Ono što je AfD u Njemačkoj to je Most u Hrvatskoj, poručio je sa saborske govornice Armin Hodžić, potpredsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina, govoreći o populizmu te stranke i referendumskim ciljevima koje u svrhu svog političkog programa promovira Mostov predsjednički kandidat Miro Bulj. Hodžić je, između ostalog, kazao da ti referendumi ne služe kao demokratski proces, nego kao politika onoga što su u Mostu već zadali kao istinu. I dok se Bulj na svojoj Facebook-stranici promptno požalio kako ga je Hodžić "žestoko napao", dio njegovih simpatizera u komentarima na istoj stranici usporedbu s njemačkom ekstremno desnom i populističkom strankom Alternativa za Njemačku (AfD) smatra komplimentom.
Usporedimo li politički program obiju stranaka, koji Most naziva Deklaracijom, a AfD Manifestom, i aktualne izjave i stavove njihovih viđenijih članova, razvidno je da imaju mnogo toga zajedničkog, prije svega svjetonazorski. Posezanje za referendumima je politički forte objema strankama. U AfD-u se zalažu za uvođenje referenduma u Njemačkoj prema švicarskom modelu, kojim bi, po potrebi, zahtijevali izlazak Njemačke iz Europske unije i NATO-a. Referendume bi održavali i u slučaju, primjerice, planiranih privatizacija, osobito javnih službi, prilikom rasprava o javnom stanovanju i nekretninama...
U slučaju da postane predsjednik, Miro Bulj navodi pokretanje pet referenduma koji bi trebali "obraniti Hrvatsku". Proklamirana agenda u duhu je širenja straha i prokazivanja zamišljenih neprijatelja koji, kako Bulj sugerira, valjda "napadaju Hrvatsku", koju sad treba braniti. Kao prvi među jednakima, Bulj je istaknuo referendum "za zaštitu državne granice, hrvatskih radnika i našeg identiteta". Zalaže se, kako navodi, za slanje vojske na državne granice u svrhu zaštite od "ilegalnih migracija", ali i za "ograničenje uvoza strane radne snage kako bi se zaustavio proces zamjene stanovništva".
Bulj je nadalje ustvrdio da je "Schengen krepa'" (standardnim jezikom: preminuo), da odmah treba deportirati sve ilegalne migrante iz Hrvatske i da među onima koji ulaze ima "terorista i ekstremista koji odu u treće zemlje i vlada ih vraća avionima u Hrvatsku". Riječ je o prijesnoj laži, dakako, o čemu su Novosti već pisale, pa samo ukratko podsjetimo: iza "zamjene stanovništva" i "tajnih letova" stoji zapravo uobičajena praksa koja se provodi u Europskoj uniji među potpisnicama Dublinske uredbe koja se odnosi na migracije. U daljnjem širenju panike i straha, Bulj je početkom mjeseca plasirao izjavu da bi u jednom trenutku strani radnici mogli zakonito preuzeti i strukture vlasti u RH, "pa ako su druge kulture i tradicije naprimjer da uvedu, zakonito kroz saborsku proceduru, da žene imaju maramu, da im se zabrani voziti. O tome treba razmišljati jer to je veliki broj izmjene stanovništva". Dodao je i diskriminatornu opasku prema kojoj "ne bismo trebali uvoziti toliko puno radne snage koja nikada neće prihvatiti hrvatske običaje".
Ovakvim izjavama Bulj i Most, koji podržava svog predsjedničkog kandidata, korespondiraju s protuimigrantskom retorikom i agendom opisanom u političkom programu AfD-a, odnosno "Manifestu za Njemačku", kako glasi puni naziv tog dokumenta. U njemu se navodi da iregularni imigranti koji nisu progonjeni nemaju pravo tražiti zaštitu, za razliku od izbjeglica. Pitanje useljavanja postalo je istaknutije – a AfD popularniji – nakon što je tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel 2015. pustila u zemlju više od milijun izbjeglica, uglavnom onih koji su bježali od građanskog rata u Siriji.
"Momentalno protjerivanje svih ilegalnih imigranata iz naše zemlje. Svi kriminalci, svi ekstremisti moraju otići", traži supredsjednica AfD-a Alice Weidel
"Momentalno protjerivanje svih ilegalnih imigranata iz naše zemlje. Svi kriminalci, svi ekstremisti moraju otići", rekla je ranije ove godine supredsjednica stranke Alice Weidel za njemačku javnu televiziju ARD. Ona će biti AfD-ova kancelarska kandidatkinja, prva od osnutka stranke 2013. godine, na izvanrednim parlamentarnim izborima koji će se održati u veljači 2025. zato što dojučerašnji kancelar, socijaldemokrat Olaf Scholz, nije dobio povjerenje u Bundestagu, čime je u Njemačkoj pala vlada.
"Jednom kada prestanu razlozi za bijeg, poput prestanka ratova, političkog ili progona po vjerskog osnovi, boravišne će dozvole za izbjeglice biti ukinute. Ove izbjeglice trebaju napustiti Njemačku (...) Koncept multikulturalog društva je propao. Integracija je neizostavna", piše još u Manifestu AfD-a. U njemu se također ističe da je to jedini način da se zaustavi daljnje napredovanje "protudruštva i paralelnih društava kod nas". "(...) Svaki imigrant ima obavezu integracije. Mora se prilagoditi svojoj novoj zemlji domaćinu, a ne obrnuto. Tko god se odbije integrirati, mora biti sankcioniran i konačno gubi pravo boravka (...)", rezolutno se navodi u političkom programu AfD-a.
