I prije nego što su američke trupe zadnjeg dana kolovoza završile povlačenje iz Afganistana, američki dužnosnici nisu eksplicitno isključivali mogućnost poslijeratne suradnje s tim fundamentalističkim pokretom protiv kojeg su ratovali 20 godina i na to potrošili više od dvije tisuće milijardi dolara. Ta je mogućnost postala još izvjesnija 28. kolovoza, nakon terorističkog napada na kabulskom aerodromu u kojemu je ubijeno skoro 200 Afganistanaca i 13 američkih marinaca. Napad je izvršila lokalna franšiza Islamske države, takozvani ISIS-K, a ta je organizacija u jednom danu ubila više američkih vojnika nego talibani u protekle dvije godine. Odmah nakon napada, američki predsjednik Joe Biden u svojoj izjavi o tome talibane nije ni spomenuo, dok je general Kenneth McKenzie, zapovjednik centralne komande američke vojske, rekao da "ne postoji ništa što bi ga uvjerilo da su talibani dozvolili da se napad dogodi".
Prije početka povlačenja Bidenova administracija nije namjeravala surađivati s talibanima, no nakon što su oni započeli svoju ofenzivu osvajanja jednog po jednog grada, više nisu imali izbora. Nakon početka evakuacije vojnika i civila između američke vojske i talibana uspostavljen je komunikacijski kanal, a talibani su pregledavali i popise imena ljudi za evakuaciju. Osim niza diplomata i generala, s njihovim predstavnicima susreo se i direktor obavještajne agencije CIA William Burns. Burns se ondje sastao s talibanskim vođom Abdulom Ganijem Baradarom, koji je proveo osam godina u pakistanskom zatvoru upravo zahvaljujući asistenciji te američke obavještajne agencije.
I bivši američki predsjednici Barack Obama i Donald Trump također su u svoje vrijeme s talibanima pregovarali, a njihovi predstavnici u vrijeme Trumpa umalo su pozvani u predsjedničku rezidenciju Camp David. I samo povlačenje američke vojske rezultat je pregovora koje su SAD i saveznici s talibanima posljednje dvije godine vodili u Kataru. Budući da nemaju iskustva u upravljanju zemljom, a budu li dovoljno politički mudri, sva je prilika da će talibani s američkom vladom uspostaviti neku vrstu "negodujuće tolerancije", kako je to nazvao jedan komentator, a vjerojatno i više od toga, jezivoj ideologiji i odnosu prema ljudskim pravima unatoč.
Uspješan napad na kabulski aerodrom skupini ISIS-K dao je vjetar u leđa. Oni i talibani službeno su neprijatelji – za talibane su napisali da se "nije dogodilo ništa osim što su obrijane tirane zamijenili oni s bradama"
Osim toga, u tjednu koji je prethodio konačnom američkom povlačenju iz zemlje, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond zaustavili su sve isplate prema institucijama te zemlje, pozivajući se na još uvijek nejasan odnos međunarodne zajednice prema legitimnosti talibanske vlasti. Svjetska je banka Afganistanu u tekućoj godini bila trebala isplatiti 784 milijuna dolara, što bi ukupno od početka rata činilo oko 5,3 milijarde dolara za projekte razvoja i obnove infrastrukture. I banka Federalnih rezervi u New Yorku uskratila je pristup afganistanskim stranim rezervama od devet milijardi dolara, a s obzirom na to da je strana financijska pomoć prošle godine činila čak 42,9 posto BDP-a, za pretpostaviti je i da će talibani biti prisiljeni činiti ustupke u zamjenu za ponovnu uspostavu tih tokova novca.
