Kada je u prosincu prošle godine posjetio Afganistan, izvršni direktor UN-ovog Svjetskog programa za hranu (WFP) David Beasley stanje je opisao kao "pakao na zemlji". Bilo je to nešto manje od četiri mjeseca nakon što su vlast preuzeli talibani, nakon čega su okupacijske snage predvođene američkom vojskom otišle. Stanje na nedavnu prvu godišnjicu nije bilo ništa bolje jer se, prema podacima relevantnih izvora, 20 milijuna Afganistanaca danas suočava s glađu, što je više od polovice stanovništva, a četiri milijuna djece je neuhranjeno. WFP navodi i da je 90 posto domaćinstava u dugovima, većina njih upravo zbog nabave hrane. Ujedinjeni narodi zatražili su 4,4 milijarde dolara za pomoć Afganistanu, što je najveći pojedinačni traženi iznos za neku zemlju u povijesti, pri čemu su donatori dosad obećali tek polovicu toga iznosa.
U veljači je humanitarna organizacija Save the Children objavila da je čak 82 posto obitelji nakon dolaska talibana izgubilo prihode, dok je WFP upozorio da su naročito ranjiva "ženska kućanstva" – kakvih je zbog višedesetljetnog rata izrazito puno – s obzirom na to da su talibani uspostavili režim ekstremnog ugnjetavanja žena koji uključuje zabranu rada.
Agencije su zabilježile i sve rasprostranjeniju praksu prodaje djevojčica u dogovorene brakove zbog nedostatka hrane, a novinska agencija AFP i da mladi muškarci sve češće prodaju bubrege. U reportaži s početka godine novinari su pronašli osmero ljudi koji su to učinili, po cijenama koje se kreću između 1.500 i 2.500 dolara. Svi su iz naselja pored grada Herata na zapadu zemlje, koje se zbog toga kolokvijalno već naziva "selo jednog bubrega".
UN-ov program za razvoj početkom godine iznio je projekciju prema kojoj bi do kraja ove u zemlji moglo nastupiti "apsolutno siromaštvo", što znači da će praktički svi njegovi stanovnici živjeti ispod međunarodno određene linije siromaštva koja iznosi 1,90 dolara dnevno. U međuvremenu se dogodila i suša koja je produbila krizu hrane, a rat u Ukrajini dodatno je odvratio i ono malo političke pozornosti i financijske pomoći. Američka vlada tako je za pomoć Afganistanu rezervirala tek 270 milijuna dolara, dok je "sigurnosna pomoć" za Ukrajinu već premašila deset milijardi. Zbog svega toga predviđa se da bi trenutno najgora humanitarna kriza u svijetu mogla rezultirati s više umrlih nego što ih je bilo tijekom dvadesetogodišnjeg SAD-om predvođenog rata.
Nakon što su u kolovozu prošle godine zauzeli Kabul i time zapečatili kontrolu nad zemljom, talibani su uspostavili režim kojim su stvorili uvjete za kolaps kompletnog društva, a time i ekonomije. Djevojčicama starijima od 12 godina zabranili su školovanje a žene zatvorili u kuće, čime su prouzročili i ekonomske gubitke. Započeli su kampanju revanšizma i čistki u institucijama pa su zabilježene stotine slučajeva egzekucija, arbitrarnih hapšenja i torture nad ljudima koji su kvalificiraniji od njih za obavljanje javnih poslova. Američka vojska zadnjeg dana srpnja izvijestila je i da je u napadu bespilotnom letjelicom u Kabulu ubila vođu Al Kaide Ajmana al Zavahirija, što upućuje na to da je ta teroristička organizacija tamo još uvijek prisutna, jednako kao i Islamska država koja je, prema izvještaju Human Rights Watcha, u posljednjih godinu dana ubila više od 700 pripadnika šijitske manjine Hazara.
