Diljem Baskije 30. je novembra održan generalni feministički štrajk. Baskijski feministički pokret na štrajk je pozvao u ime kolektivnog prava na skrb. Prvi je to generalni štrajk takve vrste u toj autonomnoj španjolskoj zajednici koja broji oko tri milijuna stanovnika, a i na razini Europe strši kao izuzetno postignuće. U eksplicitno feminističkom generalnom štrajku tisuće radnica i radnika poduzelo je industrijske akcije kako bi zahtijevali "sustav javne skrbi u zajednici".
Iako se radi o inicijativi proizašloj iz feminističkog pokreta, na štrajku se godinama zajednički radilo sa sindikatima koji predstavljaju oko dvije trećine svih sindikalno organiziranih radnika u Baskiji. Radnička vijeća koja predstavljaju radnike u 1.500 poduzeća obavezala su se pridružiti štrajku, a na sam dan štrajka održano je 125 prosvjeda diljem regije. Među štrajkačima su bili radnice i radnici tvornice automobila Mercedes u Vitoria-Gasteizu, metroa u Bilbau, javnozdravstvenih službi, najvećih tvrtki za čišćenje (Eulen, Garbialdi, ISS) i glavnog baskijskog televizijskog kanala (EITB). Pozivu su se odazvali i vodoinstalateri i metalski radnici, kao i seksualne radnice i kućne pomoćnice.
Jedna od vodećih baskijskih feminističkih autorica i aktivistkinja Jule Goikoetxea u razgovoru za časopis Jacobin objasnila je kako je izgledalo organiziranje štrajka, i po čemu se razlikuje od prijašnjih feminističkih štrajkova koji su se održavali za Osmi mart. Raniji štrajkovi nisu bili generalni, a planiranje ovog štrajka započelo je 2020., u feminističkim kolektivima koji su se tijekom pandemije sve više fokusirali na pitanje skrbi. Konkretnim i strateški promišljenim koracima za cilj je postavljeno širenje feminističkog sindikalizma te mijenjanje prioriteta i raspona "klasičnog" sindikalnog rada.
Nije nevažno ni to što Baskija inače ima najvišu stopu štrajkova u Europi, uključujući duge štrajkove i velike recentne radničke pobjede u sektorima u kojima dominiraju žene, poput pružanja usluga čišćenja. Najnoviji podaci pokazuju da žene u Baskiji čine 56 posto svih sudionika štrajkova. Feministkinje su u toj regiji tijekom osmomartovskih prosvjeda dosljedno problematizirale pitanje kućanskog i skrbničkog rada, ali ga i konstantno uvezivale s problemima migrantskih radnica i radnika, za što su tradicionalni sindikati u svom radu ostajali zatvoreni.
Stvoreni su tako prvi autonomni sindikati temeljeni na drugačijoj metodologiji i fokusu rada, poput sindikata seksualnih radnica i kućnih pomoćnica. Nadalje, upornim umrežavanjem feminističkih kolektiva s "klasičnim" sindikatima, postepeno je došlo do promjena u tim krugovima. Sindikati su počeli prepoznavati i mobilizirati radništvo kojim se ranije nisu bavili. To je rezultiralo dugim štrajkovima u pojedinačnim sektorima i poduzećima, od kućanstava do maloprodajnog lanca H&M.
Goikoetxea stoga naglašava da je za uspješno organiziranje generalnog štrajka presudna njegova intersindikalna narav, to da je feministički pokret godinama radio na pokretanju novih sindikata, kao i na transformaciji starih. Za taj proces prečaca nema. Postepeno su se širili po gradovima i selima, u mješovitim prostorima, od poduzeća i udruga do kvartovskih plenuma i kućanstava. Na plaćenoj i neplaćenoj razini rada, među zaposlenima i nezaposlenima. Nama sada preostaje da feminističko sindikalno organiziranje u Baskiji dalje pratimo, proučavamo, i – primjenjujemo.