Odgovornost za napad na kabulskom aerodromu preuzeo je ISIS-K (Foto: Mujtaba Timoor/Newscom/PIXSELL)
Za talibane će to predstavljati priličan pomak u odnosu na prošli put kada su vladali zemljom, u drugoj polovici 1990-ih, kada su Islamski emirat Afganistana priznavale samo tri države na svijetu – Pakistan, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, a režim je bio pod međunarodnim sankcijama zbog terorizma, kršenja ljudskih prava i trgovine drogom. Ovog puta, međutim, priznanje ne isključuju ni Rusija ni Kina, koja je zainteresirana za tamošnje goleme zalihe minerala među kojima su i jedne od najvećih svjetskih zaliha litija, osnovne komponente u proizvodnji baterija. No više od svega talibani svoj povoljan položaj mogu zahvaliti terorizmu odnosno skupini ISIS-K, s kojom su u neprijateljskim odnosima i kojoj je uspješan napad na kabulski aerodrom također dao vjetar u leđa, a time i drugim terorističkim skupinama kojima je Islamska država uzor ili s njom surađuju.
ISIS-K osnovan je koncem 2014. godine na predjelu povijesne regije Horasan koja je obuhvaćala dijelove Afganistana, Irana i južne dijelove središnje Azije. Osnovali su ga nezadovoljnici iz redova afganistanskih i pakistanskih talibana kojima su se pridružili uzbekistanski i tadžikistanski militanti. Na vrhuncu djelovanja, nekoliko godina nakon osnutka, kotirali su kao jedna od najopasnijih terorističkih skupina na svijetu, s između dvije i tri tisuće boraca. Upravo je ISIS-K imao "čast" da je Trumpova administracija na njihove položaje u istočnom Afganistanu 2017. godine bacila takozvanu majku svih bombi, najveće konvencionalno oružje u američkom arsenalu. Do kraja godine suzbijeni su na sjever zemlje, a broj boraca je smanjen na oko 1500, no prema nedavnoj objavi Pentagona, tijekom kolovoza tisuće boraca oslobođeno je iz afganistanskih zatvora.
Zanimljivo je da su neki američki dužnosnici počeli davati izjave koje odstupaju od doktrine prema kojoj se terorističke skupine mogu iskorijeniti vojnom silom
Unatoč smanjenju broja boraca nakon 2018., ISIS-K nastavio je činiti samoubilačke napade, a u posljednja četiri mjeseca prema podacima Ujedinjenih naroda bili su najmilitantnija skupina u Afganistanu, s ukupno 77 napada. U jednom od najgorih koji se dogodio prošle godine, u rodilištu kabulske bolnice ubili su 24 osobe, a u svibnju ove godine u napadu na školu također u Kabulu ubijeno je 90 ljudi.
ISIS-K i talibani službeno su neprijatelji, pri čemu su talibani zainteresirani isključivo za vladanje Afganistanom, a ISIS-K za uspostavu transnacionalnog kalifata. Jednog od njihovih vođa, Omara Horasanija, koji se u vrijeme talibanske ofenzive nalazio u zatvoru, talibani su ubili čim su ušli u Kabul. Islamska država također je i "službeno" osudila talibansko preuzimanje zemlje, a u zadnjem broju svojih novina Al Naba napisali su da se "nije dogodilo ništa osim što su obrijane tirane zamijenili oni s bradama".
Američke obavještajne službe, međutim, vjeruju da najradikalnije krilo talibana, mreža Hakani, održava veze s ISIS-om, a prema pisanju američkih medija u tu mrežu spadaju neki od najviše rangiranih talibanskih čelnika, dok su neki drugi robijali u američkom zatvoru Guantanamo. To bi trebalo implicirati da sadašnja generacija talibana, iako se mnogi nadaju suprotnome, ideološki nije ništa manje fundamentalistička nego što je to bila prije, osim što se sada ponašaju politički i strateški vještije.
Osim toga, i teroristička skupina Al-Kaida, iako generalno slaba, javno je pozdravila talibansko preuzimanje kontrole nad zemljom, a kako je nedavno napisao The Economist, s obzirom na to da SAD u Afganistanu namjerava provoditi protuterorističku strategiju na daljinu (over the horizon), koja podrazumijeva ekstenzivan obavještajni rad, za pretpostaviti je da talibani neće htjeti sa SAD-om dijeliti informacije o terorističkim skupinama s kojima surađuju, primjerice pakistanskim organizacijama Laškar-e-Taiba i Jaiš-e-Mohamed.