Pod pritiskom UN-a Bidenova je vlada u nekoliko navrata izdala licence kojima se olakšavaju financijske transakcije u svrhu humanitarne pomoći, no sa zanemarivim učinkom, pa je u kolovozu skupina vodećih ekonomista uputila javni apel za odmrzavanje računa
No okriviti isključivo talibanski režim za činjenicu da je Afganistan postao disfunkcionalna država bilo bi pogrešno, a iako bi razloge bilo moguće tražiti dalje u prošlosti, primjerice u dobu sovjetske intervencije 1970-ih, neosporno je da je američka okupacija glavni uzrok bijede usporedive s onom kakve su za sobom ostavljale kolonijalne sile u prošlim stoljećima.
Krizom su osobito pogođena "ženska kućanstva" (Foto: Shelley Thakral/WFP)
Tijekom dvadesetogodišnje okupacije američka je vlada potrošila skoro 150 milijardi dolara na "rekonstrukciju Afganistana", dok je projekt Cost of War Sveučilišta Brown procijenio da je vlada na cijeli rat potrošila 2,3 bilijuna dolara novca američkih poreznih obveznika. Kada se taj iznos usporedi s "rekonstrukcijom" koju je iza sebe ostavila te kada se zna je Afganistan za sve to vrijeme spadao u vodeće zemlje svijeta po rasprostranjenosti korupcije, nije teško zaključiti da je dobar dio toga novca završio u privatnim džepovima raznoraznih kontraktora koji su tamo radili.
Istraživački centar američkog Kongresa objavio je da su američki i drugi donatori svake godine davali oko polovice od šest milijardi dolara koliko je iznosio afganistanski proračun u vrijeme okupacije te da se čak 70 posto ekonomske aktivnosti temeljilo na stranoj pomoći. Tim su se novcem financirale plaće zaposlenih u javnom sektoru, dok je popratna ekonomija raznih djelatnosti opsluživala okupacijske snage i javni sektor.
S odlaskom američke vojske svi ti ljudi ostali su bez prihoda, odnosno posla, a kada su dijelu njih nakon nekoliko mjeseci i počele pristizati plaće, zbog rastuće inflacije malo su što mogli kupiti.
No američka i druge vlade povukle su tada još jedan potez koji se smatra ključnim za današnje stanje ekonomije, a to je blokada pristupa talibana afganistanskim stranim rezervama koje se nalaze u tim zemljama.
Dio afganistanskih rezervi potpada i pod sporni Bidenov dekret kojim je novac prebačen u fond za potencijalnu odštetu žrtvama napada 11. rujna, koje su na američkim sudovima dobile procese protiv niza organizacija i pojedinaca, uključujući i talibane
Od oko 9,5 milijardi dolara afganistanskog novca čak sedam milijardi drže američke Federalne rezerve, dok se ostatak nalazi u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Švicarskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Administracija američkog predsjednika Joea Bidena odmah u kolovozu prošle godine onemogućila je središnjoj banci Afganistana (DAB) da novac povuče, a isto su potom učinile i ostale spomenute države. SAD je utjecao i na Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku da zamrznu 440 milijuna, odnosno dvije milijarde dolara rezerviranih za Afganistan. Zemlja je time istovremeno izgubila pristup i vlastitim stranim rezervama i financijskoj pomoći, kao i funkcionalnu središnju banku. Komercijalne banke i poduzeća ostali su bez novca i mogućnosti uvoza, uključujući hranu i lijekove, a DAB je isključen iz međunarodnog financijskog sustava i onesposobljen za obavljanje temeljnih funkcija kao što su kontrola stabilnosti valute i inflacije.
