Jedna od najpopularnijih ilegalnih droga dobila je prošlog mjeseca još jednu značajnu potvrdu da je jedan od potencijalno najučinkovitijih lijekova protiv teškog psihičkog poremećaja od kojeg pati više od 290 milijuna ljudi, od čega disproporcionalno mnogo upravo u Hrvatskoj. Posljedica je to četiri desetljeća borbe stručnjaka s regulatorima oko spoja koji je preko noći, iz pogrešnih razloga, proglašen opasnom supstancom bez ikakve medicinske koristi. Priča je to o političarima koji profitiraju od strahova i lijeku kojih ih uklanja, koja počinje krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Mjesto radnje je koliba u šumi na privatnom posjedu pored grada Lafayette u Kaliforniji. Sredovječni muškarac i njegova supruga počastili su tada svoje prijatelje nesvakidašnjom poslasticom. Njihovo raspoloženje se poboljšalo, njihov se puls ubrzao, prostorijom su se počeli širiti ljubav i razumijevanje, dok je dotad uglavnom nepoznata supstanca sljedećih par sati značajno mijenjala njihovo psihičko stanje. Muškarac se zvao Alexander Shulgin, a supstancu je proizveo u svojem laboratoriju u šupi pored kolibe, gdje je provodio većinu vremena. U njemu je stvarao psihoaktivne spojeve i istraživao njihov utjecaj na ljudsku psihu. Sam je sebi služio kao pokusni kunić – započinjao bi miniskulnim dozama, a potom ih postepeno povećavao dok ne bi iskusio promjene u svojoj svijesti i raspoloženju. Sve je učinke brižno dokumentirao. Spojeve koji su imali zanimljiv ili ugodan učinak podijelio bi sa svojom suprugom. One stvarno zanimljive ili obećavajuće podijelio bi i s prijateljima.
Shulgin je imao taj luksuz jer je posjedovao dozvolu američke DEA-e (agencije u sklopu ministarstva pravosuđa zadužene za suzbijanje droge) za sintezu ilegalnih kemikalija, koju je dobio u zamjenu za stručno savjetovanje te agencije u sudskim postupcima koji se tiču narkotika. Bio je doktor biokemije koji se bavio i psihijatrijskim i farmakološkim istraživanjima, a za Dow Chemical razvio je prvi biorazgradivi pesticid, koji je tvrtki donio toliku zaradu da su mu dali slobodne ruke da razvija što god želi. Nakon iskustva s meskalinom, koji je pedesetih godina prošlog stoljeća bio popularan u intelektualnim krugovima u Kaliforniji, želio je razvijati psihoaktivne tvari.
Prema najnovijoj studiji, čak 71,2 posto pacijenata nakon terapije više nije imalo simptome koji bi vodili do dijagnoze PTSP-a. Za voditeljicu istraživanja Jennifer Mitchell radi se o konačnom dokazu da je psihodelicima mjesto u liječenju psihičkih oboljenja
"Shvatio sam da je naš cijeli univerzum sadržan u umu i duhu. Možemo odabrati ne pristupiti mu, možemo i poricati njegovo postojanje, ali on je tamo, u nama, i postoje kemikalije koje mogu katalizirati njegovu dostupnost", vjerovao je Shulgin. Supstanca koju je krajem sedamdesetih podijelio s prijateljima imala je svoje kemijsko ime 3,4-metilendioksimetamfetamin, a radilo se o derivatu fenetilamina, kojima će Shulgin i njegova supruga Ann dva desetljeća kasnije posvetiti svoju knjigu PiHKAL (kratica za "Fenetilamini koje sam upoznao i zavolio"). Danas je ta supstanca znatno poznatija kao MDMA, a "partijaneri" je znaju pod imenom "ecstasy".
Shulgin nije prvi proizveo MDMA, tu je supstancu još 1914. proizveo njemački Merck, tragajući za međuspojem koji bi se koristio u proizvodnji lijeka za zgrušavanje krvi, kako bi zaobišli Bayerov patent koji se koristio drugim međuspojem. Spoj je ostao patentiran i većinom neiskorišten do kraja pedesetih godina, kada ga je Merckov kemičar Wolfgang Fruhstorfer počeo ispitivati u sklopu potrage za novim stimulansima. Tada je testiran na životinjama, no ne postoje dokazi da je isprobavan i na ljudima.
Kada je Shulgin probao MDMA, zabilježio je kako se radi o spoju koji može poboljšati komunikaciju i emotivnu introspekciju te je zaključio kako se radi o supstanci koja bi mogla imati obećavajuću primjenu u psihoterapiji. Kroz njegov krug prijatelja, uglavnom visokoobrazovanih intelektualaca, tada još legalna supstanca počela se koristiti u terapeutske svrhe, a psihoterapeuti koji su je davali svojim pacijentima zabilježili su kako se radi o vrlo korisnom spoju. MDMA je počelo koristiti više tisuća psihoterapeuta u svojim praksama. Spoj je olakšavao komunikaciju pacijenata s terapeutima, a uklonio bi i strahove i sramove koji bi ljude sprečavali u suočavanju s vlastitim problemima.
