Što se otkrili istraživanjem o iseljavanju zdravstvenih radnika s kolegom Dragom Župarićem-Iljićem s Filozofskog fakulteta u Zagrebu?
Znanstveni rad koji smo objavili Župarić-Iljić i ja odnosi se na dio rezultata istraživanja koje sam provela u okviru izrade nedavno obranjenog doktorskog rada pod njegovim mentorstvom. U radu smo preliminarno prikazali onaj dio rezultata koji se odnosi na iseljene liječnike/ce, a doktorski rad obuhvatio je i medicinske sestre/tehničare.
Radi se o kvalitativnom istraživanju kojem je cilj bio utvrditi sve razloge iseljavanja zdravstvenih radnika/ca iz Hrvatske, a naročito identificirati ključne razloge ove pojave, dakle, one koji u donošenju migracijske odluke odnose primat. Intervjuirani su, osim iseljenih, i neiseljeni zdravstveni radnici/e (oni koji su o iseljavanju razmišljali, kao i oni koji nisu). Ukupni rezultati detaljno su prikazani u doktorskom radu, a spomenuti dio rezultata koji se odnosi na iseljene liječnike/ce pokazuje da se razlozi iseljavanja odnose na profesionalne aspiracije ove skupine stručnjaka, organizacijski kontekst hrvatskog zdravstvenog sustava te širi društveni kontekst.
U desetak godina iz Hrvatske se iselilo 1.214 liječnika?
Od spomenutih razloga iseljavanja kao ključne bismo izdvojili različite aspekte iskustva rada u hrvatskom zdravstvenom sustavu. U ovoj skupini razloga nema jednostavnog odgovora već su aspekti ove problematike višestruki i međusobno isprepleteni. Kao najvažnije razloge možemo izdvojiti teške i neadekvatne uvjete rada te loše međuljudske odnose, a ovi su pak, razlozi djelomično povezani s pojavom pretjerane politiziranosti struke i sustava te pojavama korupcije i nepotizma.
Nadalje, širi društveni kontekst s visokom razinom percepcije korupcije te niskom razinom povjerenja u institucije kreiraju klimu apatije i pomanjkanja nade u promjenu nabolje, kako u smislu šireg društva, tako i u smislu samog zdravstvenog sustava, što također značajno utječe na donošenje odluke o iseljenju. Visoke profesionalne aspiracije kod jednog dijela liječnika/ca također imaju svoju ulogu, no, ova vrsta motivacije nije ključna za većinu iseljenih.
Kako objašnjavate uzroke odlaska?
Presudnu ulogu u procesu donošenja odluke o iseljenju, donose različiti negativni aspekti iskustva rada u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Visina plaće liječnicima/ama nije presudan faktor, te su to često imali potrebu i posebno naglasiti. Istaknula bih pojavu prenošenja odgovornosti sa sustava na pojedinca (radnika/cu) na koju upućuje ovo istraživanje, a čega sudionici/e istraživanja često nisu svjesni. Rekla bih da su kroz proces profesionalne socijalizacije formirani na način da preuzimaju odgovornost za rješavanje manjkavosti sustava i to na način da to doživljavaju kao osobnu odgovornost. Smatram da zdravstveni sustav trenutno preživljava iskorištavajući požrtvovnost zdravstvenih radnika/ca i spremnost da ovu odgovornost kontinuirano preuzimaju, a nauštrb vlastitog mentalnog i tjelesnog zdravlja, budući da se radi o neprimjerenim radnim zahtjevima.
Suočavamo se s problemom održivosti zdravstvenog sustava i mogućnosti da nastavi osiguravati primjerenu zdravstvenu skrb i liječenje.
Radi se o problemima koji se nakupljaju kroz desetljeća neadekvatne brige za funkcioniranje zdravstvenog sustava te ih nije moguće riješiti preko noći. Niz stručnjaka i znanstvenika se ovom problematikom bavi te je moguće solucije za kvalitetnu reformu sustava lako iščitati iz rezultata i analiza koje objavljuju, a dio kojih je svakako i naše istraživanje. Ono što je neophodno za provođenje takve reforme jest politička volja.