Biden je u veljači ove godine izdao dekret kojim su Federalne rezerve prebacile polovicu od sedam milijardi dolara na odvojeni račun na ime afganistanske središnje banke, uz napomenu da se transferi s toga računa smiju vršiti prema "bilo kojem tijelu koje radi za dobrobit afganistanskog naroda". Američki je predsjednik time sredstva formalno proglasio vlasništvom DAB-a i izbjegao optužbu da Afganistanu uskraćuje državni novac, no da se to u praksi dogodi pobrinuo se primjenom Zakona o federalnim rezervama, prema kojemu je pristup računu moguć samo ako ga vrši dužnosnik akreditiran od strane američke vlade. Budući da vlada odbija izdati takvu vjerodajnicu afganistanskim dužnosnicima jer su oni pripadnici talibana, a talibani se formalno tretiraju kao teroristička organizacija i predmet su sankcija, Afganistanu je praktično onemogućen pristup vlastitim stranim rezervama.
António Guterres, glavni tajnik UN-a (Foto: Wikimedia Commons)
Pod pritiskom UN-a i nekih drugih krugova Bidenova je vlada u nekoliko navrata izdala licence kojima se olakšava vršenje financijskih transakcija u svrhu humanitarne pomoći, no sa zanemarivim učinkom, pa je u kolovozu skupina vodećih ekonomista iz cijelog svijeta uputila javni apel za odmrzavanje računa. Prije njih to su učinili i glavni tajnik UN-a, posebni izaslanici UN-a za različita pitanja, vodeće organizacije za ljudska prava, niz američkih instituta i vjerskih zajednica, no američka vlada evidentno to ne želi učiniti jer bi time otvoreno priznala talibansku vlast.
No novac o kojemu je dosad bilo riječi predstavlja samo polovicu ukupnih afganistanskih stranih rezervi u Americi – 3,5 milijardi dolara. Preostala polovica predmet je podjednako spornog Bidenovog dekreta kojim je taj novac prebačen u fond za potencijalnu odštetu žrtvama terorističkog napada 11. rujna. Te su žrtve prethodnih godina na američkim sudovima dobile procese koje su pokrenule protiv različitih organizacija i pojedinaca, uključujući i talibane, a nakon njihovog preuzimanja vlasti i zamrzavanja novca konačno im se ukazala prilika da te odštete i naplate.
Neosporno je, međutim, da sredstva pripadaju afganistanskoj državi odnosno narodu, a ne talibanima, pa je zasad malo vjerojatno da će američki sudovi presuditi u korist tužitelja. Da bi se to dogodilo sama afganistanska država morala bi po američkim zakonima biti deklarirana kao teroristička, što nije slučaj.
Unatoč tome, odvjetničke tvrtke i lobističke organizacije involvirane u takozvanu tužbu Havlish, koja obuhvaća 150 žrtava terorističkog napada, na sve se moguće načine nastoje domoći afganistanskog novca. Štoviše, upravo su odvjetnici u slučaju Havlish u rujnu prošle godine uvjerili suca jednog suda da naredi zapljenu afganistanskog novca u Federalnim rezervama, pa je Biden intervenirao ukazom kojim su sredstva prebačena na poseban račun i zamrznuta do okončanja svih sudskih postupaka povezanih s odštetama.
U međuvremenu su se javile odvjetničke tvrtke koje zastupaju druge žrtve, a također žele biti uključene u tužbu, primjerice tvrtka Kreindler & Kreindler čiji je jedan od partnera, odgovarajući na argument da za teroristički napad u Americi nisu odgovorni Afganistanci kao narod, portalu The Intercept rekao da oni "definitivno jesu odgovorni jer se nisu dovoljno suprotstavili talibanima".
Prema konzervativnim procjenama provizije koje obično iznose 15 posto, odvjetnici u ovim tužbama mogli bi dobiti više od 500 milijuna dolara, koje će potom rasporediti među sobom. Dijelu kolača nadaju se i osiguravateljske kuće koje su ranije isplatile žrtve, jednako kao i lobisti zaslužni za donošenje Zakona o žrtvama državno sponzoriranog terorizma, s obzirom na to da je njime omogućeno prebacivanje 3,5 milijardi dolara afganistanskog novca u fond za žrtve terorističkog napada koji je izvršila Al Kaida.
