U poplavama u Španjolskoj poginulo je više od 200 ljudi. Riječ je o prirodnoj katastrofi, no građani su u nedjelju nasrnuli na kralja, premijera i šefa regionalne vlade u Paiporti, tvrdeći da bi manje ljudi poginulo da su vlasti ispravno reagirale. U čemu su sve zakazale?
Zakazala je prije svega regionalna vlada Valencije kojom upravlja desničarska Narodna stranka (Partido Popular, PP). Njezin predsjednik Carlos Mazón imao je upozorenje dan prije katastrofe, a i mnoge druge institucije, poput Sveučilišta u Valenciji ili Provincijskog vijeća, također su primile obavijest o uzbuni od državne meteorološke agencije, ali su one upozorile svoje radnike da taj dan ne idu na posao.
Brojne kompanije inzistirale su da radnici dolaze na posao unatoč upozorenjima, od supermarketa Mercadona preko IKEA-e do šoping centra Bonaire stotine ljudi bile su zatočene na radnim mjestima, pa je ministrica rada Yolanda Díaz najavila kazneni progon poslodavaca koji su radnicima naredili da ostanu na poslu. Kolika je odgovornost korporativnog sektora za pogibije?
Na njihovu dušu idu smrti mnogih radnika koji su toga dana bili prisiljeni ići na posao i nisu smjeli otići sve dok oluja nije već sve potopila. Ministarstvo rada Yolande Díaz moglo je učiniti više u ovoj situaciji i nadajmo se da će sve što se od tamo sada najavljuje postati stvarne politike. No ovo jasno pokazuje kako kapitalizam uvijek daje prednost profitu nauštrb života radnika.
Jedan od velikih problema je i građevinski i urbanistički kaos pogonjen spekulativnim kapitalom kojim se desetljećima uništava priroda. Poznato je da se devastacijom okoliša povećava razornost poplava, a Valencija zasigurno nije jedina takva regija. Ima li centralna vlada politike prilagodbe na klimatske promjene?
Centralna vlada ima politike prilagodbe, ali na kraju su gradska vijeća i autonomne zajednice te koje ih moraju primijeniti. Kao što ste rekli, valencijska regija uvelike je pogođena spekulacijama s nekretninama i divljom gradnjom povezanom s političkom korupcijom. Desetljeća vladavine PP-a imala su za posljedicu da je grad kaotično rastao, a urbanističko planiranje nije uzimalo u obzir faktore klimatske prilagodbe. Počevši od 2015. godine, zelena gradnja dobila je na značaju i stvari su se počele raditi drugačije, ali te promjene su razmjerno male i uvode se veoma sporo.
Mislite li da će ova tragedija utjecati na svijest o pogubnosti negiranja klimatske krize, koje je tipično za neoliberalnu desnicu?
Teško je predvidjeti, no sigurno je da će desnica i dalje poricati da ova katastrofa ima ikakve veze s klimatskim promjenama. Mislim da će se trauma zadržati kod ljudi u mjestima koja su bila poplavljena. A ta trauma već se pretvara u bijes koji poprima antipolitičke prizvuke i podjednako napada sve političke aktere, poručujući da "samo narod spašava narod". Tko će, kako i zašto kapitalizirati to nezadovoljstvo i dati mu oblik, još je rano reći.
