The New York War Crimes je online i štampana publikacija koju je pokrenula grupa kulturnih radnika Writers Against the War on Gaza (Pisci protiv rata u Gazi). Publikacija je poziv na bojkot organizacija, institucija i medija koji imaju veze sa cionizmom i podržavaju vlasti u Izraelu, ali i koji na bilo koji način podržavaju imperijalizam, kapitalizam i smatraju se autoritetima u svojim oblastima, uključujući The New York Times, koji nazivaju "imperijalnim tabloidom". Grupa okuplja pisce, fotografe, umjetnike i kulturne radnike iz svih sfera u Sjedinjenim Američkim Državama. Okupili su se neposredno nakon 7. oktobra 2023. inspirisani radom slične grupe aktivista koja je djelovala tokom Vijetnamskog rata. Rade i na povezivanju organizacija koje djeluju sa sličnim ciljem i na sličnim principima te učestvuju u organizovanju protesta i u pozivima na bojkot kulturnih institucija u SAD-u, uključujući muzeje i američki PEN centar. Također su aktivno prisutni na studentskim protestima, pružajući podršku na način da organizuju obuku o pristupu medijima.

Aktivistkinja Layla Bazzi, inače novinarka, govoreći tokom Narodne konferencije za Palestinu (People's Conference for Palestine) organizovane u Detroitu sredinom maja, pojasnila je kako se grupa koristi "riječima i slikama" kako bi postigla svoje ciljeve. "U suštini, mi smo angažovani u informacijskom ratu", rekla je Bazzi, dodajući kako propagandom odgovaraju na propagandu.

Ulice New Yorka postale su kao galerija protesta i sukoba između propalestinskih i procionističkih grupa. Grafiti, naljepnice, natpisi i murali vidljivi su skoro u svakom dijelu grada, u podzemnoj željeznici, u prodavnicama, kafićima...

Za ovu grupu većina mejnstrim medija u SAD-u samo je dio propagandne mašinerije iza koje, već decenijama, stoje država i "mašinerija rata". Zbog toga u svakom svom izdanju detaljno analiziraju izvještavanje New York Timesa kroz povijest. "Propitivanje arhive The New York Timesa otkriva evidenciju potpore američkim ratovima, desničarskim diktaturama i promjenama režima koje podržava SAD", tvrde kreatori The New York War Crimesa, čiji se besplatni primjerci dijele na protestima, u ljevičarskim knjižarama i na mjestima gdje se okupljaju ljudi angažovani oko propalestinskih protesta u New Yorku.

Aktivnosti ove grupe samo su dio masovne pobune i vidljivog informacijskog rata koji je u toku u ovoj zemlji, a naročito u New Yorku. Protesti i okupacije su postali svakodnevica, uprkos pokušajima zabrana i policijskom nasilju. Samoorganizovane grupe se povezuju putem društvenih mreža i platformi poput WhatsAppa, Telegrama ili Signala, te razmjenjuju informacije, pozive na proteste, upozorenja o policijskom nasilju... Aktivnu ulogu u New Yorku ima i grupa pod imenom People's Forum (Narodni forum) sa sjedištem u neposrednoj blizini Times Squarea. Ulazi u njihove prostorije oblijepljeni su plakatima podrške Palestini i pozivima na akcije. Biblioteka sadrži uglavnom ljevičarsku i revolucionarnu literaturu na engleskom. Nekoliko puta sedmično organizuju se čitanja i razgovori, dok se gotovo svakodnevno ovdje sastaju grupe koje su uključene u organizaciju i koordinaciju protesta. Centralno mjesto zauzima improvizirani spomenik ubijenima u Gazi iznad kojeg stoji natpis: "From the river to the sea, the land remember so do we" (Od rijeke do mora, zemlja se sjeća, ali i mi).

Grafiti, naljepnice i natpisi prisutni su na svakom koraku (Foto: Nidžara Ahmetašević)

Druga važna organizacija je Jevrejski glas za mir (Jewish Voice for Peace, JVP), koja aktivno učestvuje u organizaciji protesta. Godine 1996. osnovala ju je grupa studenata, a danas se smatraju najjačom anticionističkom jevrejskom ljevičarskom grupom u SAD-u. Okupljaju preko 300.000 članova, imaju milione pratilaca na društvenim mrežama, a finansiraju se od pojedinačnih donacija. "Kao i generacije Jevreja ljevičara prije nas, mi se borimo za oslobođenje svih ljudi", piše u njihovom manifestu.

