Vijest je prošle godine, otprilike u ovo ljetno vrijeme, glasila ovako "Vrhovni sud odbio je žalbe Uskoka i optuženika te je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je bivši premijer Ivo Sanader zbog primanja mita od šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija osuđen na šest godina, dok je nedostupan Hernadi kažnjen s dvije godine zatvora".

Ne spominjući imena tvrtki ni optuženika najviši sud navodi da su Sanader i Hernadi osuđeni jer su dogovorili da će za mito od 10 milijuna eura osigurati zaključenje neosnovanih izmjena ugovora koji se odnosi na hrvatsku naftnu kompaniju Inu u kojem država ima vlasnički udio. Tim izmjenama ugovora, dodaju, trebalo se omogućiti mađarskom MOL-u prevladavajući utjecaj nad domaćom naftnom kompanijom. Dogovorili su i sklapanje ugovora o izdvajanju nerentabilnog plinskog poslovanja iz domaće naftne kompanije koji će u cijelosti preuzeti Hrvatska. Vrhovni sud navodi da je Sanader koristeći svoj položaj i autoritet, osigurao da Vlada RH zaključi takve ugovore kojima su prihvaćeni zahtjevi MOL-a "postavljeni tijekom pregovora u vezi zaključenja ovih ugovora".

Nema razloga da ne vjerujemo Vrhovnom sudu pa da uzimamo sve one cifre koje su se svojevremeno spominjale na čuvenoj salveti koju je Sanader uručio Mađaru koji uspješno bježi od (hrvatskog) pravosuđa. A to pravosuđe, hrvatsko, nije nevažno, ima univerzalnu jurisdikciju, baš onakvu po kojoj Srbija podiže optužnicu protiv četvorice hrvatskih pilota zbog ratnog zločina nad civilnim izbjeglicama na obodu Bosne koji su bježali na Petrovačkoj cesti prema spasu.

Dakle, s jedne strane imamo sudski utvrđenih 10 milijuna eura, za koliko je prodano pravo upravljanja najvažnijom hrvatskom kompanijom, a s druge strane 110 milijuna eura koliko je sebi – mediji kažu, za sada - pribavila privedena peteročlana skupina kupujući-prodajući plin za i iz Ine. Odnos vrlo zanimljiv: 10 na prema 133, koliko javljaju zadnje vijesti!

Uskok i policija priveli su redom direktora u Ini Damira Škugora, predsjednika Hrvatske odvjetničke komore (HOK) Josipa Šurjaka, njegovog susjeda Gorana Husića s kojim je suvlasnik tvrtke OMS Upravljanje, Škugorovog otac te predsjednicu Uprave tvrtke Plinara istočne Slavonije Mariju Ratkić.

Shema je jednostavna i toliko puta ponovljena da samo najveći naivci, a takvih je s obzirom na trodecenijsku krađu u Hrvatskoj vrlo malo, mogu pomisliti da je iz najvažnije domaće firme moguće pokrasti milijardu kuna a da to netko ne vidi. Da pojasnimo, naftna kompanija u suvlasništvu mađarskog MOL-a i hrvatske države, prošle godine imala je prihod od 22,3 milijarde kuna, a dobit od 1,3 milijarde. Je li, dakle, moguće, da gotovo milijarda kuna istekne kroz ruke svim nadzorima, uključujući i Nadzorni te onaj revizorski, a da se to ne vidi.

Malo previše čak i za ove naše, u pravilu, parcijalne upravljače i revizore koji se vole skloniti moćnijima znajući da ih nakon upozorenja na neočekivane minuse u pravilu čeka otkaz suradnje.

Kažu da je država loš gospodar. Pljačkaši su loš gospodar. Država nema ništa s tim, osim što je joj je zadatak da to spriječi. Na kraju je ispalo da bez onog dida – Škugorovog oca – penzionera s par maslina, ni to ne bi uspjeli napraviti. Ako ovako kradu, kako tek vode Inu!?