Majčinski brižno prateći moj izbor sadržaja na temu političkih gibanja, algoritam YouTubea nedavno mi je ponudio kratak video, kao bljesak jednog davnog, slučajnog susreta. Snimak je to koji prikazuje Niklasa Franka, unuka Hansa Franka, funkcionera nacističke Njemačke, kako jasno i glasno izgovara na engleskom: "Don't trust us." Frank to izjavljuje u britanskom "Hardtalku", objašnjavajući rizik od njemačke dominacije Evropom. Frank je sažet, ali poetičan, pa kaže: "Močvara nadolazi. (...) Dok god je njemačka ekonomija sjajna i dok god se bogatimo, sve je veoma demokratski. Ali sačekajmo, i nadajmo se da to nećemo vidjeti, pet do deset godina teških ekonomskih problema, i močvara će biti jezero, i biće more koje će ponovo progutati sve."
Tako Frank prije sedam godina, a to je već nezamisliva prošlost u koju tek treba da se naguraju pandemija, inflacija, tri godine rata u Ukrajini, godina rata u Gazi, oba finansirana novcem njemačkih poreskih obveznika koji, kako objašnjava unuk naciste, svoj novac veoma vole i on ih čini sklonim demokratiji. Franka gledam istog dana kad je Šolcova vlada pala, a predizborna kampanja počela tvrdo. Bundestag odjednom nije arena dosade i učtivosti, političari se vrijeđaju međusobno, pa se čini da će kratka kampanja do kraja februara biti školski primjer "balkanizacije", inshallah.
Video Niklasa Franka podsjeća me na još jednog, pomalo pripitog proroka. Par godina prije nego što je Frank novinaru objasnio krhkost njemačke demokratije, istu tezu mojim prijateljima i meni izložio je gospodin Samid. Tog divnog čovjeka upoznali smo nakon što je, čisteći noću berlinski metro, u kanti za smeće našao izgubljenu torbicu i pasoš prijateljice koja je bila u posjeti. Preko crnogorske ambasade pronašao nas je i pozvao na piće. Bio je to tipičan emigrantski smalltalk, što znači veoma hardtalk, u kojem smo za kratko vrijeme, preko jutarnjeg piva, uspjeli da pretrčimo Samidov rat u Bosni, srušenu kuću u Čajniču, napuštanje Armije BiH i dolazak u Berlin.
Gledajući sa trga gomilu kako izlazi iz metroa koji je sinoć očistio, Samid nam je objasnio kako se on ne zavarava. Možda mu Nijemci jesu dali posao i papire, možda posao jeste pošteno plaćen, ali on ih već dobro zna. Ako krene po zlu, "opet će ovi svi ko jedan, a nama će uski bit njemački autobanovi". Tako Samid sa kojim bi se, siguran sam, složio i Niklas Frank. A onda bi, pljujući u močvaru koja postaje more, nazdravili njemačkim pivom, koje izjutra posebno dobro sjedne svakom poštenom proroku.