Ulice New Yorka postale su kao galerija protesta i sukoba između propalestinskih i procionističkih grupa. Grafiti, naljepnice, natpisi i murali vidljivi su skoro u svakom dijelu grada, u podzemnoj željeznici, u prodavnicama, kafićima... Iako je okosnica ovog "sukoba" podrška Palestini, ili Izraelu i cionizmu, ono što se dešava otvara mnogo dublja pitanja važna za cjelokupno američko društvo, ali i za zapad generalno. Razgovori o kapitalizmu, kolonijalizmu, rasizmu, islamofobiji, učešću "zapada" u ratovima širom svijeta odvijaju se u javnim prostorima, ali i među ljudima u svakodnevnim susretima. Propituje se uloga kulture, obrazovanja i medija u društvu.

Na drugoj strani su jak proizraelski lobi i velike korporacije koje vrše pritisak na univerzitete i vlasti. Rezultat su policijsko nasilje i cenzura. Procjene su da je do sada uhapšeno oko tri hiljade učesnika protesta

Studentski protesti u SAD-u počeli su neposredno nakon što je Izrael krenuo u kampanju na Gazu, a eskalirali su okupacijama kampusa koje su počele 17. aprila, nakon što su studenti Univerziteta Columbia u New Yorku postavili šatore na travnjak između zgrada unutar kampusa. Nekoliko dana kasnije, prvi put nakon više od 50 godina, rektorica je pozvala policiju unutar kampusa, a policija je, uz upotrebu sile, uhapsila više od sto studenata koji su učestvovali u mirnim protestima pozivajući na mir u svijetu.

Suprotno očekivanju uprave i vlasti, nasilje i zabrane doveli su do masovne mobilizacije i poziva na solidarnost, prvo u New Yorku, a potom i širom SAD-a. Samoorganizovali su se i ljudi koji žive oko kampusa izlazeći na ulice i braneći studente koji su učestvovali u okupaciji od policije i privatnog osiguranja. Odgovor je bio još više policijskog nasilja, da bi nakon nekoliko dana protestni kamp bio potpuno uklonjen, a kampus zatvoren za javnost, okružen privatnim osiguranjem, policijom i fizičkim preprekama. Nakon više od mjesec dana, studenti su ipak pronašli način da uđu unutar kampusa i krajem maja su započeli novu okupaciju.

Istovremeno sa protestima, na većini univerziteta studenti i nastavno osoblje organizovali su timove koji su se uključili u pregovore sa upravom univerziteta. Isti princip preuzeli su i na brojnim protestima van SAD-a, vršeći pritisak na univerzitete da se udalje od Izraela i velikih kompanija koje profitiraju na ratovima, da javno traže prekid rata, uz zahtjeve za poštivanje slobode govora i okupljanja. Neki su pregovori već postigli cilj pa su povučene policijske snage, a protesti i okupacije su dozvoljeni, ali to nije zaustavilo demonstrante koji ne odustaju od glavnih zahtjeva – prekida saradnje sa Izraelom i prekida rata. Još nijedan univerzitet nije pristao na zahtjev da se povuku iz saradnje sa Izraelom i tamošnjim institucijama.

Protesti i okupacije postali su svakodnevica – prizor iz New Yorka (Foto: Nidžara Ahmetašević)

Studenti širom SAD-a ukazuju na činjenicu da univerziteti nisu transparentni ni u vezi ulaganja novca, ni kada je riječ o njihovim političkim vezama. Ukazuju ne samo na veze koje univerziteti u Americi imaju sa Izraelom nego i sa vojnom industrijom i velikim multinacionalnim kompanijama koje profitiraju od ratova, uključujući onaj u Gazi. Na meti su kompanije kao što su Boeing, Lockheed Martin, Google, Amazon i brojne druge koje sarađuju sa Državom Izrael ili sa kompanijama koje proizvode oružje. Ovi protesti javnosti su razotkrili koliko brojni privatni univerziteti u SAD-u, ali i generalno na zapadu, doniraju sredstva ili ulažu u kompanije i dionice kompanija koje su povezane sa Izraelom. Školarina na nekim od njih, uključujući Columbiju, prelazi sto hiljada američkih dolara.

