Često dobre vijesti iz medicine dolaze iz istraživanja na laboratorijskim životinjama. Nekada se istraživalo na čovjekolikim majmunima jer su genetički najbliži ljudima. Brojni su protesti aktivista za zaštitu životinja prekinuli tu praksu.
Bez obzira na to kako se neki lijek razvijao i testirao, na koncu mora doći u klinička istraživanja, tj. mora se testirati i na ljudima. Tome naprosto ne možemo izbjeći. Razvojem moderne medicine razvijaju se i metode liječenja specifično prilagođene za pojedinog pacijenta.
Bolesti u kojima su već u primjeni takvi pristupi rak su krvi, multipla skleroza i lupus. Multipla skleroza i lupus autoimune su bolesti, kod kojih bolesne stanice vlastitog tijela napadaju tjelesna tkiva i uzrokuju ozbiljna oštećenja koja mogu završiti i smrću.
Individualan pristup sastoji se u tome da se iz tijela oboljele osobe uzmu zdrave imunološke stanice i potom ih se intervencijom u njihov genom pretvori u stanice sposobne za uklanjanja autoimunih stanica. Ovakav tretman jako je skup, jer je prilagodba pojedinačne DNK vrlo kompleksan postupak. Te prilagođene stanice zovu se T-stanice kimernog antigenskog receptora, u engleskoj terminologiji (CAR)T-stanice.
Nedavno je u časopisu Cell objavljeno da je troje pacijenata s po život opasnim autoimunim stanjima ušlo u remisiju, dakle u povlačenje bolesti, pošto su bili tretirani s T-stanicama kimernog antigenskog receptora, dobivenima iz stanica donora. To su prvi pacijenti koji su dobili stanice donora, a ne vlastite stanice.
Ta činjenica ukazuje na mogućnost za masovnu proizvodnju tih spasonosnih stanica. Na taj bi se način cijena terapije značajno snizila i postala dostupna i široj populaciji jer bi se terapija iz stanica jednog donora mogla primijeniti na stotinjak bolesnika. Nažalost, donorske stanice za sada se nisu pokazale uspješnima u tretiranju karcinoma.
O uspješnosti te terapije u tretiranju autoimunih bolesti najbolje govori slučaj pacijenta iz Kine koji je imao ozbiljnu sistemsku sklerozu. Kod te bolesti dolazi do skrućivanja vezivnih tkiva, kože i otkazivanja organa. Pacijent je odmah nakon početka terapije osjetio značajno poboljšanje.
Tri dana nakon početka terapije već je mogao ponovo micati prstima, koža mu se opustila i mogao je otvoriti usta. Nakon dva tjedna vratio se na posao. Danas, nakon više od godinu dana osjeća se jako dobro. To su jako značajni rezultati jer je više od 80 autoimunih bolesti povezano s oboljenjem imunoloških stanica i njihovim posljedičnim djelovanjem.
Tri pacijenta u remisiji nije velik broj. No ako se pokaže, a istraživanja će sigurno ići u tom smjeru i na velikom broju pacijenata, da ti tretmani zaista djeluju i na velikim brojevima, otvara se nada za sve takve pacijente. A takvih je bolesnika iz dana u dan sve više.
