Utorak je prvi dan postupka mirenja između Ministarstva zdravstva i sindikata Zajedno koji je najavio štrajk radioloških tehničara, laboranata i medicinskih sestara, a podržat će ih i odjel saniteta koji drži 90 posto djelatnosti. Sindikat smatra da su te kategorije zdravstvenih radnika prošle loše s Vladinom ovogodišnjom Uredbom o povećanju koeficijenata u državnim i javnim službama, kojom je HDZ predizborno osigurao najveće povećanje plaća u povijesti od čak 1,63 milijardi eura.
Preciznije, sindikalisti tvrde da ih je Uredba "bacila u ponor" jer su pali u treći platni razred, pa su ispod njih samo pomoćno radno osoblje i nekvalificirana radna snaga.
Nakon što su prošlu srijedu javno zaprijetili da će industrijskim akcijama obustaviti dijagnostiku RTG-om, MR-om, mamografije, denzitometrije, laboratorijske i radiološke pretrage, pa čak i zračenje onkoloških bolesnika, operativne zahvate i sanitetski prijevoz pacijenata, jasno je da problem treba shvatiti dosta ozbiljno, jer se trenutno radi o esencijalnom kadru koji broji nekih 45 tisuća sestara i tehničara koji zdravstvo nose na svojim leđima. Budući da su sve navedene pretrage i zahvati u redovnom stanju nedostupne u medicinski adekvatnim rokovima, da se radiološka oprema stalno kvari, a onkološke terapije prolongiraju, spremnost sindikalista da pacijente iskoriste kao sredstvo pritiska na Vladu mora upaliti crvene lampice na svim frontovima, neovisno o moralnom stavu prema takvim metodama sindikalne borbe.
Mediji su to shvatili kao poziv da briljiraju u naslovima poput ovog: "Obavite preglede na vrijeme: Mogli bismo ostati bez RTG-a, magneta, mamografije, zračenja, operacija", odnosno, da pokažu da je proces internalizacije neoliberalne norme po kojoj je pacijent odgovoran za vlastito zdravstveno stanje uspješno proveden i da sad autonomno zagovaramo javne politike koje nam štete.
Da su se iole emancipirali od autoriteta tržišta, urednicima bi sinulo da bolesnici ni u normalnim okolnostima nemaju ama baš nikakvu mogućnost osiguranja pravovremenosti dijagnostike i liječenja – osim vansistemkih metoda, poput okretanja medicinskom tržištu i raznim privatnim intervencijama unutar javnog sektora – a kamoli za vrijeme štrajka u kojemu su najvažnije sredstvo manipulacije Vladom. Nedostupnost radiološke dijagnostike redovno se rješava plaćanjem privatnih pregleda, pa će tako i ako sindikati realiziraju prijetnje, ali kako će onkološki bolesnik sebi pomoći nakon što ga štrajkaši odbiju zračiti?
Konačno, treba li do te mjere odustati od osnovnog smisla javnog zdravstva?
Do sada su u Hrvatskoj bila održana tri velika štrajka liječnika, a svi su prekinuti uvođenjem radne obaveze zbog ugroženosti Ustavom zajamčenog prava na zdravstvenu zaštitu ili sudskom zabranom. Očitujući se 2013. godine o uvođenju radne obaveze za vrijeme štrajka protiv Vlade Zorana Milanovića, Ustavni se sud stavio u zaštitu sindikata, obrazlažući odluku određenim propustima u ponašanju Vlade za vrijeme pregovora, no to ne znači da je ograničenje prava na štrajk u zdravstvu generalno nedopustivo, a ni to da odluka USUD-a nije za raspravu.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti za zdravstvene djelatnosti zdravstvenih ustanova propisuje da Ministarstvo zdravstva (MiZ) i sindikat, na prijedlog ministarstva, sporazumno određuju prijeko potrebne poslove koji se moraju neprekidno obavljati radi sprječavanja ugrožavanja života ili nastanka invalidnosti bolesnika. To se ne odnosi na djelatnost hitne medicine, u kojoj je štrajk zabranjen.
Ako ministarstvo i sindikat ne postignu sporazum u roku od 15 dana od dana dostave prijedloga, ministarstvo i sindikat mogu u roku od daljnjih 15 dana tražiti da o tim poslovima odluči arbitraža, a ako ministarstvo do okončanja postupka mirenja ne predloži utvrđivanje poslova koji se ne smiju obustaviti, taj se postupak ne može se pokrenuti do dana okončanja štrajka.
Zdravstveni radnici koji obavljaju poslove za koje se utvrdi da se moraju obavljati za vrijeme štrajka, dužni su provoditi naloge koje izdaje ministarstvo, a neizvršavanje te dužnosti predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.
Dakle, osim što se, mimo svake logike socijalne države, pacijentima na leđa stavljaju tereti organizacije skrbi o vlastitom zdravlju, u medijskim se izvještajima propustilo poručiti Vladi i MiZ-u – "na vrijeme pregovarajte" ili "na vrijeme odlučite da onkološki i drugi teško bolesni pacijenti ne mogu biti moneta za privlačenje vašeg političkog interesa".
Ako to niste napravili na vrijeme, napravite danas.
