Najmanje 460 ljudi je poginulo, a više od 4.100 ozlijeđeno u sukobima koji od 15. aprila traju u Sudanu. Kao i uvijek, analitičari vjeruju da je točan broj smrtnih slučajeva i ozlijeđenih mnogo veći. Sudanske oružane snage (SAF) i paravojna skupina poznata kao Snage za brzu potporu (RSF) sukobljavaju se zbog neslaganja oko predloženog prijelaza na civilnu vlast u zemlji. Niz primirja nije zaživio, a u središtu spora ostaje skup sporazuma koji nominalno ima za cilj popločati put prema demokratskoj tranziciji i izborima koji su zakazani za ovu godinu. Točka previranja je pitanje kako integrirati RSF u SAF. To pitanje trebalo je biti riješeno do početka 2023. godine, a civilne snage zahtijevaju nadzor nad vojskom i predaju vojne ekonomske imovine. Sudanske oružane snage predvodi general Muhamed Fatah Al Burhan, a Snage za brzu podršku general Muhamed Hamdan Dagalo, poznat kao Hemedti. SAF je sudanska nacionalna vojska i ostaje najdominantnija i najmoćnija institucija u zemlji, koja se predstavlja kao ustavni zaštitnik države. RSF je nasljednica paravojnih snaga Džandžavid, koje je bivši diktator Omar Al Bašir organizirao početkom 2000-ih. Bašir je RSF formalno uklopio u službene sigurnosne snage te ih koristio kao protutežu vojsci. Istovremeno se Hemedti bogatio nudeći RSF-ovce kao plaćeničku vojsku zaljevskim državama u ratovanjima u Jemenu i Libiji. Preuzeo je kontrolu i nad rudnicima zlata u Darfuru, a taj je kapital RSF-u omogućio da regrutira nove ljude, pa je do danas postao prilično ravnopravan suparnik SAF-u.
Iako je točno da se radi o krvavom natjecanju za vlast između dviju strana vođenih partikularnim interesima a ne javnim dobrom, važno je podsjetiti na ulogu koju je u najnovijoj eskalaciji nasilja odigrala međunarodna zajednica. Najizazovnije pitanje koje je trebalo riješiti kako bi se u Sudanu obuzdale sigurnosne snage, piše Mat Nashed za portal Al Jazeere, bila je reforma sigurnosnog sektora. Ali proces je bio užurban i ad hoc – međunarodna zajednica htjela ga je završiti za samo nekoliko dana ili tjedana kako bi se proslavilo potpisivanje novog sporazuma. Umjesto proslave došlo je do još žešćih sukoba. Prestravljeni građani ovih dana masovno bježe iz Kartuma, gdje se snage odane dvojici generala bore na zemlji i u zraku. Humanitarne organizacije upozoravaju na nestašice prijeo potrebnih lijekova, hrane i vode diljem zemlje. Svjetski program za hranu upozorava da bi borbe mogle gurnuti dodatne milijune ljudi u glad u zemlji u kojoj četvrtina stanovništva, odnosno oko 12 milijuna ljudi, dan počinje i završava praznog želuca. U nedjelju 23. aprila dogodio se gotovo potpuni kolaps internetskih i telefonskih usluga, prema nadzornoj službi NetBlocks. Liječnici bez granica izvijestili su da su njihovi medicinari u gradu Al Fašeru preplavljeni brojem pacijenata s ranama od vatrenog oružja, od kojih su mnogi djeca. Neke su bolnice granatirane, a druge opljačkane, zbog čega je više od dvije trećine medicinskih ustanova u Kartumu i susjednim regijama prestalo s radom, priopćio je liječnički sindikat. Iz zemlje se brzo uspjelo evakuirati strane diplomate i diplomatkinje, oko čega, kao i uvijek, bilježimo intenzivne napore. Velika Britanija, SAD, Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Kanada i Egipat samo su neke od zemalja čije je diplomatsko osoblje napustilo zemlju. Bog čuva diplomaciju, ljude koji blaguju pri oltaru demokracije, a na ostalima je da vježbaju čekanje i umiranje.
