U izbornoj noći vodeći kandidati stranaka zastupljenih u Bundestagu tradicionalno se sastaju na takozvanoj Elefantenrunde, "slonovskoj" debati stranačkih čelnika. Ova renomirana grupa ima za cilj pokazati "težinu" sudionika i služi kao prvo ispitivanje terena za moguće koalicijske pregovore.
No, u njemačkom političkom vrhu vladala je uglavnom zbunjenost. Iako je konzervativni savez CDU/CSU, kako se i očekivalo, osvojio najviše glasova, prava pobjednica saveznih izbora je krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD). Ostale stranke takozvanog političkog centra – Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD), liberalni Zeleni i FDP – pretrpjele su velike gubitke. Jedino je stranka Ljevica uspjela ostvariti značajan porast glasova.
AfD je rezultatom od 20,8 posto udvostručio broj glasova i postao druga najjača politička snaga, odmah iza Unije CDU/CSU. "Učvrstili smo se kao narodna stranka (Volkspartei, masovna stranka s potporom u svim društvenim grupama)", poručila je predsjednica stranke Alice Weidel u izbornoj noći. Zaista, izborni uspjeh AfD-a predstavlja povijesnu preraspodjelu moći u političkom sustavu Savezne Republike Njemačke. U istočnoj Njemačkoj AfD je osvojio 34,5 posto glasova, što je gotovo dvostruko više od CDU-a.
No, uspjeh stranke nikako nije ograničen samo na istok zemlje. Na zapadu Njemačke AfD s 17,9 posto zauzima drugo mjesto, odmah ispred SPD-a. Posebno veliku podršku stranka uživa među (muškim) radnicima i nezaposlenima. Milijunske donacije, koje su uoči izbora postale javne, a koje potječu od pojedinih srednjih poduzetnika, jasno pokazuju da stranka ima podršku i u dijelovima njemačkog gospodarstva.
S obzirom na ove okolnosti, čak ni Friedrich Merz nije imao razloga za veliko zadovoljstvo. Kancelarski kandidat CDU-a je s 28,5 posto osvojenih glasova odgovoran za drugi najlošiji rezultat svoje stranke na saveznim izborima. Iako su stranke Unije poboljšale svoj rezultat za 4,4 posto, ostale su ispod ciljanih 30 posto i daleko ispod udjela glasova iz ere Angele Merkel.
Otkako je 2022. preuzeo vodstvo stranke, Merz je konzervativce usmjerio prema oštrom desnom kursu. Zalaže se za restriktivnu migracijsku politiku, želi smanjiti državne socijalne naknade i naknade za nezaposlene te omogućiti porezne olakšice za velike tvrtke i njemačke bogataše. Kao ekonomski savjetnik zaradio je milijune, posjeduje dva zrakoplova, a ipak za sebe kaže da je tek dio "više srednje klase", kako je jednom izjavio u intervjuu za tabloid Bild.
Ostaje nejasno s kojom bi strankom Merz mogao provesti svoje socijalne rezove. Najveća programska podudarnost postoji s AfD-om. Predsjednik CDU-a u prošlosti je više puta koketirao s mogućnošću suradnje s krajnjom desnicom. Nepunih mjesec dana prije izbora, suprotno stajalištu vlade, Merz je u Bundestagu uz podršku AfD-a progurao prijedlog zakona kojim se zaoštrava migracijska politika, što je diljem zemlje izazvalo val prosvjeda protiv desnog zaokreta.
Tijekom debate stranačkih čelnika predsjednica AfD-a Alice Weidel odmah je ponudila CDU-u koalicijske pregovore. "Spremni smo preuzeti odgovornost", poručila je. No, Merz je ponovno odbacio mogućnost suradnje s AfD-om. Podržao ga je bavarski premijer i čelnik CSU-a Markus Söder: "Naš je zadatak organizirati promjenu smjera kako zemlju ne bismo prepustili radikalima."
Budući da za Södera ne dolazi u obzir ni koalicija sa Zelenima, Uniji preostaje jedino SPD. No, socijaldemokrati su izgubili gotovo deset posto glasova i s osvojenih 16,4 posto ostvarili najlošiji izborni rezultat u povijesti stranke. U usporedbi s izborima 2005. njihov se udio glasova više nego prepolovio. Iako društvena nejednakost u Njemačkoj kontinuirano raste već duže od dvadeset godina, a zemlja ima sektor najniže plaćenih poslova u Europi, SPD se i dalje drži neoliberalne politike "potražnje i poticanja" (Fordern und Fördern).
Moto simbolizira neoliberalnu promjenu kursa socijaldemokracije, koja je u vrijeme kancelara Gerharda Schrödera od 1998. do 2005. provela opsežne rezove u socijalnoj politici, kao i promjene tržišta rada. Smanjenjem socijalnih beneficija namjeravalo se nezaposlene potaknuti na aktivno traženje zaposlenja (Fordern), dok istovremeno, prema teoriji, država deregulacijom i uvođenjem slabo plaćenih poslova stvara više radnih mjesta (Fördern).
