Pravilnikom kojim je HDZ-ov ministar zdravstva Andrija Hebrang još 1994. godine prvi put regulirao dvojni rad liječnika, započela je 30-godišnja praksa drenaže pacijenata iz javnog zdravstva prema tržištu. S osnivanjem vlastitih privatnih poliklinika prvo su krenuli poznati IVF (medicinski pomognute oplodnje) stručnjaci iz državnih bolnica, koji su se ekspresno našli na više lista najbogatijih ljudi u Hrvatskoj.

Sa širenjem medicinskog poduzetništva još je onda bilo jasno da dvojni rad stimulira rast zdravstvenog tržišta nauštrb javnog sektora. Ni to nije pomoglo da tri desetljeća kasnije, u USKOK-ovoj akciji hapšenja bivšeg ministra Vilija Beroša i dvojice iznimno utjecajnih liječnika, javnost ne bude šokirana otkrićem da jedan od osumnjičenih – dr. Krešimir Rotim – vodi kliniku u sklopu KBC-a Sestre milosrdnice i radi u još četiri privatne poliklinike u obiteljskom vlasništvu. Tim povodom podsjećamo na 30 godina frazeologije kojom se zdravstvena administracija obračunava s ovim problemom.

Nova ministrica Irena Hrstić (HDZ), 2024. godine: "Nemam ništa protiv dopunskog rada, ali tek nakon ispunjavanja obaveza u javnom sektoru. Za koji će tjedan izaći novi Pravilnik s jasnim i transparentnim kriterijima. Ti kriteriji trebaju biti povezani s izvršenjem pojedinca i vezani za listu čekanja u toj određenoj zdravstvenoj ustanovi, a treba ga napraviti i kroz dodatne pozitivne bodove."

Vili Beroš (HDZ), 2022. godine: "Zdravstveni djelatnik koji je zaposlen u javnom sustavu moći će, kao i do sada, raditi u slobodno vrijeme u privatnoj ustanovi uz odobrenje ravnatelja ustanove u kojoj je zaposlen, ali i uz preduvjet ispunjavanja radnih obveza prema pacijentima u javnoj zdravstvenoj ustanovi. To pitanje bit će i dodatno regulirano revidiranjem Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca."

Milan Kujundžić (HDZ), 2017. godine: "Ako čovjek radi korektno i kvalitetno svoj posao, ne vidim zašto on ne bi mogao raditi i privatno. Ti modeli su se pokazali dobri u drugim zemljama."

Dario Nakić (HDZ), 2016. godine: "To je bez sumnje stimulativna mjera kojoj je cilj zadržati liječnike da ostanu raditi u Hrvatskoj. Želimo omogućiti onima koji to žele i mogu da si na taj način osiguraju dodatni prihod, ali po jasno definiranim pravilima igre, a to nikako ne može biti nauštrb redovnog rada i urednog ispunjavanja ugovornih obveza u zdravstvenoj ustanovi u kojoj su zaposleni."

Siniša Varga (SDP), 2015. godine: "Najvažnije je da liječnik u svojoj bolnici pošteno odradi svoj posao, a onda u slobodno vrijeme može dodatno raditi i kod privatnika. Premda još nisu dogovoreni svi kriteriji za takav dopunski rad liječnika, sigurno je da privatno neće moći raditi liječnici koji u bolnicama imaju neku rukovodeću poziciju."

Rajko Ostojić (SDP), 2014. godine: "Uskoro će stupiti novi Pravilnik po kojemu će se bolničkom liječniku odobriti rad u privatnoj ordinaciji ako je u prethodnoj godini postigao učinak 20 posto veći u odnosu na prosječan učinak kolega, ili 15 posto veći u odnosu na vlastiti učinak u prethodnoj kalendarskoj godini, ili ako je svojim radom značajno unaprijedio ugled ustanove."

Darko Milinović (HDZ), 2010. godine: "Poslodavac može dati odobrenje samo za obavljanje zdravstvene djelatnosti za koju je u prethodnoj godini ostvario najmanje prosječno izvršenje na razini Hrvatske po doktoru medicine specijalisti, unutar ugovorene djelatnosti s HZZO-om."

Kopipejst vezivanje dozvole za privatni rad s učinkom liječničkog rada u javnim bolnicama perfidni je retorički manevar, potkrijepljen znanjem da taj učinak nitko neće kontrolirati. To je rijetka stvar u koju se i mi možemo pouzdati: da ministri neće raditi svoj posao.