Novi nastavni plan i program predmeta istorije u devetom razredu osnovnih škola u Republici Srpskoj predvidio je da se deset školskih časova dodijeli temi "Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat". U 450 minuta učenice i učenici bit će učeni o nastanku RS-a, Vojsci RS-a, Odbrambeno-otadžbinskom ratu, stradanju i zločinima nad srpskim narodom, RS-u poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma i kulturi pamćenja u lokalnoj zajednice. Nakon 450 minuta nastave učenici će moći da savladaju razliku između glavnih faza nastanka RS-a, objasne okolnosti i značaj nastanka VRS-a, navedu uzroke i posljedice Odbrambeno-otadžbinskog rata, navedu najznačajnije ratne operacije VRS-a, ratna žarišta i njihov značaj, navedu ciljeve i strukturu i imena glavnokomandujućih.
Poslije te nastave, treba da znaju navesti razlike u svakodnevnom životu civila u gradovima, na frontu, u izbjeglištvu, život građana u logorima, mjesta stradanja Srba i najveća stratišta Srba u 20. vijeku, primjere uništenja kulturno-istorijskog nasljeđa srpskog naroda, da procijene značaj njegovanja kulture sjećanja na žrtve kao i tradicije i kulture srpskog naroda te spomena na mjesta stratišta. Na kraju, učenici će moći (i morati) da analiziraju primjere intervencije međunarodne zajednice i da procijene značaj Dejtonskog mirovnog sporazuma. Poređenja radi, tema jugoslovenskog prostora na kraju 20. i početku 21. vijeka izučavat će se tri časa, a cjelokupna Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu osam časova.
Budući da su među pojmovima i ličnostima spomenuti i prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić i prvi načelnik Generalštaba Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, pojedini intelektualci, spisatelji i društveni radnici posumnjali su da će "lik i djelo" ove dvojice osuđenih ratnih zločinaca biti glorifikovan, da neće biti naveden razlog njihove doživotne kazne zatvora, da neće biti pojašnjen kontekst kako je politički nastala i djelovala prva ratna administracija u Republici Srpskoj. Uznemirili su se i u Kancelariji visokog predstavnika (OHR) za BiH, iz koje je saopšteno da se time obrazovni sistem zloupotrebljava za dalje stvaranje nepovjerenja. "Etnocentrične perspektive i dalje dominiraju udžbenicima istorije i vidimo nove planove da se ide i korak dalje u iskrivljavanju činjenica o ratnim zločinima počinjenim tokom 1990-ih i pojedincima odgovornim za te zločine. Kvalitetno obrazovanje mora uključivati i evropske vrijednosti, uključujući toleranciju", naveli su iz OHR-a za N1.
Prije toga, Christian Schmidt, visoki predstavnik Savjeta za implementaciju mira, sastao se sa Ćamilom Durakovićem, potpredsjednikom Republike Srpske, u restoranu u blizini Banjaluke kako bi razgovarali o ovoj temi. Duraković je ranije izjavio da je tema po sebi diskutabilna. "Djeca će učiti o Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću – ali ne kao o ratnim zločincima, nego kao o ratnim herojima. Također, pored osuđenih ratnih zločinaca, Karadžića i Mladića, djecu će učiti i o uzrocima i posljedicama 'Odbrambeno-otadžbinskog rata', ali će preskočiti genocid, etničko čišćenje i čitav dijapazon zločina protiv čovječnosti koje su počinili pripadnici vojske RS-a o kojima će, kao o herojima, učiti djeca devetog razreda osnovnih škola u RS-u", rekao je Duraković, prenosi Radiosarajevo.ba.
Nekoliko dana ranije reagovala je i ambasada SAD-a na upit portala Klix.ba. "Neodgovorno je politizirati obrazovanje i podrivati međusobno povjerenje i razumijevanje među budućim generacijama u Bosni i Hercegovini. U javnom diskursu nema mjesta za jezik koji promoviše netoleranciju i sije podjele, uključujući i obrazovanje iz oblasti historije. Negiranje genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca su sramotni", naveli su iz ambasade. Poručili su da bi takav nastavni plan i program produžio patnju žrtava svih etničkih grupa i njihovih porodica, educirao buduće generacije na lažnim historijskim narativima, potkopao napore u procesu pomirenja i ugrozio stabilnost BiH. "Istovremeno, moramo primijetiti da presude za ratne zločine naglašavaju individualnu odgovornost i ne odnose se na cijeli narod. Vlasti imaju odgovornost da se suzdrže od retorike podjela. Pozivamo sve institucije vlasti u BiH na svim nivoima da preduzmu konkretne korake na promoviranju pomirenja, te se fokusiraju na neophodne reforme i napredak za dobrobit svih građana BiH", zaključili su iz ambasade SAD-a u Sarajevu.
