Komunikacija predstavnika farmaceutske industrije s osobama koje u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) sudjeluju u procesu stavljanja lijekova na listu Zavoda podliježe odredbama Zakona o lobiranju (ZOL) i mora biti prijavljena, odlučilo je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.
Time su riješene fabricirane nedoumice od prošle godine, kada se bivši ministar zdravstva Vili Beroš za Novosti očitovao da je stavljanje lijekova na listu upravni postupak koji se provodi prema Pravilniku o mjerilima za stavljanje lijekova na listu lijekova. Isto su tvrdili i u HZZO-u čime su, prema našim izvorima, išli na ruku odvjetnicima korporacija koji su tumačili da se komunikacija u upravnom postupku ne može smatrati lobiranjem. Povjerenstvo je, međutim, potvrdilo logičan stav da je rješenje o stavljanju lijeka na listu HZZO-a opći akt koji donosi nadležno tijelo s javnim ovlastima i da, sukladno tome, komunikaciju industrije s predstavnicima Zavoda reguliraju odredbe ZOL-a.
"Slijedom navedenog sve osobe koje sudjeluju ili su u konkretnom slučaju nadležne za javno odlučivanje koje se odnosi na donošenje općih akta – lista lijekova Zavoda, ukoliko pristanu na komunikaciju s lobistom na načine propisan člankom 2. stavkom 1. ZOL-a, radi postizanja cilja koji je u konkretnom slučaju stavljanje lijeka na listu, smatraju se lobiranim osobama. Pri tome se samo lobiranje može odvijati kroz bilo koji oblik usmene ili pisane komunikacije kao dio strukturiranog i organiziranog promicanja, zagovaranja ili zastupanja određenih interesa ili prenošenja informacija u vezi s javnim odlučivanjem radi ostvarivanja interesa korisnika lobiranja", stoji u mišljenju Povjerenstva. Pod lobiranim osobama Zavoda smatraju članove Upravnog vijeća i Povjerenstva za lijekove Zavoda.
"U konkretnoj proceduri, lobirane osobe bi mogli biti članovi Povjerenstva za lijekove Zavoda s obzirom da sudjeluju u javnom odlučivanju na način da temeljem njihovog pozitivnog mišljenja Upravno vijeće Zavoda kao tijelo koje ima javne ovlasti donosi listu lijekova (opći akt). Upravno vijeće Zavoda bi isto tako mogli biti lobirane osobe jer isto tijelo donosi konačnu odluku o stavljanju lijekova na liste", stoji u rješenju.
Podsjetimo, ZOL je stupio na snagu 1. januara 2025. godine, a u Novostima smo još u novembru 2024. otvorili pitanje kakve će biti reperkusije na procese u kojima se odlučuje o potrošnji četvrtine zdravstvenog proračuna, koliko odlazi na lijekove.
"Postupak stavljanja lijekova na listu lijekova HZZO-a u svakom je segmentu odlučivanja uređen važećim Pravilnikom Ministarstva zdravstva. Na operativnoj razini, postupak stavljanja lijekova na listu lijekova zdravstvenog osiguranja je u nadležnosti HZZO-a, te je rad članova Povjerenstva reguliran Poslovnikom HZZO-a. U kontekstu Zakona o lobiranju, isti se ne odnosi na spomenuti Pravilnik s obzirom da je usklađen s Direktivom EU prema kojoj postupak stavljanja lijekova na listu mora biti takav da su propisana mjerila jednaka za sve", tvrdilo je Ministarstvo zdravstva u Beroševom mandatu.
ZOL je HDZ-ova Vlada predstavila kao antikorupcijski zakon, a Berošev je amaterizam i otpor suzbijanju korupcije kasnije dodatno prokazan u akcijama EPPO-a i USKOK-a. Prema službenim podacima Hrvatske agencije za lijekove (HALMED), 2023. godine na izvanbolničke lijekove na recept potrošeno je 778,5 milijuna eura, a na bolničke 776,2 milijuna eura, dok su dospjele obaveze za lijekove na koncu 2023. godine iznosile 109,7 milijuna eura. Povjerenstvo za lijekove HZZO-a uvrstilo je na listu 283 nova pakiranja lijekova, od čega je 220 na osnovnoj listi, a 63 na dopunskoj. Među njima je čak sedam novih posebno skupih lijekova (PSL) u 12 pakiranja, za čiju su primjenu proširene indikacije. Samo na PSL je potrošeno 383,7 milijuna eura, što čini 8,7 posto potrošnje u strukturi zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Da bi volumen potrošnje na lijekove bio još jasniji, može ga se sagledati u kontekstu ukupnih prihoda HZZO-a koji su lani iznosili 5,1 milijardu eura.
Ukupni trošak lijekova presudno ovisi o strategiji korporativnog uvjeravanja odgovornih ljudi u HZZO-u da lijek vrijedi i da farmako-ekonomske analize dokazuju da ga se isplati financirati javnim sredstvima, zbog čega je postupak lobiranja za stavljanje na listu lijekova osiguravajućeg društva za farmaceutsku industriju najvažniji dio napora industrije. Nakon što je taj dio posla obavljen, slijedi promocija lijeka u izravnom kontaktu s liječnicima koji po ZOL-u nisu lobirane osobe. ZOL sigurno neće riješiti problem pritisak kapitala na izvore javne potrošnje, ali nešto znači kada bi taj pritisak barem do neke mjere bio vidljiv.
Zato je HDZ-ova Vlada ovaj zakon ponosno najavljivala kao antikorupcijsku mjeru, a zatim ga uredila na način koji neće donijeti ni kozmetičke promjene. Koliko je zakon općenito loš i nevažan kao poluga za kontrolu odnosa interesnih skupina s tijelima zdravstvene administracije govori i to što se u registru lobista ispred farmaceutske industrije do danas nalaze tek predsjednik IFI-ja (Udruga Inovativna farmaceutska industrija) Sani Pogorilić, nekoliko predstavnika Novo Nordiska i tvrtke Roche.