Ovom snažnom studentskom pokretu pridružuju se profesori i kulturni radnici, a nakon masakra u Rafi poziv je upućen i srednjim školama. Učenici su počeli napuštati nastavu marširajući ulicama New Yorka sa istim sloganima kao i studenti. Pozivi su upućeni putem društvenih mreža, a osnovni zahtjev je kraj rata u Gazi, ali i drugačiji tretman Palestine i Palestinaca. "Nosit ćemo crveno dok okružujemo Bijelu kuću zahtijevajući kraj genocida. Ako Biden ne može povući crvenu liniju, mi ćemo", riječi su kojima se pozivalo na proteste. Veliku podršku studentima daju i Indijanci, koji su prisutni na svim protestima i aktivno učestvuju u razgovorima o kolonijalizmu i kršenju ljudskih prava.

Osnovni zahtjev je kraj rata u Gazi, ali i drugačiji tretman Palestine i Palestinaca (Foto: Nidžara Ahmetašević)

Na drugoj strani su jak proizraelski lobi i velike korporacije koje vrše pritisak na univerzitete i vlasti. Rezultat su policijsko nasilje i cenzura. Procjene su da je do sada uhapšeno oko tri hiljade učesnika protesta. Većina provede kratko vrijeme u pritvoru, a protiv nekih su podignute prekršajne, pa čak i krivične prijave. Otkazano je niz javnih tribina na kojima su trebali učestvovati ljudi koji otvoreno govore protiv rata, suspendovano je na desetine profesora i osoblja na univerzitetima, kao i studenata, a sve uz optužbe o antisemitizmu i širenju mržnje. Mediji su sredinom maja objavili kako se grupa poslovnih ljudi angažovala u lobiranju za zaustavljanje protesta, dajući podršku policijskom nasilju u New Yorku. Prema dokumentima do kojih su mediji došli, u ovom su sudjelovali vodeći ljudi kompanija kao što su Starbucks i Dell Computers, kao i brojni pojedinci čija se imena mogu naći na listi bogataša koju redovno objavljuje magazin Forbes.

Istovremeno, mejnstrim mediji sve više prostora daju nadolazećim izborima postavljajući pitanje kako studentski protesti mogu uticati na rezultat. Neke ankete govore da više od 70 posto mladih u SAD-u želi radikalne promjene u odnosu na ono što žive sada i da malo njih vjeruje da ih Joe Biden, demokratski kandidat, može donijeti. Mediju spekulišu da to može značiti podršku Donaldu Trumpu, no ono što se dešava na protestima negira ovakve spekulacije. Ipak, američki izborni sistem ostavlja malo prostora za neke druge opcije.

Publikacija koju je pokrenula grupa kulturnih radnika Pisci protiv rata u Gazi (Foto: Nidžara Ahmetašević)

Komentarišući ono što se dešava na zapadu, naročito u SAD-u, filozof Franco Berardi Bifo upozorio je početkom maja u jednom intervjuu da trenutno nema političke snage koja bi zaista donijela promjene. "Zbog toga, ovo što se dešava je teško porediti sa antiratnim pokretom sa kraja šezdesetih godina prošlog vijeka", kazao je Bifo. "Antiratni pokret je tada doveo do kreiranja političke snage koja je promijenila društvo, do određene granice. Ali, i očekivanja su drugačija od onih koja su bila 1968."

Sličnosti ipak ima puno. Kao i 1960-ih godina, i ove proteste vode studenti i oni su se brzo proširili van SAD-a – trenutno su prisutni na svim kontinentima, uključujući dobar dio Južne Amerike, Evropske unije, ali i zemlje kao što su Japan, Indija, Australija... Bifo kaže i kako su se aktivisti 1960-ih identificirali sa socijalizmom i emancipacijom, antikolonijalizom, dok se danas studenti koji protestuju identificiraju sa očajem. "Taj očaj je psihološki i kulturni i pojašnjava opću identifikaciju mladih ljudi sa Palestincima. Mislim da većina studenata danas svjesno ili nesvjesno očekuje nezaustavljivo pogoršavanje životnih uslova, nezaustavljive klimatske promjene, dugoročne ratove i nadolazeću prijetnju od nuklearnih sukoba koji se naziru na svjetskoj mapi."