Na nastavni plan i program reagovale su i Majke Srebrenice: "Nakon što je Pedagoški zavod entiteta RS objavio kurikulum, očekivali smo da će nadležni organi, a prije svih OHR kao neprikosnoveni autoritet sa beskrajnim ovlaštenjima, dati do znanja da ovakvo kršenje zakona neće biti tolerisano." Nezadovoljstvo su iskazali i iz udruženja Žene Srebrenice. "Vidite dokle to više ide. Imamo u školama našu unučad čije su očeve, djedove, amidže ubili zlikovci po naredbi Karadžića i Mladića i sada ta djeca trebaju učiti o njima kao herojima. Koliko znam, mi još uvijek imamo visokog predstavnika. Pozivam Christiana Schmidta da reaguje jer je istina o Karadžiću i Mladiću, ali i ostalim zločincima, dokumentovana u presudama Haškog tribunala", rekla je predsjednica udruženja Nura Begović.
Sanela Tuckešić, profesorica istorije u četvrtom razredu Opće gimnazije Katolički školski centar "Bl. Ivan Merz" u Banjaluci, kaže za Novosti da već godinama ne predaje temu posljednjeg rata, odnosno Domovinskog rata, koja je u hrvatskom nastavnom planu i programu po kojem KŠC izvodi nastavu. Temu ne prezentuje učenicima iz tri razloga: zbog toga što tokom fakultetskog obrazovanja nije učila o istoriji rata, zatim zato što smatra da nema kredibilnih izvora iz kojih bi se mogla pripremiti za nastavu, treće, zato što je proživjela rat i ratna dešavanja i ne želi da bude subjektivna u prenošenju znanja. Riječ je o temi koja se tradicionalna ostavlja za kraj školske godine, kao posljednja stvar na koju će učenici obratiti pažnju pred maturu, a kako je moguće 30-postotno odstupanje od nastavnog plana i programa, ona tu mogućnost i koristi. Udžbenike o posljednjem ratu doživljava kao takmičenje ko će biti veće zlo. Specifičnost situacije i stanje u učionici su jedan od aspekata problema, ističe Tuckešić.
- Djeca prikupljaju podatke iz medija i možda od roditelja, premda kažu da roditelji o tome ne pričaju s njima. No, moramo znati da mora proći vrijeme da bi se o toj temi govorilo. Ne može neko bijesan doći i napisati udžbenik o ratu u kome će uvijek neko da valja, a neko da ne valja. Tu se postavlja pitanje šta ja mogu reći kada meni učenik kaže da je pričao s roditeljima o temi o kojoj sam držala predavanje, a da njegovi ili njeni roditelji misle nešto sasvim drugo - kaže Tuckešić.
Kada bi predavala o tome, morala bi da kaže učenicima da je njen otac bio u jednoj vojsci, kao i njena braća, jer bi to učenici htjeli znati.
- Onda bi se uvijek postavilo pitanje na kojoj su strani oni bili, a na kojoj nečiji drugi roditelji ili nečija druga porodica. U toj situaciji, sve što se može reći o prethodnom ratu je manje-više identično onom nekadašnjem pitanju na časovima istorije kada je bila riječ o Drugom svjetskom ratu, a što djeca redovno pitaju: Na kojoj su strani bili vaši? Tu prestaje da postoji svaka moguća pomisao na objektivnost i na neutralnost - govori Tuckešić.
S obzirom na to da ni Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju kao ni sudovi u regionu još uvijek nisu donijeli sve pravosnažne presude o svim zločinima u kojima bi bilo detaljno, nedvosmisleno utvrđeno ko je počinio zločine, imenom i prezimenom, jasno je da taj materijal još uvijek nije pouzdan istorijski izvor, smatra Tuckešić.
- Sudski procesi će kad-tad postati istorija. Kad-tad ćemo morati da ih priznamo u nastavi istorije, da ih koristimo, da se pozivamo na njih. No, trenutno to ne bih iskoristila jer bi onda nastava istorije bila tek jedan od izvora saznanja o toj temi, pored medija i roditelja. Svako dijete će na času tipkati na telefonu i na internetu tražiti interpretacije. Trebali bi sati i sati za takav razgovor, sa svima pojedinačno, ako stvarno hoćemo da djeca nešto znaju objektivno i realno, a da se niko ne uvrijedi - zaključuje Tuckešić.
