Još prije dva mjeseca šef Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova Ujedinjenih naroda (OCHA), Justin Brady, upozorio je da se gotovo 18 milijuna stanovnika Sudana – od ukupno 47 milijuna – suočava s akutnom gladi. Regionalni direktor Svjetskog programa za hranu tom je prilikom upozorio na vrlo realan rizik da situacija u Sudanu preraste u "najveću humanitarnu krizu igdje u svijetu".
Rečeno je i da je UN-u potrebno nešto više od četiri milijarde dolara kako bi se pokušale ublažiti posljedice ovog, kako su ga nazvali, "zaboravljenog sukoba". Dotad su UN-ove agencije bile primile tek pet posto tog iznosa, zbog čega su morale prebacivati sredstva namijenjena milijunima ljudi u susjednim zemljama, među kojima i sudanskim izbjeglicama. Budući da se u međuvremenu stanje kontinuirano pogoršavalo, UN-ovo Vijeće sigurnosti 17. lipnja donijelo je rezoluciju kojom se od paravojne skupine Snage za brzu potporu (engleski akronim RSF) traži da pod hitno prekine blokadu El Fašera, grada na sjeveru zemlje. No već sutradan borbe između RSF-a i vojske nastavile su se uz velike gubitke.
Oružani sukob RSF-a i sudanske vojske započeo je u travnju prošle godine eskalacijom borbe za prevlast između generala Hamdana Dagela Hemedtija i Abdela Fataha al Burhama. Oni predvode zaraćene strane koje su se u sklopu "demokratske tranzicije" trebale spojiti u regularnu vojsku. RSF je najvećim dijelom sačinjen od nekadašnjih boraca arapske milicije Džandžavid, koja se tijekom građanskog rata početkom 2000-tih borila na strani tadašnjeg predsjednika Omara al Bašira, optuženog pred Međunarodnim kaznenim sudom za genocid u pokrajini Darfur. Otkad je posljednji, aktualni sukob eskalirao raseljeno je više od osam milijuna ljudi, a 1,5 milijuna pobjeglo je iz zemlje.
Zdravstveni sustav praktički je kolabirao. Skoro 80 posto zdravstvenih ustanova uopće ne radi zbog kronične nestašice osoblja, lijekova i druge opreme. UN-ovi službenici su Vijeće sigurnosti UN-a izvijestili da ni ono malo poslane humanitarne pomoći ne dospijeva do onih kojima je namijenjena. RSF sustavno pljačka skladišta i konvoje s hranom, dok regularna vojska blokira granični prijelaz sa Čadom, koji je glavna točka ulaza humanitarne pomoći. Upozorili su i da će glad koja bi uskoro mogla poharati Sudan biti usporediva s onom kakva se prije 40 godina događala u Etiopiji, u kojoj je od 1983. do 1985. umrlo približno milijun ljudi.
Podjednako strašne posljedice na Sudan imaju i klimatske promjene koje se manifestiraju nestašicom vode. Temperature već prelaze 40 stupnjeva, a iako se zemljom proteže plodna dolina Nila, dijelovi glavnog grada Kartuma bez vode su od početka sukoba. Redovi žednih izbjeglica u kampovima protežu se stotinama metara. S početkom oružanog sukoba većina humanitarnih organizacija napustila je Sudan, pa tako i one koje su upravljale postrojenjima za opskrbu vodom, dok se zaraćene vojske sukobljavaju i oko kontrole nad izvorima. Stanovnici su prisiljeni piti zdravstveno neispravnu vodu te se dosad oko 11 tisuća ljudi razboljelo od kolere. Praktički im nema tko pomoći. Kada u kolovozu završi sezona suša nastupit će ona kišna, koja svake godine sve razornijom silinom uništava usjeve i odnosi ljudske živote.
Užas u Sudanu jedan je od vodećih razloga zbog kojih je UN-ova agencija za izbjeglice UNHCR u godišnjem izvještaju zabilježila značajan porast broja ljudi koji su tijekom 2023. bili raseljeni, bilo interno, bilo izvan granica svoje zemlje. Ta je brojka lani dosegnula rekordnih 117 milijuna, odnosno skoro devet milijuna ljudi više nego godinu ranije, pri čemu UNHCR posljednjih 12 godina bilježi kontinuirani rast. Najbrojniji sa skoro 11 milijuna ljudi prošle su godine bili upravo Sudanci, a odmah iza njih dolazi šest milijuna Palestinaca.
