‘Kao i u legalnom biznisu, kriminalni posao se prilično oslanja na slobodno kretanje ljudi i otvorenost granica, dok dobri kanali komunikacije ubrzavaju plasiranje i prodaju proizvoda’, komentira istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku Saša Đorđević utjecaj zatvaranja granica i ograničavanja kretanja građana na uspjeh ilegalnih poslova u izvještaju naslovljenom ‘Kriminal na zapadnom Balkanu u doba korone: Prva zapažanja’.
Pažljivo dokumentirano istraživanje odnosi se na kriminal u šest zemalja zapadnog Balkana koje još nisu članice Europske unije – Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Kosovo, Crnu Goru, Kosovo i Makedoniju – tijekom prvih šest tjedana pandemije, odnosno od samog kraja veljače do 11. travnja. Mjere poduzete u svrhu sprječavanja zaraze brzo su i bitno promijenile ‘živote skoro 18 miliona ljudi, a naročito lekara, farmaceuta, policajaca, vojnika, ali i kriminalaca u regionu’. Ovi posljednji su počeli računati kako da iskoriste nove prilike, ali i da izgube što manje profita’. Baš poput legalnih poduzetnika, dalo bi se primjetiti - biznis je, naime, biznis.
Narkotici se dostavljaju na kućnu adresu, pri čemu je uobičajeno korištenje djece mlađe od četrnaest godina, a s obzirom da je dilerima otežana nabava droge veće čistoće, prodaju se sve prljaviji ‘proizvodi‘
‘Iz prvih izveštaja o kriminalnim aktivnostima u doba korone zaključuje se da su kriminalci nastavili da posluju, ali i da su se prilagodili novoj situaciji’. Naročito im pogoduje činjenica da je prvih tjedana pandemije prioritet policijskog rada postala kontrola kretanja stanovništva i pridržavanja mjera izolacije te borba protiv lažnih vijesti i izazivanja panike preko društvenih mreža i Viber grupa, a ne suzbijanje uobičajenih kriminalnih aktivnosti. Posljedice su brojne i raznovrsne: u Albaniji se već ‘procenjuje da će zbog preusmeravanja pažnje policije na druge zadatke doći do porasta proizvodnje domaćeg kanabisa. U malom selu u Srbiji sa oko 1.500 stanovnika pronađena je ilegalna laboratorija za proizvodnju marihuane. Istovremeno, na Viber grupama kruže informacije gde i kada mogu da se kupe maske, asepsol ili alkohol na ‘crnom’ tržištu.’
Izvještaj analizira pet vrsta kriminalnih aktivnosti: droge, ekonomski, imovinski te visokotehnološki kriminal - putem telekomunikacijskih i digitalnih tehnologija - te krijumčarenje ljudi i trgovinu ljudima.
Moguće je da kriminalne grupe investiraju u proizvodnju i distribuciju zaštitne, sanitarne i medicinske opreme, kao i sredstava za dezinfekciju. Tako je u Zemunu uhićena jedna osoba s šest tisuća maski
Što se droge tiče, marihuana je ponešto poskupila, no i te kako je prisutna: albanska policija je početkom krize u jednoj akciji zaplijenila 613 kilograma kanabisa. Heroina, pak, ima malo i loše je kvalitete ‘uglavnom se injektira subokson, ali se koriste trodoni i sintetičke droge kao zamena’. U BiH je, pak, nedavno stigao vrlo jeftin kokain – po cijeni od 30 eura za gram. Što se tiče stimulativnih droga, odnosno metamfetamina, regiji je ima u velikim količinama. U Crnoj Gori ‘nema velikih promena u odnosu na period pre krize, osim da se ponekad dešava da korisnici droga dobiju manju količinu opojnih sredstava u odnosu na cenu koju su platili’.
Zanimljivo je i da se dostava narkotika vrši na kućnu adresu, pri čemu je uobičajena metoda korištenje djece mlađe od četrnaest godina. U Srbiji su se ‘pojavile glasine da se droga prodaje u pojedinim kladionicama’. Kao i na legalnom tržištu, kriza će promijeniti dinamiku ponude, potražnje i cijene narkotika, kao i opskrbne kanale. Međutim, to na polju droga može imati kobne posljedice. Dilerima je zbog zatvaranja granica otežana nabava robe veće čistoće, pa će zalihe miješati s raznim dodacima kako bi što duže trajale, a oni što više zaradili. Droga će, ukratko, postajati sve prljavija.
