U ponedjeljak, 16. prosinca vlada kancelara Olafa Scholza izgubila je glasanje o povjerenju u njemačkom Bundestagu te time i službeno pala. Ishod je bio unaprijed poznat, još od početka prošlog mjeseca kada je zbog neprestanih sukoba (neo)liberalna stranka FDP napustila vladu, koja je ostala bez parlamentarne većine.
O neposrednom povodu političke krize, kao i o ekonomskoj krizi njemačkog privrednog modela, koja stoji u pozadini političke te koja se s usponom ekstremno desnog AfD-a sve više pretvara i u duboku društvenu krizu već smo pisali. Zanimljivo, nijedan od dosadašnja četiri njemačka socijaldemokratska kancelara – riječ je o Willyju Brandtu, Helmuthu Schmidtu, Gerhardu Schröderu i sada Scholzu – nije mandat dovršio do kraja.
Njemački dnevnik die tageszeitung ističe kako se uvijek radilo o strukturnim ekonomskim problemima, odnosno raskoraku između namjeravanog i mogućeg. Čak i u Brandtovom slučaju, koji je 1973. službeno odstupio zbog činjenice da je njegov tajnik razotkriven kao istočnonjemački špijun, pozadinu su tvorile tegobe upravljanog tržišnog gospodarstva suočenog s naftnom krizom.
Potom je 1982. FDP srušio Schmidta, slično kao danas Scholza, dok je Schröder odstupio i uslijed sukoba izazvanih činjenicom da je njegov reformski program Agenda 2010 uvelike oslabio socijalnu državu i liberalizirao tržište rada.
Prijevremeni njemački izbori zakazani su za 23. veljače 2025. godine. Čovjek kojem ankete daju najviše šansi da postane novi kancelar je šef CDU-a Friedrich Merz. Vodstvo demokršćana Merz je uspio preuzeti tek iz trećeg pokušaja: nakon što je s tog mjesta odstupila (tada još uvijek kancelarka) Angela Merkel, predsjednica partije prvo je postala Annegret Kramp-Karrenbauer, koja je odstupila zbog loših rezultata na europskim izborima i nesnalaženja u upravljanju strankom.
Potom je vodstvo preuzeo Armin Laschet: on je ostavku dao nakon što je na izborima 2021. stranka ostvarila najgori rezultat ikada. Trenutno ankete Merzovom CDU-u daju 33 posto podrške, ispred drugoplasiranog AfD-a s 18 i Scholzovog SPD-a s mizernih 16 posto. Europski mediji opsežno su se raspisali o Merzovim ideološkim razlikama u odnosu na Angelu Merkel, ističući njegov odnos prema migrantima koji, blago rečeno, graniči s ksenofobijom – jednom je tako izjavio kako "osmogodišnji Arapi ne poštuju učiteljice" – te kako je njegova namjera CDU iz centra ponovno odvesti na desni dio političkog spektra.
Istovremeno je riječ o političaru koji poput Merkel inzistira na neoliberalnoj "dužničkoj kočnici", odnosno zabrani državnog zaduživanja, te koji se 2000-tih proslavio prijedlogom drastične porezne reforme – izjavio je da bi sve porezne propise trebalo skratiti tako da mogu biti ispisani na podlošku za pivo.
Inače, Merz je korporativni pravnik s lukrativnom karijerom lobista i savjetnika u poslovima investicijskog bankarstva. Ne zazire od isticanja privilegiranosti, primjerice time što posjeduje privatni avion kojim sam upravlja, a kritike takve klimatski i društveno neosjetljive prakse arogantno je otpisao. Merz se zalaže i za pojačavanje oružane potpore Ukrajini, makar to značilo eskalaciju sukoba s Ukrajinom.
Ako izborni rezultat bude odgovarao aktualnim anketama, Merz će vrlo vjerojatno postati kancelar. Kako je odbio mogućnost koalicije s AfD-om, od potencijalnih koalicijskih partnera izvjesno mu preostaju upravo SPD i Zeleni, što znači da je upitno koliko će od svog programa zaista ostvariti. U svakom slučaju, teško je vidjeti kako će Friedrich Merz njemačku državu i društvo izvesti iz krize – vjerojatnije je njeno produbljivanje.
