Španjolska nevladina organizacija Caminando Fronteras objavila je da je u 2024. godini poginulo čak 10.457 ljudi koji su iregularnim morskim putem pokušali doći do Španjolske, što je za čak 58 posto više nego prethodne godine. Od toga broja poginulo je 1.538 djece i 421 žena, a među umrlima i nestalima su državljani 28 afričkih i azijskih zemalja, čija tijela vrlo rijetko budu pronađena, a još rjeđe identificirana.
Od ukupnog broja 9.757 ljudi utopilo se na putu do Kanarskih otoka, španjolskog teritorija sjeverozapadno od obale Afrike, što je direktna posljedica evropske politike sponzoriranja nasilnih pushbackova na Mediteranu koje provode sjevernoafričke države, a aktivistička organizacija Caminando Fronteras naziva "nekropolitikom". Migranti su se zbog toga okrenuli duljim i opasnijim morskim rutama, a trenutno je glavna polazišna točka za brodove koji kreću prema Kanarima Mauritanija, na koju se odnosi preko 70 posto dokumentiranih nesreća.
Prosječno na zapadnoj europsko-afričkoj granici, najsmrtonosnijoj uopće u svijetu umiralo je 30 ljudi dnevno. Ostale žrtve utopile su se na mediteranskim rutama, najviše onom koja kreće iz Alžira. Kako navodi španjolska organizacija, glavni uzrok tolikog broja smrti činjenica je da migranti ponekad i tjednima putuju na pretrpanim ribarskim brodicama ili gumenim čamcima, čiji se motori često kvare a nitko im ne priskače u pomoć, pa na čak 171 brodu nije pronađen nijedan živi putnik.
Organizacija je analizirala 217 slučajeva nesreća i došla do zaključka da je u 70 posto njih tragedija direktna posljedica nedjelovanja službi za potragu i spašavanje. "Španjolske i evropske vlasti selektivno dozvoljavaju da određene populacije umiru", komentirala je ovu praksu direktorica organizacije Helena Maleno. Caminando Fronteras u izvještaju navodi primjer iz 26. listopada, kada je primio obavijest o nesreći broda koji je sa 150 ljudi pet dana ranije krenuo iz Senegala.
Organizacija je obavijestila vlasti Španjolske, Maroka i Mauritanije, no uslijed prebacivanja odgovornosti među državama danima nitko nije reagirao. Brod je tek 31. listopada nošen strujom doplutao do obala Mauritanije, a na njemu je u tom trenutku bilo dvoje mrtvih, dok su tijela još 26 umrlih ranije bačena preko palube. U drugom slučaju senegalski ribari naletjeli su na brod koji je, pretpostavlja se, s oko 200 ljudi krenuo prema Španjolskoj mjesec dana ranije te tamo zatekli 30 tijela u stanju poodmaklog raspadanja.
Povijesni porast migracija prema Kanarskim otocima događa se unatoč sve restriktivnijoj militariziranoj migracijskoj politici Evropske unije, što ujedno razotkriva i njezinu neefikasnost. Naime, na te je otoke 2024. doplovilo 46 tisuća ljudi, najviše u posljednjih trideset godina. To se najviše pripisuje eskalaciji oružanog sukoba u Maliju, čiji su državljani bili najbrojnija skupina na Kanarima prošle godine.
Istovremeno, zahvaljujući milijardu eura teškom paktu koji je Unija sklopila s Tunisom prošlog ljeta, za 60 posto smanjio se volumen neregularnih migracija u Italiju, zbog čega su se one preusmjerile prema Kanarskim otocima. EU i Španjolska sada razmatraju sličan sporazum i s Mauritanijom, no kako je portalu Jacobin rekao Juan Carlos Lorenzo iz kanarskog ogranka Komisije za pomoć izbjeglicama, "EU politika autsorsanja sigurnosti granica trećim zemljama kao što su Maroko i Tunis mogu samo privremeno represivnim mjerama zaustaviti tokove, dok se ljudi time samo guraju prema alternativnim i opasnijim rutama, kakva je ona prema Kanarskim otocima".