Terapeuti bi tipično minimizirali svoju ulogu i usmjeravali pacijenta prema samospoznaji koja bi proizlazila iz empatije pobuđene spojem. Lista problema koji su navodno uspješno rješavani uz pomoć MDMA je podulja: depresija, ovisnosti, autizam, problemi u vezi, predmenstrualni sindrom... MDMA se na zapadu Sjedinjenih Država počela redovito koristiti u terapiji za parove, pod imenom "empatija". Iako su psihijatri nastojali skrivati detalje ovog spoja od javnosti, kako se ne bi našao pod paskom regulatora, MDMA je do sredine osamdesetih zaživjela kao jedna od najpopularnijih supstanci na zabavama s elektroničkom glazbom, koja je kod korisnika, u kombinaciji s plesom i fizičkim dodirima, podizala osjećaj euforije, ljubavi i povezanosti.
DEA je pod predsjednikom Ronaldom Reaganom, čija je platforma bila rat protiv droga, u svibnju 1985. po hitnom postupku proglasila MDMA zabranjenom supstancom prve kategorije. MDMA se tako našla u istoj skupini kao, primjerice, heroin i kokain. Odluka je donesena u jeku kampanje prve dame Nancy Reagan "Samo recite ne", a pravdana je činjenicom kako se radi o široko raširenoj supstanci i dokazima da je neurotoksična. Čelnik DEA-e John C. Lawn odbacio je prigovore psihijatara koji su tvrdili da je spoj korišten u psihoterapiji s pozitivnim ishodima u više od 200 slučajeva. Oni su tražili da se smjesti u treću kategoriju – kontroliranih supstanci s medicinski korisnim efektom – što bi je ostavilo dostupnom za potrebe liječenja i znanstvenih istraživanja, no DEA ju je smjestila među visoko opasne spojeve, bez ikakve legitimne medicinske primjene.
Spoj su, sad kao ilegalnu drogu, nastavili koristiti posjetitelji koncerata i festivala elektroničke muzike, no za psihijatre koji su na njega računali kao na pomoć kod niza čestih problema započela je duga bitka za povratak u legalnost. Predvodnik te bitke bio je Rick Doblin, psiholog i Shulginov prijatelj koji je 1986. osnovao Multidisciplinarnu udrugu za istraživanje psihodelika (MAPS), neprofitnu organizaciju koja se fokusirala na provođenje i promoviranje znanstvenih istraživanja korištenja psihoaktivnih tvari u medicinske svrhe. MAPS je financirao i provodio edukacije i istraživanja o koristima i rizicima supstanci koje su trenutačno ilegalne, te je odigrao jednu od ključnih uloga u legalizaciji marihuane u medicinske svrhe. Kroz regulatornu barijeru vezanu uz MDMA probio se tek istraživanjima liječenja posttraumatskog stresnog poremećaja, u kojima je MDMA pokazala potencijalno zapanjujuću učinkovitost u terapeutskom okruženju.
Preliminarno istraživanje navelo je regulatore u SAD-u da odobre studiju II. faze na 90 pacijenata, koja je završena 2021. godine i čiji su rezultati objavljeni u časopisu "Nature Medicine". Pune dvije trećine pacijenata koji su primili MDMA u sklopu psihoterapije nakon tri tretmana više nisu imali simptome PTSP-a. Odobrena je i znatno veća i opsežnija studija III. faze, a MDMA je dobila status potencijalno prijelomnog lijeka. U najnovijoj studiji, objavljenoj u rujnu ove godine, čak 71,2 posto pacijenata nakon terapije više nije imalo simptome koji bi vodili do dijagnoze PTSP-a. Nisu zabilježene nikakve ozbiljne nuspojave ovog spoja.
Za voditeljicu istraživanja Jennifer Mitchell radi se o konačnom dokazu da je psihodelicima mjesto u liječenju psihičkih oboljenja. "MDMA vam može omogućiti da procesirate duboko usađenu traumu tako što omogućava transformaciju sjećanja vezanih uz strahove u dijelu mozga nazvanom amigdala na način uz koji se ne povlačite niti odvajate zbog srama ili straha, već vam pomaže da je prihvatite i da se zaliječite", kazala je u priopćenju povodom istraživanja.
Amy Emerson, današnja čelnica MAPS-a koji je i financirao ovo istraživanje, nada se da će njegovi rezultati dovesti do skorog odobrenja američke Agencije za hranu i lijekove (FDA). Zahtjev će uskoro biti poslan, a odobrenje bi moglo stići do kraja 2024. godine. Ukoliko do toga dođe, radit će se o prvom psihodeliku koji je i službeno postao lijek. U MAPS-u vjeruju da neće biti i zadnji.