Zalmaj Kalizad i Abdul Gani Baradar 2020. u Dohi na potpisivanju mirovnog sporazuma (Foto: Wiki)
Što se tiče američkog protuterorističkog djelovanja na terenu, taj list piše da su SAD-u sada nedostupne vojne baze u Pakistanu, s obzirom na to da je tamošnji premijer Imran Khan to eksplicitno isključio, dok im takvu suradnju s Uzbekistanom komplicira utjecaj Rusije u toj zemlji. A budući da više nemaju pristup blisko pozicioniranim američkim vojnim bazama, ni operacije bespilotnim letjelicama više neće biti jednostavno vršiti. U samom Afganistanu talibanski protivnici u dolini Pandžšir ograničeni su tek na manji, sjeverni dio zemlje, što sve zajedno znači da će se SAD u svojoj "over-the-horizon" protuterorističkoj strategiji morati puno više oslanjati na tehnologiju, bez pouzdanog partnera na terenu. Riječima bivšeg CIA-inog dužnosnika Reuela Marca Gerechta, "unatoč boljoj opskrbljenosti modernih bespilotnih letjelica municijom, nedostatak vojnih baza i očiju na terenu unazadit će američku protuterorističku borbu puno više nego što je Biden to spreman priznati". Američke obavještajne službe "imat će tek rudimentarne kapacitete za sprječavanje i ubijanje islamskih militanata u Afganistanu i vrlo brzo vratit ćemo se u vrijeme administracije Billa Clintona, kada smo pokretali projektile samo da bismo gledali kako nam se mete premještaju prije udara", rekao je taj bivši dužnosnik CIA-e.
Zanimljivo je i da su neki američki dužnosnici počeli davati izjave koje odstupaju od doktrine prema kojoj se terorističke skupine mogu iskorijeniti vojnom silom. Magazin New Yorker tako citira nedavnu izjavu visokog dužnosnika Bidenove administracije prema kojoj se "ideologija ne može fizički eliminirati". Bivši savjetnik specijalnih snaga u Afganistanu Seth Jones magazinu je pak rekao kako je "poanta da kinetička akcija ne može sama po sebi značajno ugroziti terorističke organizacije". Dapače, prisjeća se novinarka New Yorkera, američki napadi na baze Al-Kaide u Afganistanu i Sudanu 1998., koji su bile osveta za bombaške napade Al-Kaide na američke ambasade u Africi, ne samo da nisu rezultirali uništenjem Al-Kaide, već su doveli i do terorističkih napada 11. rujna tri godine kasnije.
Rasplet dvadesetogodišnje američke okupacije Afganistana, drugim riječima, osim što je upropastio tu zemlju, uz talibane osnažio je i terorističke skupine diljem Bliskog istoka, pa i dalje od njega, primjerice u zapadnoj Africi, odakle je za sljedeću godinu najavljeno povlačenje francuskih vojnika. Francuska je 5000 vojnika poslala u Mali prije osam godina, na poziv tamošnjeg predsjednika, kako bi se suprotstavila džihadistima kojih u toj regiji djeluje nekoliko tisuća. No nasilje je u međuvremenu eskaliralo, s rekordnim brojem civilnih žrtava ove godine, a skupine su se proširile na susjedne zemlje Burkinu Faso i Niger. S obzirom na te okolnosti, procjenjuje se da bi naglo smanjenje broja vojnika, kakvo je najavio francuski predsjednik Emmanuel Macron, moglo imati slične posljedice kakve je u Afganistanu imao odlazak američke vojske, naročito nakon spektakularnog povratka afganistanskog ISIS-a jednim od najuspješnijih napada na američke vojnike u posljednjih nekoliko godina.