Na početku krize došlo je do skoka cijena robe poput asepsola, maski i alkohola: u Srbiji, Crnoj Gori te BiH ti su proizvodi poskupili čak deset puta. Hapšene su osobe koje su namjeravale preprodavati maske – tako je u Zemunu uhićena jedna osoba s šest tisuća maski. No ‘stiče se utisak da su vlasti u regionu brzo reagovale na drastično povećanje cena dezinfekcionih proizvoda i zaštitne opreme’; utvrđene su maksimalne cijene i provođenje inspekcije, pa je u Albaniji bilo i hapšenja vlasnika ljekarni. ‘Moguće je da kriminalne grupe investiraju u proizvodnju i distribuciju zaštitne, sanitarne i medicinske opreme, kao i sredstava za dezinfekciju. U takvim okolnostima, postoje izgledi da se na tržištu pojavi roba lošije kvalitete. Ima više prilika i za pranje novca stečenog nezakonitim aktivnostima, od prodaje droge ili oružja, koji može da se plasira u naizgled legalne aktivnosti i imovinu pod ‘maskom’ povećane potrebe za proizvodima u vreme zaraze’, zaključuje taj dio izvještaja Đorđević.
Što se prevara i krađa tiče, kriminalci se predstavljaju kao ljudi od povjerenja te pokušavaju prevariti građane. Stižu SMS poruke i e-mailovi u kojima se od građana traži da dostave osobne podatke, uključujući i broj bankovnog računa. U Makedoniji je na lažnoj Facebook stranici tamošnje pošte reklamirana nagrada za mobitele, putem koje su se ‘krali’ podaci o kreditnim karticama. Ima i lažnih liječnika koji navodno zovu iz državnih ustanova ‘i pokušavaju da prodaju medicinske preparate po paprenim cenama’. U oglasima se nude nepostojeći lijekovi za koronavirus, kao i testovi te zaštitna oprema. Klasičnih slučajeva razbojništava i krađa nije bilo mnogo, međutim situacija se s vremenom mijenja te kriminalci koriste policijski sat kako bi neometano provaljivali u trgovine, automobile, mjenjačnice, ali i u privatne kuće i vikendice. U BiH te Srbiji pojavili su se i lažne ‘ekipe za dezinfekciju stanova, policajci ili radnici Vodovoda’ koji tako nastoje ući u tuđe domove.
Po pitanju trgovine i krijumčarenja ljudi, Đorđević bilježi da je tijekom pandemije drastično smanjen dolazak migranata i izbjeglica u zemlje regije. Ipak ‘teško je utvrditi da li je došlo do pada ili rasta krijumčarenja ljudi’ te slučajeva trgovine ljudima. Također, ‘u regionu još uvek nisu primećeni slučajevi seksualne eksploatacije za onlajn usluge, kao u Evropi. Za sada je poznato da postoji slučaj radne eksploatacije na poljoprivrednom gazdinstvu u Srbiji.’
Đorđević predviđa da će u budućnosti doći do porasta visokotehnološkog kriminala te prevara na internetu, ali i seksualne eksploatacije za online usluge, pri čemu se u naročitom riziku nalaze djeca i romsko stanovništvo. Skicira i nekoliko očekivanih scenarija: smanjenje ponude i kvalitete droge, povećanje cijena zamjenskih supstanci za heroin, pronalaženje alternativnih načina distribucije narkotika po urbanim sredinama – poput korištenja mobitela i kurira, ali i korupcijom državnih organa. Mogući su i nasilni okršaji bandi prije nego li isteknu zalihe droga.
Zanimljiva je i naredna Đorđevićava opservacija: ‘Ako pandemijska kriza potraje, i to u okruženju slabih institucija, moguće je da se kriminalne grupe pozicioniraju kao partneri državi za pružanje usluga ili kao podrška’. Autor izvještaj završava nizom preporuka državnim institucijama i organizacijama civilnog društva, kako bi što manje građana postalo žrtvama kriminalnih aktivnosti tijekom pandemije. To se naročito odnosi na ugrožene skupine – ovisnike o drogi i alkoholu, psihičke bolesnike, umirovljenike, siromašne ili beskućnike.
