Nova mantra kandidata na američkim predsjedničkim izborima, aktualnog predsjednika Joea Bidena i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, je "jedinstvo". Ta je imenica postala kurentna roba nakon pokušaja ubojstva kandidata Republikanske stranke na predizbornom skupu u Butleru prošlog vikenda. Priča o atentatu je poznata i malo je vjerojatno da će se mijenjati u glavnim crtama, možda u ponekom detalju: Thomas Matthew Crooks, registrirani 20-godišnji birač Republikanske stranke kojem su izbori 5. studenoga trebali biti prvi predsjednički izbori na kojima ima pravo glasa, pokušao je ubiti Trumpa. Pucao je iz puške, Trumpa je ranio u desno uho, ubio je jednog vatrogasca, dvoje ljudi je ranjeno, a njega je likvidirala Tajna služba koja je gotovo trenutačno postala temom tjedna.

Sjedinjene Države petnaestak se godina strahovito politički i svjetonazorski polariziraju, do razine otvorenog društvenog sukoba koji može postati i mnogo nasilniji od sukobljavanja u medijima i na društvenim mrežama. Istovremeno, američka politika utjelovljena u dvije velike stranke, demokratima i republikancima, kadrovski je znatno nazadovala. Prije 16 godina za mjesto u Bijeloj kući borila su se dva teškokategornika: Barack Obama i John McCain. Tada je taj sukob, dijelom postojeći i u dva mandata Georgea Busha mlađeg, prestao tinjati i počeo se rasplamsavati. Obama dijelu SAD-a nije bio prihvatljiv kandidat, što zbog boje kože što zbog toga što je, barem za njih, bio preliberalan. McCain je tome parirao nastojeći hvatati glasove veoma konzervativnog dijela Amerike kandidirajući guvernerku Aljaske Sarah Palin za svoju potpredsjednicu. Nakon toga je nastala Čajanka, u osnovi ekstremna struja unutar republikanaca, koja je i zahvaljujući medijima koje je imala na raspolaganju, uspjela postati ona koja udara ideološki takt i ritam u Republikanskoj stranci. Na to se nakalemio Trump, čovjek koji do danas, uz ostalo, nije shvatio da je politika posao zasnovan na kompromisu, ne diktatu. Marljivo je radio na polariziranju američkog društva ne shvaćajući čemu služe zakoni i institucije, osim ako se ne podvrgavaju njegovoj volji. Danas je Amerika dogurala do toga da je sve na pladnju, ili se čak i pokušava maknuti s pladnja: ženska reproduktivna prava, osnovna prava LGBTIQ osoba (do razine da se pojedinim grupama uskrati zdravstvena skrb), prava manjina i društveno slabih. Nije ugrožen, ili svakako neće biti useli se ponovno Trump u Bijelu kuću, ne krupan nego ekstremno krupan kapital.

Šesnaest godina nakon Obame i McCaina kandidati za predsjednika su Biden i Trump. Prvi tandem je u vrijeme izbora imao ukupno 119 godina, aktualni 160. Prije četiri godine u ringu su bila ista dvojica kandidata i tada su bili dvojica najstarijih kandidata za predsjednika u povijesti SAD-a, a sada su četiri godine stariji. Stanje u dvije američke stranke podsjeća na stanje u europskim socijalističkim zemljama osamdesetih godina 20. stoljeća kada su ih vodili sivi, ostarjeli, bolesni, nesposobni aparatčici koji su bili jasan znak atrofije sistema do nepopravljivosti.

Temeljna odrednica dosadašnjeg dijela kampanje bio je kulturkampf, što ne čudi, on u Sjedinjenim Državama bukti godinama. Nakon atentata oba su kandidata pozvala na jedinstvo, ali ni jedan ne zna kako postići jedinstvo, ostvariti onaj minimalni zajednički nazivnik koji omogućava zajednički život u demokraciji, ne bez sukoba, ali bez progona i uništavanja protivnika i neistomišljenika, u zemlji kakve su Sjedinjene Države danas. One danas izgledaju kao pacijent kojega izjedaju unutarnje bolesti, a problem je u tome što je taj bolesnik i dalje najmoćniji na svijetu.

Sam atentat iz Butlera je, prema manje-više svim analizama, politički vjetar u jedra Trumpu. To je logično, on je u ovom slučaju žrtva, on je objekt napada, po svemu sudeći "vuka samotnjaka". Tri i pol mjeseca, koliko je ostalo do izbora, u današnjoj je politici veoma dugo razdoblje, ali sve ukazuje na to da su Trumpove, ionako više nego solidne šanse da ponovno postane predsjednik, veće. Prema anketama provedenim krajem lipnja i početkom srpnja on je bio u blagoj prednosti i prema postotku glasova na koje je mogao računati (što s obzirom na američki izborni sustav nije odlučujuće) i prema broju elektorskih glasova na koje može računati. Jasan znak njegove prednosti su i prikupljene donacije. U svibnju je prikupio 60 milijuna dolara više od Bidena. Trump djeluje kao teflon političar i nijedan politički skandal i pravosudni postupak koji se vodi protiv njega ne ruše mu rejting.

Biden pak ima problema uvjeriti javnost da je mentalno sposoban obavljati dužnost predsjednika. Nakon za njega katastrofalne prve debate, na sastanku na vrhu NATO-a u Washingtonu predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog najavio je preimenovavši ga u Putina, a svoju potpredsjednicu Kamalu Harris preimenovao je u Trumpa. Kako "sleepy Joe" funkcionira iza zatvorenih vrata, kada operativno vodi SAD, nije nam znano, pred kamerama prečesto ostavlja dojam dezorijentirane osobe. U svim svojim poteškoćama tek se ograničeno može osloniti na svoju potpredsjednicu Harris. Ona je trebala biti snaga koja će nositi demokrate, i zbog očite razlike u godinama u usporedbi s Bidenom. No ona je u ove četiri godine politički gotovo eutanazirana, manjim je dijelom ona za to odgovorna, većim dijelom stranka i posebno Bidenova administracija. Učinili su je nevidljivom ili joj davali zadatke i resore za koje je bilo jasno da neće postići ništa. Nasuprot u inozemstvu raširenom dojmu, Biden i nije loš predsjednik, posebno na domaćem terenu. Ekonomiji ide dobro, nezaposlenost je niska, politika prema manjinama, primjerice Afroamerikancima je uspješna, a broj zaposlenih iz te skupine je rekordno visok. Na domaćem terenu, samo naizgled, postoje uvjeti za mir u kući.

A kakvo SAD "jedinstvo" očekuje rekao je Trump izborom svog kandidata za potpredsjednika, senatora Jamesa Davida Vancea. Medijski fokus na njemu uglavnom je sveden na to da je prije osam godina bio ogorčeni protivnik Trumpa, a danas je njegov potpredsjednički kandidat. Pogleda li se za što se zalagao jasno je što slijedi: protivi se pravu na pobačaj, istospolnim brakovima, zdravstvenoj skrbi za transrodne osobe, zabranio bi pornografiju, a Zelenski ne mora strahovati da će ga zamijeniti s Putinom jer se protivi američkoj pomoći Ukrajini. Ne nudi se nastavak, nego zaoštravanje kulturkampfa koji izjeda Sjedinjene Države.

Biden je nakon atentata na Trumpa rekao "naša se politika previše zahuktala". Zapravo se zahuktala toliko da je potreban neki novi Alexis de Tocqueville koji će napisati novu verziju "O demokraciji u Americi".