Kako se stanuje kod nas, posebno u gradovima? To se pitaju Novosti i odgovaraju na primjeru Zagreba. "Zagrebački su stanovi pretrpani, zapušteni, oni su legla bijede, tuberkuloze i nemorala, u njima haraju tifus, sifilis i druge bolesti. Treba samo pročitati tjedne prikaze bolesnih i umrlih, pa da se vidi sva strahota toga stanovanja… Jedan raspoloživi stan – stotinu zainteresiranih. I svaki od njih plače, nariče i dokazuje da baš on treba dobiti taj stan. Grad treba naći načina da učini kao i Ljubljana, pa da prisili institucije da za svoje namještenike grade kuće. Tu grad ne smije postupati kao škrtica, nego davati šakom i kapom, što će mu se uskoro bogato vratiti, jer će zlato poteći u gradske blagajne. A za ovakav dalekovidni i djelotvorni rad pokazala se sadašnja gradska uprava apsolutno nesposobnom. Ona zbog toga što prije mora otići i na njihovo mjesto trebaju doći ljudi koji će znati voditi modernu komunalnu, a ne stranačku politiku…"

Nije bilo uglednika kojeg on nije poznavao! Od književnika, preko ministara do učenjaka i vojskovođa, sa svima je bio na "ti". Najčešće su ga zvali Pobratim, osobito oni koji su mu vjerovali. Zvali su ga i "Eto, vidite" jer je uvijek tom uzrečicom započinjao svoje čuvene govore. Bio je stalni posjetilac jedne ugledne zagrebačke kavane, gdje su mnogi slušali njegove višesatne tirade. Pobratim je, dakle, poznavao i Strindberga, i Šantića, i Draškovića i Pribićevića, i Mileusnića i generala Svetozara Borojevića… Govori on tako o Strindbergu, a neko mu dobaci: "Pa taj gospodin je mrtav već deset godina!" A on će: "Eto, vidite! Imate pravo, ja poznajem njegova sina…" Neki drugi dan netko je iz publike upitao: "Znate li Aleksu Šantića?" A odgovor: "Eto, vidite, Šantić! Moj najbolji prijatelj, pobratim i upravo brat." A onda mu dovedoše čovjeka, lažnog Šantića, i rekoše: "Evo ti, pobratime, Šantića". A pobratim će na to: "Eto, vidite, opet smo se sreli, Aleksa moj." No Aleksa će na to: "Ja jesam Aleksa, ali ne Šantić, već Jovanović!"

I na nekim beogradskim stubištima su se – po uzoru na ona berlinska – pojavili tajni znakovi koje koriste kriminalci. Slovo "O" i ćirilično "H" (X), ispisani na zidu stubišta, znače – nema ništa! Dvije okomite crte i kružić u slovu "O" znači – stanar ove kuće ima novac, ali i zove policiju! Pravokutnik označava ono najgore što može zadesiti provalnika ili prosjaka – ovdje se ništa ne dobiva. Pravokutnik s točkom znači – stanar je okrutan i treba bježati. Tri piramide znače – gospodarica je sama sa služavkom. Iscrtani križ znači – valja se prikazati pobožnim! Nacrtano pile označava da je u kući ugrađen alarm, a lik mačke da u kući žive samo žene, dok nacrtani čekić označava da se u kući nešto može dobiti, ali samo uz uvjet da se nešto radi!