Ne treba stoga čuditi što trenutno više od pedeset organizacija civilnog društva u Njemačkoj želi da Bundestag što prije pokrene postupak za zabranu AfD-a, premda je s pravne strane on prilično kompliciran. Medijska kuća Deutsche Welle (DW) piše da su najksenofobniji stavovi najizraženiji upravo među biračima te ekstremno desne stranke, od kojih se 31 posto ispitanika na zapadu zemlje slaže s tvrdnjom da je Njemačka preplavljena strancima. U AfD-u nadalje posebno aludiraju na sve veći broj muslimana u zemlji, na koje gledaju kao na opasnost za njemačku državu i svoje društvene vrijednosti. "Islam ne pripada Njemačkoj", "nespojiv je s našim pravnim sustavom i kulturom", poruka je iz Manifesta.
Zabrinjava činjenica da je ta stranka u rujnu ove godine na regionalnim izborima pobijedila u saveznoj pokrajini Tiringiji u istočnom dijelu Njemačke, dok je u susjednoj Saskoj bila druga. Prema anketama, AfD je druga najpopularnija stranka u Njemačkoj.
Bulju ankete ne daju ni približno toliko šanse. Most, registriran 2013., što vremenski korespondira s osnutkom AfD-a, a koji svoj proboj na političku scenu duguje i bliskošću s Katoličkom crkvom, svoje kratko prebivanje u vladajućoj koaliciji s HDZ-om, nakon izbora 2015., a potom i 2016., završio je već 2017. Tada je smijenjena nekolicina Mostovih ministara, a Most je prestao biti dio vladajuće većine.
Bulj se zalaže za "ograničenje uvoza strane radne snage kako bi se zaustavio proces zamjene stanovništva" i deportiranje svih ilegalnih migranata iz Hrvatske jer među njima ima "terorista i ekstremista koji odu u treće zemlje i vlada ih vraća avionima u Hrvatsku"
I AfD i predsjednički kandidat Bulj zalažu se za uvođenje obaveznog vojnog roka. U AfD-u smatraju da bi u vojsku trebali svi njemački muškarci između 18 i 25 godina, dok bi žene mogle služiti na dobrovoljnoj osnovi. "Ja sam uvijek zagovarao da vojni rok treba postojati. Vojni rok da bude omogućen i djevojkama, da bude obavezan", drži pak Miro Bulj.
Premda u programu Mosta piše da se zalažu za EU kao ravnopravnu zajednicu nacionalnih država, ipak smatraju da EU treba odlučivati samo o onim pitanjima u kojima je djelotvornija od pojedinih država članica. AfD je na istoj ravni ponešto radikalniji: njihova Alice Weidel rekla je da će, kada dođu na vlast u Njemačkoj, poduzeti napore da ograniče ovlasti neizabranih institucija Europske unije, uključujući i Europsku komisiju.
Bulj bi raspisao referendum i za zabranu "rodne ideologije", premda je "rodna ideologija", kako je to obrazložio portal Faktograf, zapravo prazni označitelj, odnosno pojam u koji svatko može upisati značenje koje mu odgovara. Argumentaciju utemeljenu na denunciranju tzv. rodne ideologije u javni diskurs, objasnili su iz Faktografa, uveli su pripadnici katoličkog klera i aktivisti neokonzervativnih udruga, da bi je zatim prihvatili i konzervativni političari za mobilizaciju svojih pristaša.
No, Bulj referendumom namjerava zabraniti promociju "rodne ideologije" u školama i vrtićima i onemogućiti takozvanu rodnu tranziciju djeci, jer je to, smatra on, a time valjda i njegova stranka, nepovratni proces koji uništava živote mladih diljem svijeta. Njemački AfD pak smatra da bi obitelj trebala osigurati biološku reprodukciju društva kroz prokreaciju. Pojedini kulturni teoretičari koji prate njemačku desnicu smatraju da antirodnu politiku ovdje treba shvatiti kao rezultat kontinuiranog procesa u kojem desničarski populistički akteri koriste teme (anti)rodnosti i obitelji kako bi pomaknuli diskurzivni spektar udesno. Tako u slučaju AfD-a samo bijela, heteronormativna obitelj može osigurati prijenos inteligibilnih identiteta. U svom političkom programu AfD zagovara brak i obitelj kao jezgru građanskog društva i kamen temeljac društvene kohezije, pa stoga smatraju da zaslužuju posebnu zaštitu vlasti. Most u Deklaraciji također navodi da obitelj (što piše i u Ustavu), ali i brak uživaju posebnu zaštitu i brigu države.
Bulj je i izrazito antimanjinski raspoložen kandidat, sa zahtjevom nedostojnim predsjedničkog kandidata: raspisao bi referendum i o ograničenju mandata manjinskih zastupnika i zabrani javnog financiranja organizacija i medija koji blate Domovinski rat.
Naposljetku još jedna zanimljivost, da ne kažemo sličnost: AfD je pozdravio izbornu pobjedu Donalda Trumpa, što je u skladu s očekivanjima, a ne čudi da bi ga Bulj prvog pozvao u službeni posjet, jer smatra da je on znak promjene i mira.
Postane li Bulj, kojim čudom, predsjednik Republike, zamišljene referendume neće lako realizirati jer ih ne može samostalno raspisati. Prema Ustavu, predsjednik može na prijedlog Vlade i uz supotpis premijera raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike. Ni AfD neće, dođe li na vlast, moći samo tako raspisivati referendume. Na federalnoj razini dopušten je referendum za donošenje novog temeljnog zakona i u slučaju restrukturiranja saveznih država.