Unatoč tome što stranka od izbora do izbora bilježi poraze, vodeći stranački dužnosnici i dalje se grčevito drže sudjelovanja u vlasti, umjesto da pokrenu sadržajni i programski proces obnove kakav trenutno provode austrijski socijaldemokrati pod vodstvom lijevo orijentiranog predsjednika Andreasa Bablera.
SPD-ovi bivši koalicijski partneri također su doživjeli poraz na izborima. S 11,6 posto osvojenih glasova (3,1 posto manje nego 2021.) Zeleni su zauzeli četvrto mjesto. Glavni kandidat Robert Habeck kandidirao se s ciljem da postane kancelar. Kako bi zadržali mogućnost eventualne koalicije s CDU/CSU-om, Zeleni su izbjegavali otvorenu kritiku Merza, čak i kada je on uz potporu AfD-a izglasao prijedlog zaoštravanja migracijske politike.
FDP nije uspio ponovno ući u Bundestag. Stranački vođa Christian Lindner nadao se da će imati koristi od ranog raspada vlade. S obzirom na katastrofalan izborni rezultat, najavio je ostavku. Međutim, budućnost stranke ostaje neizvjesna. Zaglavljen između projekta ekološke modernizacije Zelenih i reakcionarnog nacionalnog neoliberalizma AfD-a, FDP jednostavno ne nalazi svoje mjesto u političkom spektru.
Stranka Ljevica ostvarila je zapažen izborni rezultat. Nakon odcjepljenja sljedbenika njihove najpoznatije političarke Sahre Wagenknecht, Ljevica se našla u egzistencijalnoj krizi. Sredinom siječnja ankete su joj predviđale samo tri do četiri posto glasova. Zbog izbornog praga od pet posto ulazak u Bundestag činio se upitnim. Novi voditeljski dvojac, koji čine Ines Schwerdtner i Jan van Aken, u izbornoj se kampanji prvenstveno fokusirao na socijalna pitanja. Iako opravdane kritike poskupljenja stanarina i zahtjevi za većim oporezivanjem visokih prihoda već dugo ne nailaze na odjek u javnosti, to se promijenilo nakon što su CDU/CSU i AfD u Bundestagu zajednički glasali za pooštravanje migracijske politike.
Za razliku od svih ostalih stranaka, Ljevica nije bila pod sumnjom da bi mogla formirati vladajuću koaliciju pod kancelarom Merzom. Zahvaljujući jasnoj opozicijskoj liniji stranka se uspjela profilirati pa je zabilježila neviđeni priljev novih članova. Sa 8,7 posto osvojenih glasova (3,9 posto više no 2021.) Ljevica je ponovno u Bundestagu, dok je socijalno-konzervativnom Savezu Sahre Wagenknecht (BSW) s osvojenih 4,9 posto ulazak izmakao za dlaku.
Rezultat saveznih izbora pokazuje rastuću društvenu polarizaciju. Konzervativno-socijaldemokratska vlada na čelu s Merzom imala bi stabilnu većinu. Međutim, stranke se sadržajno relativno malo preklapaju. Kao odgovor na gospodarsku recesiju, SPD zahtijeva velika ulaganja i povećanje poreza za bogate, dok Unija želi smanjenje socijalnih izdataka i smanjenje poreza. Jedina zajednička točka je nastavak naoružanja njemačke vojske. "Europa čeka Njemačku", ustvrdio je Merz na debati stranačkih čelnika.
Ali vodeća uloga u EU-u koju zahtijeva ne produbljuje samo geopolitičke napetosti. Milijarde dolara uložene u naoružanje moraju se odnekud namaknuti i postoje brojne indicije da će se to postići rezovima u socijalnim i zdravstvenim sektorima. Sigurno je da će nova Merzova vlada zaoštriti sukobe oko raspodjele resursa u zemlji. U proteklih deset godina od toga je najviše profitirao AfD.
Istovremeno sa sve zaoštrenijim domaćim političkim sukobima, na štetu Njemačke se mijenjaju i geopolitički uvjeti. Zbog visoke ovisnosti o izvozu njemačka industrija je snažno profitirala od globalizacije. Nasuprot tome, kaznene carine koje je najavio Trump njemačko bi gospodarstvo teško pogodile. Usto, produbljuje se i politički jaz između Njemačke i najvažnijeg saveznika.
Približavanje SAD-a Rusiji zateklo je EU posve nespremnu. Savezu europskih država prijeti da u mogućim mirovnim pregovorima igra tek ulogu gledatelja, što može dovesti i do promjene balansa moći u rusku korist. Apsolutni prioritet je ojačati Europu "tako da korak po korak možemo postići nezavisnost od SAD-a", rekao je Merz u Elefantenrunde. "Nikada ne bih vjerovao da ću u TV emisiji morati tako nešto reći", dodao je.
