjedu s dvostrukom većim i rapidno rastućim stanovništvom – Afrikanaca je 1,5 milijardi, što bi se do 2050. trebalo povećati na 2,5 milijarde – i dalje guše ratovi, bijeda, autokracije i neokolonijalni interesi. Deseci tisuća ubijeni su u sukobima od Somalije do Sahela, iz kojeg se povlači Francuska, a nastupa Rusija. U Sudanu je izbjeglo 12 milijuna ljudi, što je trenutno najveća svjetska humanitarna kriza i za koju, izgleda, svjetski moćnici ne mare. Trećina afričke populacije živi u ekstremnom siromaštvu. Afrička unija u veljači bira novo vodstvo, a vođe kontinenta vjerojatno se nadaju da bi im Trumpov transakcionalistički pristup i američko nadmetanje s Kinom moglo otvoriti neke prilike. Ipak, kako ističe analitičar Chris Olaoluwa Ògúnmọ́dẹdé, optimizam je vjerojatno pretjeran s obzirom na to da će se Bijela kuća žestoko protiviti afričkim prioritetima, kao što su restrukturiranje dugova i nadoknada šteta uzrokovanih klimatskim promjenama. Također i zastupljenosti Afrike u međunarodnim institucijama: u Vijeću sigurnosti UN-a petina svjetskog stanovništva i dalje nema predstavnika.
Sukob u Sudanu stvorio je golemu izbjegličku krizu (FOTO IMAGO/Joerg Boethling/ImagoStock&People/PIXSELL)
Kina, Indo-Pacifik i Oceanija
Kinesko vodstvo očekuju ozbiljne dileme. Nakon svih problema s nekretninskim balonom, predviđeni rast od 4,5 posto u 2025. ne izgleda loše. Međutim, Trump prijeti uvođenjem 60-postotnih carina na uvoz iz Kine, što bi trajno poremetilo ključan ekonomski odnos. Ukoliko Moskva počne dublje tonuti, postavit će se pitanje do koje će je mjere Peking spašavati. Kineski vlastodršci ne gledaju veselo ni na uključivanje Sjeverne – lako moguće i Južne – Koreje u ukrajinski rat, što prijeti destabilizacijom čitavog Dalekog istoka. Tu je i pitanje Tajvana. Peking vojnim vježbama pokazuje da u najmanju ruku neće prihvatiti promjenu statusa quo, a sve bi mogla zakomplicirati Trumpova nepredvidljivost. Na azijskom planu Xi Jiping nedavno je posjetio Indiju, a taj susret s Narendrom Modijem najavljuje otopljenje odnosa. Članice BRICS-a koketiraju s formiranjem globalne valute koja bi konkurirala hegemoniji dolara: Trump je u tom slučaju najavio uvođenje 100-postotnih carina. Izbori se održavaju i u dvije važne zemlje – Filipinima, s njihovih 115 milijuna stanovnika, i Australiji kao četrnaestoj najvećoj svjetskoj ekonomiji te ključnom regionalnom podizvođaču američke prevlasti.
