U sigurnoj zemlji Afganistanu, kako je vole nazivati europski birokrati kad povlače azilne međe prema izbjeglicama i migrantima, ovih dana oko devedeset pet posto ljudi nema dovoljno hrane, a oko devet milijuna ljudi je zbog gladovanja životno ugroženo. Zahtjev Ujedinjenih naroda za hitnu pomoć Afganistanu s četiri milijarde američkih dolara, o kojem će se raspravljati sljedećeg mjeseca, najveći je ikad upućen za jednu zemlju. Procjene UN-a glase da bi trenutna kriza mogla ubiti daleko više građana i građanki Afganistana nego proteklih dvadeset godina ratovanja. Suša koja hara zemljom najgora je zabilježena unatrag nekoliko desetljeća – lani je pogodila 25 od 34 provincije u zemlji, a žetva pšenice bila je manja za 20 posto u odnosu na 2020. godinu. Zapad uskraćuje humanitarnu pomoć, nameće ekonomska ograničenja i provodi politiku gladovanja. Talibani loše upravljaju, a i da se pošteno kaže – čime uopće da upravljaju, osim doslovnim pretakanjem iz šupljeg u prazno. Naime, afganistansko gospodarstvo zadnjih dvadeset godina građeno je oko strane pomoći, otprilike 45 posto BDP-a i 75 posto državne potrošnje otpadalo je na međunarodnu pomoć. Sad je taj tepih izvučen ispod nogu preko noći. Zamrznute su milijarde dolara koje su pripadale afganistanskoj vladi, velika većina deviznih rezervi.
"Da smo htjeli stvoriti propalu državu, ne bismo mogli imati učinkovitiju mješavinu politika od one koju provodimo u ovom trenutku", komentirao je čitavu stvar za Guardian David Miliband, bivši britanski ministar vanjskih poslova. Ekonomski kolaps dotaknuo je svaki aspekt života u zemlji, od mogućnosti kupnje hrane do nade za pronalaskom posla ili mogućnosti pristupanja zdravstvenoj skrbi. Kolaps je bio predvidljiv, a i predviđen, ali za obistinjenje tog scenarija u epskim proporcijama malo tko mari. Interesi američke vlade trenutno se prelamaju na drugim geografskim točkama. Kritičari s pravom poručuju kako nemilosrdni američki potezi uskraćivanja humanitarne pomoći neće destabilizirali vladavinu talibana, nego samo koštati brojne ljude u Afganistanu života. Dobro je promatrati kada je, gdje i kome dozvoljeno igrati na kocku patnje naroda u ime rušenja režima. Čini se da je patnja, i to opća patnja, patnja unedogled, posve prihvatljiva, dokle god je to cijena koju plaćaju drugi, oni koji se na svjetskoj karti nalaze na "sigurnoj udaljenosti".
